Saopštenje UG “Robijaši Zenica 1988”: Nogometni savez BiH sistemski urušava i iživljava se nad navijačima Čelika

Post UG Robijaši Zenica 1988 prenosimo u potpunosti:

“U večernjim satima pred gostovanje, uobičajeno nam je da “nafuravamo” jedni druge, zovemo se i predstavljamo kao policijski službenici, prodavači karata, “lik iz saveza”, provjeravamo ko spava (i ko ne spava), te prepričavamo dogodovštine sa susreta s istim protivnikom. Ovaj put, ovaj post ćemo posvetiti kristalizaciji nekih stvari i izražavanju nezadovoljstva prema sistemu u kojem je, izgleda, biti navijač – biti građanin najnižeg reda. Molimo Vas da ovaj post podijelite i da ga pročita što više ljudi, jer nekim stvarima se mora stati u kraj, dok se nisu izmakle kontroli.

1. Prije svega, nezadovoljni smo odzivom prevoznih agencija, te ćemo ubuduće prozivati javno svaki oblik odbijanja saradnje, te ćemo i izgovore za odbijanje saradnje objavljivati, da se nasmijete i da se zna KO je KO. Sa prethodnom agencijom smo dogovorili prevoz za cijelu sezonu i da ćemo dostaviti putni plan za ostatak sezone da bi nakon par bačenih kamenja u Tuzli, prevoznik odbio svaki oblik saradnje sa nama. Treba se zahvaliti i prevozniku i onima što su bacili to pišljivo kamenje i pobjegli prema Dragodolu (Tuzla). Time smo izgubili buseve, a već odavno znamo da svaka agencija u Zenici još od prošlog gradonačelnika nije za saradnju (osim ako joj neko ne došapne). Time se onemogućuje bilo kakav ozbiljan organizovan prevoz prema gostujućoj destinaciji. Ovim putem javljamo svim našim navijačima i simpatizerima da UG Robijaši 1988 Zenica odgovorno nastavlja sa potragom pravog prevoznika koji nas neće izdata, niti se igrati sa našim emocijama, jer bi se i mi mogli poigrati s njima. Niko od nas ne traži BESPLATAN prevoz, niti ga ŽELIMO. Želimo da platimo svako mjesto, provjerimo sa šoferom da je sve uredu nakon završetka i sigurno i u što većem broju dođemo na gostovanje i predstavimo Čelik, Zenicu i Robijaše onako “ZENIČKI DO KOSTI”. Mitovi o rušenju autobusa iznutra, čakijanju sjedišta, progorenim sjedištima su ostali u 90-im i svako iole normalan zna da takvo ponašanje nije naše obilježje. Robijaši svaki oblik svoje ćelije drže na nivou pa tako i mi prevozna sredstva, to mogu potvrditi svi oni koji su sa nama podijelili kilometre. Ko ne bi volio uplate od 4 dana pred Grbavicu da nas ode kolona autobusa? Nema veze, odustajanje nam nije opcija.

2. Nismo dobili nikakav papir da je Savez Čeliku postao maćeha, ali se taj odnos može itekako osjetiti. Osjete ga oni što prate Čelika, što se mrznu i znoje na svakom dalekom kilometru. Robijaše zanima još koliko ćemo utakmica odigrati radnim danom te mnoge onemogućiti da odu na istu tu utakmicu. Četvrti put ove sezone igramo radnim danom, pa za KOGA se igra ovaj FUDBAL i hoće li se već jednom ZENICA prestati smatrati zadnjom rupom na sviralu kojeg oni iz fotelja u Savezu sviraju. Mislite šta hoćete, ali nama je stvarno dosta ovog iživljavanja i sistemskog urušavanja navijačkog pokreta u Zenici. Kad god vidite neki glupavi termin utakmice, znajte da se nekom ne radi svoj posao i da je organizacija TE utakmice zadnja po prioritetima te mašine.

3. Navikli smo spominjanje Robijaša i navijača pred izbore, ali od dotičnog ministra Lukača, Dodika i njegovog agenta “Dele” koji se “čuo” s drugim grupama, te potvrdio organizovano pojavljivanje navijača na skupu “PRAVDA ZA DAVIDA” i rušenje Dodika iz fotelje, nismo očelivali. Ne zato što smo u dobrim odnosima, već zato što smatramo da je neljudski biti toliki beskičmenjak i gnjida pa čovjeku koji mrtvog sina oplakuje i narodu koji je u strahu, tako mazati oči samo da bi se guzica sačuvala. Neće to biti BOŠNJAČKO – SRPSKI sukob, niti smo mi nacionalisti, niti je ovo skup tome namijenjen, niti ćete uspjeti da preko medija servirate tu priču do kraja, bagro režimska. Dajete sebi za pravo da čovjeku koji je ratovao u Vojsci Republike Srpske da pričate o ratu, a sina ste mu ubili? Vi, koji ne znate šta je gram uniforme? Pa neće ići tako gospodo draga. Robijaši, su za Vas institucija, a isti taj agent se usuđuje pričati koji nema M od mentaliteta navijača. Postavljamo pitanje : GDJE JE GRANICA I KOLIKO NISKO IDETE ? Robijaši ne idu na protest PRAVDA ZA DAVIDA, naša je bitka na Grbavici, ali ne s puškama, pištoljima i nacionalnim barjacima, nego dlanovima, grlima iz sve jebene snage. Našu generaciju nećete zajebat’ k’o što ste naše očeve zajebali, mi za vaše interese nećemo ratovati. Orit će se pjesma Robijaša Grbavicom sutra, a vaš je problem kritična masa koju ste sami izazvali na Trg Krajine i znate vi to dobro, zato ovakve bijedne poteze radite.

4. Na današnji dan, prije 9 godina u Širokom Brijegu iz pištolja je ubijen navijač FK Sarajeva Vedran Puljić. “Po novom činjeničnom opisu Knezović se tereti da je 4. oktobra 2009. godine oko 15:25 u Širokom Brijegu, ispred nogometnog stadiona Pecara, tokom navijačkih nereda pred utakmicu Širokog i Sarajeva, oduzeo pištolj policajcu Draganu Vujeviću i u pravcu grupe navijača Sarajeva ispalio deset metaka, pristajući najmanje jednog od navijača lišiti života te ujedno ugroziti život i zdravlje drugih građana i službenika policije. Nije utvrđeno da je ikoga pogodio”. Gnusno je da za ovo neće niko odgovarati, al’ za baklju i pivu u parku ćete uredno odgovarati. Robijaši će se uvijek sjetiti Vedrana i svakog mrtvog navijača poštovati, kao što bismo i mi očekivali, jer na kraju krajeva, svi smo ljudi od krvi i mesa, a života nema hiljadu. DO KONAČNE ISTINE!

5. U istom tom jebenom oktobru, prošle godine naš brat Mirsad Mujkanović je izgubio bitku sa teškom bolesti te otišao na bolji svijet. Teško je pisati o bratu kojeg više nema i kakvoj se ljudskoj gromadi radi. Naš je Mirso bio ultras 1/1 i dolazio iz Doboja na svaku utakmicu i svojom fiestom i bio dio našeg hodajućeg ultra cirkusa koji se zove Robijaši 1988 Zenica. Nije bio glasan privatno, al je tih 90 minuta bilo njegovih i grlo mu je poslje svake utakmice bilo poderano 100 %. Onaj lik na kojeg računaš uvijek, kojem je svaka utakmica gostujuća, koji redovno obavlja svoje dužnosti kao član podgrupe, onaj što ima muda do poda. Al’ diskretno to on drži. E to je naš Mirso i nažalost, njega više nema. Teško je vidjeti njegove druge prijatelje sa suzama u očima dok mu pjevamo pjesmu. Jeb’o doživotnu robiju i sav čelik iz Željezare kad vidite te suze. E zato braćo što nikad ne znamo kad iduće gostovanje nas neće biti, zato što je život kratak, pjevajmo dok možemo i dok nas grla ne izdaju. Svih 90 minuta. Za njih i živimo u tom momentu, a i Mirso je.

Sutra u 14 : 30 se braćo vidimo ispred Arene i uz druženje do polaska na Grbavicu ćemo se dogovoriti oko detalja u putu. Mnogo je razloga za tugu i ljutnju ali iz onog ZENIČKOG INATA će grmiti naša pjesma. Sutra brat nek’ brata zagrli i nek se pjesma zaori. Zbog svih ovih razloga, sutra ćemo odrobijati Grbavicu. Svi k’o jedan i jače nego ikad!

1988!”