Sead Pašić, sociolog iz Zenice, savjetnik za psihološku pomoć i podršku te bibliotekar u Gradskoj biblioteci Zenica, školovao se u Sloveniji, BiH i Holandiji, gdje je stekao i zvanje savjetnika za psihološku pomoć. On već više od deceniju vodi Američki kutak, prvi ovakav odjel biblioteka u BiH, osnovan uz pomoć Ambasade SAD.
U razgovoru za naš list stanje u BiH te perspektive mladih generacija opisuje zanimljivim poređenjem dvaju kontinenata, dvije Amerike, Sjeverne i Južne. Mladi bez vizije
– Južna Amerika je raj, sirovinski, prirodni, ljudski, svi potencijali bujaju tamo. Sjeverna, ko je tamo bio, zna, prirodno je siromašnija u odnosu na jug. Jedan od prvih zakona za naseljenike današnjih Sjedinjenih Američkih Država bio je da svako, bez obzira na socijalni status, postaje vlasnik jednog komada zemlje, da bi se osjećao “gazdom”, a onda i brinuo o toj zemlji. U Južnoj Americi su dizali spomenike “oslobodiocima”, busali se u prsa jednakošću, a ništa nisu napravili. I gdje su sad – navodi Pašić.
Na ovaj način on povlači paralelu s našim prostorima naglašavajući da nama treba istinskih heroja i vođa, ali boji se da smo preskočili nekoliko faza razvoja.
– U Kutku su nam svakodnevno učenici, studenti, intenzivno razgovaramo. Oni, jednostavno, ne gledaju iza horizonta, nemaju viziju. Na moj upit gdje sebe vide za tri, pet godina, kažu da se ne vide ni za 15 minuta… To je ratni mentalitet straha od snajpera, granate, koji je ugrađen od starijih. Problem je što je prošlo 20 godina i ko se otarasi tog naslijeđa u glavi, ide dalje. Kad kažem da nam treba heroja, pokazujem prstom na sportiste, poput Amela Tuke – konstatira Pašić.
No, napominjući činjenicu da nije svako predodređen da “trči, skače, gura loptu”, ističe da nam svima takvi ljudi trebaju biti vodilja, moralno, organizaciono, odricanjem radi cilja.
– Japanci imaju izreku o mladim bambusima – kako koji izraste iznad polja, treba ga skresati, da svi rastu ravnomjerno. Kad taj mentalitet ukinemo, da se skida glava onom ko izviri, krenut ćemo naprijed. Stoljeća porobljavanja, stoljeća tiranije i ratova na ovom prostoru stvorila su taj mentalitet. Zamislite, Tvrtkovu i Kulinovu Bosnu uvažavao je Rim, Firenca, slali špijune da pišu izvještaje o bosanskim junacima na takmičenjima, na dvorovima. Bosna je u to doba bila faktor koji se pitao. Onda su nam pogubili kralja, pa su došla stoljeća poginjanja glave – kaže Pašić.
U blatu historije
Prema njegovim ocjenama, upravo to propuštanje stoljeća i historijskih perioda dovelo je do toga da smo “zaglavili u blatu historije”.
– Imamo način razmišljanja iz 19. stoljeća. Rat je, to definicija kaže, rješenje političkih nesuglasica vojnim putem. To je otimanje ili branjenje sirovina, resursa. Priče o ideologijama, nacijama, vjerama, to je “hepo kocka” za paljenje topovskog mesa. Iza toga stoje ekonomski interesi. Od Avara i Bizanta, preko Nijemaca, Italijana, Mađara, Turaka, pa do posljednjih ratova uvijek je neko nešto htio da uzme od Bosne i Bosanaca. I Hercegovaca. Na neke stvari ne možemo, ove vanjske, utjecati, ali možemo na unutrašnje. Pogledajte ko se i kako postavlja za naše predstavnike. Ne mogu se oteti dojmu da bismo mi, da imamo nuklearnu elektranu, postavili da je vodi neko ko nema veze s atomima, ali je poslušan. Na Zapadu to zovu nou-hau (“know how”). Nama fali zanata, struke, radnika, svi bi da budu negdje samo zato što znaju nekog. Od mjesne zajednice do vrha države. Pa koliko nas ima? Kao Los Anđeles bez Holivuda. Toliko nas ima, to je jedan grad. To trebamo imati na umu kad ujutro ustajemo, pogotovo na dan izbora – potcrtava Pašić.
Slijeganje ramenima je nacionalni sport u BiH
Pašić posebno pogubnim smatra to da se u BiH i Ustav i zakoni temelje na narodima, a ne građanima.
– Dejtonski mirovni sporazum dao nam je da država bude konstituirana i da je čine tri naroda, a ne građani, to nema nigdje, baš nigdje. Mi nismo u stagnaciji, nego u regresiji. Dvadeset godina nakon rata kod nas je “dobro, neka ne puca”. Rođene su nove poslijeratne generacije koje su odgojili u tom maniru – “nemoj talasati” – kaže Pašić.
U svakoj normalnoj državi na svijetu, dodaje on, kolektivna prava su izvedena iz ličnih, pojedinačnih, ljudskih.
– Ovdje je obrnuto i još se pitamo što nam ne ide? Na izbore izlazi 40-50 posto ljudi, od njih 80 posto glasa po inerciji ili u strahu od drugačijeg. Slijeganje ramenima je nacionalni sport u BiH – tvrdi on.
Ističe kako neki bh. političari zaista pokazuju da žele naprijed i da žele promjene nabolje, ali, kako kaže, “supstrat je zagađen”.
– Ideološki mrak u BiH pothranjuje se pričama o ugroženosti jednih od drugih i stalno nas drže u psihozi da smo “na ivici rata”. Inercija godi. Alkoholičar se otrijezni, ali prvo što mu naumpadne jeste nova flaša. Živimo u iluzornoj stvarnosti, jer su nam nacionalizam i religiozno opredjeljenje natuknuti kao LSD “hipi” pokret, dobro nam je, odlično nam je, može nam biti i gore. Ideološki mrak i magla. Žabe na dnu bunara krekeću zadovoljno provodeći život, ne znaju da, ako se već odvaže i skoče makar na rub bunara, metar dalje, ugledat će šume, rijeke, polja. Nas drže izoliranim, ogroman dio mase stanovništva ne ide u druge gradove, države, uče ga da se boje drugačijeg – smatra ovaj sociolog i psiholog.
Grčka osveta Evropi
Pašić, koji je u ranijim izjavama za medije dao i ocjenu da je “šengenska Evropa umrla u Grčkoj”, smatra da je sada ogromni izbjeglički val koji pogađa zapadnu Evropu “svojevrsna Grčka osveta Evropi”.
– Umorili ste nam državu kreditima, evo vam sad platite cijenu s izbjeglicama. Grci neozbiljno smatraju državu otkako su se uvalili u stotine milijardi dolara duga. Ovo s izbjeglicama je dokaz. Sve nakon toga je posljedica. Želim vjerovati da će na ovome stati. Neke procjene, kojima, inače, vjerujem, kažu da se ka Evropi kreće jedan cijeli kontinent migranata. Ljudi imaju internet, vide u tom Zapadu raskoš sa TV-a, serija, kad ugase PC ili TV, žive za šaku riže, koji dolar i sanjaju Zapad. Odjedanput, vrata su odškrinuta. Ako se nastavi i intenzivira, Evropa će propasti, organizaciono, resursno, ekonomski, neće biti te energije koja će to savladati. Pogledajte prve korake i enormno jačanje desnice, antiimigrantskih snaga, stranaka. Znam da ljudi vole slatkorječive, ali ja biram biti iskren – neće na dobro – konstatira naš sagovornik.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
