– Govorim pet stranih jezika – Radim kao PR manager na klinici u Kušadasiju – Ponosna sam na što sam uspjela sama, bez ikakvih rodbinskih i novčanih veza – Čovjek da bi uspio i ostao na mjestu na koje je stigao mora samo da se uzda u sebe i svoje sposobnosti!
Ponekad trošimo vrijeme čekajući da se pred nama pojavi neki idealan put. Ali, zaboravljamo da putevi nastaju dok hodamo, a ne dok na njih čekamo. Iskoči iz okvira! Put je cilj!
Dvadesetčetverogodišnja Zeničanka Sandina Šeketa svoj životni put i karijeru odlučila je iskušati u Turskoj. Odrasla je u Zenici, završila Opću gimnaziju, jezički smjer u rodnom joj gradu, a danas živi i radi u Kušadasiju (Turska) kao prevodilac i PR manager klinike.
Kušadasi (Ostrvo ptica – ovdje se nastanjuju ptice selice tokom zimskog perioda u sjevernijim oblastima planete, odnosno poluostrvo je ornitološka stanica) se nalazi na zapadnoj obali Turske, 90 km južno od Izmira. Naziva se po poluostrvu na izlasku iz centra grada, koje je ranije bilo ostrvo (ostrvo-ada i ptica–kuš). Radom talasa nastao je pješčani sprud, koji je povezao ostrvo sa obalom i pretvorio ga u poluostrvo. Taj sprud je tombolo (prevlaka) i rijedak je oblik reljefa i tip razuđenosti obale. Kušadasi predstavlja veoma značajno mjesto na obali Egejskog mora sa bogatom istorijskom prošlošću, kulturom i tradicijom.
Kako, kada, zašto i s kojim ciljem je odlučila kupiti kartu u jednom smjeru i otputovati u Tursku, kakvo je njeno inostrano iskustvo i šta planira u budućnosti pročitajte u redovima koji slijede.
Kakvo radno iskustvo si imala u BiH?
Godinama sam radila na sajmovima širom zemlje i okruženja kao prevodilac i kao PR manager, ali najviše i najduže sam radila na projektima Privredne komore kao prevodilac pri
poslovima Ministarstva turizma i Federalne ministrice gđe.Branke Đurić. Radila sam mnogo projekata preko nevladinih organizacija i udruženja, te kao predstavnik Agencije „VOİCE“ čiji je zadatak i cilj podučavanje stranih jezika za djecu bez roditelja i djecu koja žive i odrastaju u teškoj finansijskoj situaciji u kojoj sam vodila ljetnu školu stranih jezika.
Radila sam u Istanbulu kao prevodilac i manager pri kompaniji „Synergi Beşiktaş“, ali moj rad je najviše vezan za turizam, prevođenje i odnose s javnošću.
Kako, kada i zašto si otišla u Tursku?
Prvi put sam otišla u Tursku davno, još u srednjoj školi preko ljetnog raspusta zbog projekta tadašnjeg sarajevskog Udruženja „Spas“ koje je provodilo mirovne programe u
mjestima i gradovima koji su bili ratno poprište. Bila sam u Istanbulu, po meni najljepšoj svjetskoj metropoli. Tad sam se zaljubila u Tursku i tad sam poželjela da jednog dana tu živim i radim. Nakon toga su uslijedili projekti na kojima sam radila sa dosta ljudi iz Turske i malo po malo ostvarila kontakte i našla prvi posao u Istanbulu. Ne mogu reći da je bilo lako navići se na veliki grad i na drugačije načine rada i življenja ali pošto sam ja jako fleksibilna osoba i lako se prilagođavam sredini, uživala sam u svakom danu u İstanbulu. U Turskoj ima dosta posla i prilika za pronalaženje istog, samo treba znati gdje ga tražiti. Ja sam imala sreću da sam znala mnogo stranih jezika i imala dovoljno iskustva u radu sa ljudima.
Čime se danas baviš u Turskoj?
Trenutno radim kao glavni PR manager i prevodilac klinike u Kušadasiju,. Moj radni dan se sastoji od rada sa strankama, prevođenja, javljanja na telefon za sve potrebe naših klijenata i sl. Ja obilazim sve hotele i sve institucije gdje borave naši klijenti svaki dan i trudim se da sam 12 sati dostupna za sva pitanja i za sve moguće probleme, savjete, marketing i sve ostalo što se odnosi na rad potparola jedne zdravstvene ustanove.
Šta je dobra, a šta loša strana života u Turskoj?
Dobra strana življenja u Turskoj je za mene mnoštvo novih prilika za vlastito usavršavanje, kako jezika, tako rada na polju marketinga i turističkih usluga. Živim u i radim u centru grada, a sve plaže su mi jako blizu. Prednost Kušadasija je to što je turističko mjesto ali sa cijenama za svačiji džep. Loša strana za mene zaista ne postoji, osim to da se voda iz vodovoda zbog bakterioloske neispravnosti ne može pıti, nego se mora kupovati.
Opiši nam sebe i šta je po tvom mišljenju potrebno za uspjeh?
Uporna sam osoba koja od sebe uvijek očekuje najbolje rezultate, komunikativna, uvijek spremna za nove izazove, ljubitelj putovanja i veliki avanturista, freelancing novinar, obožavalac muzike i humorista. Upornost je ključna stvar potrebna za ostvarenje nekog cilja. Smatram da svako od nas treba maksimalno da iskoristi sve prilike koje mu se pružaju, da život zgrabi objema rukama i ne dopusti sebi da ga sitne prepreke i razočarenja odvrate od prvobitne želje i namjere. Uvijek će biti dobrih i loših trenutaka, uspona i padova, ali život je jedan i ne treba ga pustiti da protiče pored nas dok se mi u strahu od neuspjeha zatvaramo i propuštamo trenutke koji nailaze.
Kakav je život u Turskoj za jednu Bosanku, kako nas prihvataju?
Turska je po kulturi i tradiciji kao i većinski po religiji jako slična BiH. Bosanci i Bosanke su uvijek u Turskoj dočekivani kao dragi i rado viđeni gosti, tako da za prosječnu Bosanku život ovdje je jako sličan životu koji se vodi u Bosni. Velikı broj naših djevojaka sklapa brakove sa Turcima i zasniva porodice što samo govori o sličnosti BiH i Turske.
Šta ti je život u inostranstvu pružio, a matična zemlja nije?
Svi smo mi svakodnevno svjedoci loše političke situacije naše zemlje, što je rezultiralo odlascima velikog broja mladih ljudi u inostranstvo, u potragu za svojim mjestom pod suncem i boljim životom. Što se tiče Turske, moram da pohvalim raznolikost poslovnih prilika, odlične uslove zdravstvene i penzione zaštite, odličnu cestovnu komunikaciju, pristupačnost cijena za svačiji džep od hrane pa do nekretnina, a o tekstilu i obući da ne pričam.
Koliko stranih jezika govoriš?
Ja govorim pet stranih jezika, a to su: engleski, njemački, francuski, talijanski i turski. Kao što sam već i navela, završila sam Opću gimnaziju u Zenici, jezički smjer, gdje sam stekla odlične osnove za dalje učenje, a posebna zahvalnost mojoj profesorici njemačkog jezika, Ranki Bajović koja je uvijek bila moja podrška i oslonac, a najveća zahvalnost za moje odlično znanje ostalih jezika ide mojoj mami koja me uvijek vodila i upućivala na škole i kampove stranih jezika i mnoge kurseve što je rezultiralo mojim progresom u pogledima jezika.
Na koja dosadašnja dostignuća si najponosnija?
Ponosna sam na to da sam sa 22 godine radila kao prevodilac za najjače ljude iz Saudijske Arabije,Bahreina, Qatara, da sam radila sa Federalnom ministricom turizma, rame uz rame sa sarajevskim prevodiocima i francuskom ambasadoricom, ponosna sam na to što sam uspjela sama, bez ikakvih rodbinskih i novčanih veza. Baš tako, sama. Moji roditelji su obični radni ljudi, ali su zaslužni za moj uspjeh jer sam naučila da u ovom životu, čovjek da bi uspio i ostao na mjestu na koje je stigao mora samo da se uzda u sebe i svoje sposobnosti.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
