Selvedin Dedić je predsjednik Kantonalnog udruženja roditelja osoba sa cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima DLAN Zenica, koje je član Koalicije marginalizovanih grupa u BiH KOMA. Ovo udruženje je organizacija koja djeluje u interesu svih grupa koje su na neki način odvojene od društva. Udruženje je formirano u februaru 2011. godine, a trenutno broji 100 članova. U Udruženju djeluje i Servis centar za podršku porodicama djece i osoba sa invaliditetom i smetnjama u razvoju koji nudi besplatne usluge na području Zeničko-dobojskog kantona, bez obzira na stepen i vrstu poteškoća koju korisnik ima. Dedić govori o aktivnosti udruženja, kao i položaju djece oboljele od cerebralne paralize, mikrocefalije i hidrocefalusa i njihovih porodica u društvu.
Prema Vašoj procjeni, na kojem nivou je naše društvo kada je u pitanju prihvatanje osoba sa poteškoćama u razvoju, odnosno njihova socijalizacija?
DEDIĆ: Kada je u pitanju prihvatanje osoba sa poteškoćama u razvoju i njihova socijalizacija, u praksi postoji još puno prostora da se ovoj marginaliziranoj populaciji pomogne, te omogući bolji i kvalitetniji život u BiH. Politika je previše zastupljena u ovoj oblasti. Treba prepustiti struci i institucijama da rade na boljitku djece i odraslih sa poteškoćama u razvoju. BiH je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koja u velikoj mjeri reguliše položaj i potrebe osoba sa poteškoćama u razvoju, ali je to ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Kroz mnoge dopise, obraćanja, konferencije, kroz komunikaciju sa vlastima, mi konstantno tražimo bar minimum onoga što nam po zakonu pripada, a ne dobijemo ništa.
U čemu se ogleda važnost uključivanja osoba s poteškoćama u razvoju u društvene, pa i privredne tokove?
DEDIĆ: Mi u BiH se konstantno držimo floskule šta osoba s invaliditetom ne može i konstantno, nekako, ističemo da osobe s invaliditetom nešto ne mogu ili da su nemoćne.
Udruženje je 2017. godine prikazalo film sa četiri priče osoba sa poteškoćama o tome kako se mjeri njihova sposobnost, a ne osposobljavanje. Tim filmom smo željeli istaći da osobe sa invaliditetom mogu puno više nego što mislimo. U tom filmu imamo pravnika koji je završio Pravni fakultet u Zenici, imamo profesoricu bosanskog jezika i književnosti, imamo dijete koje smo upisali s mukama u redovnu školu, a dijete broji do 100 na engleskom. Mi zaista moramo dati više prostora i šanse osobama s invaliditetom i rezultat je zagarantovan.
Zavidne rezultate postigla je i Bišćanka Azra Dedić, članica Džudo kluba “Una”. Prvakinja je Evrope u ID džudu do 70 kg. Mislite li da Azrin uspjeh može motivisati drugu djecu i mlade s poteškoćama u razvoju kako bi i oni postigli željeni cilj?
DEDIĆ: Naravno da je to jedan podstrek, kako osobama s invaliditetom, tako i ljudima koji su uključeni u rad sa marginaliziranim grupama. Zaista želim da čestitam našoj Azri, našoj šampionki. Mi imamo toliko malih šampiona i šampionki osoba s invaliditetom, ali ne mogu doći do izražaja i nemaju podršku. Siguran sam da bi nam ovi mali šampioni i šampionke donijeli još medalja kada bismo im mi dali šansu.
Koliko Vam pomaže saradnja sa sličnim udruženjima u BiH, ali i učešće u projektima koji tretiraju problematiku osoba s poteškoćama u razvoju?
DEDIĆ: Mi zahvaljujemo Koaliciji marginalizovanih grupa u BiH (KOMA) i Fondaciji za socijalno uključivanje u BiH, jer smo zaista kroz njihove aktivnosti puno toga naučili o tome kako osvijestiti društvo u kojem živimo i radimo. Mislimo da samo na ovakav način osobe i organizacije koje se bave problemima ove populacije mogu imati vidljivost u društvu, jer zajedno smo jači. Udruženje DLAN je član KOMA i na taj način učestvujemo u projektu “Zastani i poslušaj” koji implementira Fondacija za socijalno uključivanje u BiH (FSU u BiH) i Inicijativa za bolju i humaniju uključenost (IBHI) uz finansijsku podršku Evropske unije i UNICEF-a. Projekat je usmjeren ka boljem umrežavanju organizacija civilnog društva u sektoru socijalne uključenosti i prepoznavanju prava marginaliziranih grupa na jednake mogućnosti i jednak pristup pravima.
U sklopu Udruženja u funkciji je i Servis centar za podršku porodicama djece i osoba sa poteškoćama. Koja je namjena ovakvog centra i da li je u ovih šest mjeseci opravdao svoje postojanje?
DEDIĆ: Servis centar u Zenici nudi besplatne usluge, uz prethodnu najavu, za cijele porodice djece i osoba sa invaliditetom i smetnjama u razvoju sa područja Zeničko-dobojskog kantona, bez obzira na stepen i vrstu poteškoće koju određeni korisnik ima. Centar korisnicima osigurava besplatan boravak (dnevno četiri sata), tokom kojeg su im na raspolaganju psiholozi, defektolozi i edukatori, kreativne i inkluzivne radionice, dok je za porodice djece i osoba sa poteškoćama u razvoju osigurana pravna pomoć, psihološko savjetovanje te pomoć u kriznim situacijama. U Servis centru svakodnevno dobijamo razne upite i naše stručno osoblje uvijek je tu da odgovori.
Da možete onima koji kreiraju našu svakodnevicu narediti da zastanu i poslušaju, šta biste tražili da urade?
DEDIĆ: Da sa malo više poštovanja prilaze osobama s invaliditetom. Odnosi se ovo na zakone i uredbe, ali i na lični pristup pojedinaca kada prilaze osobama s invaliditetom. Tu smo, slobodno mogu reći, pali na ispitu. Rekao bih da se uključenost treba početi provoditi svaki dan i u svakom segmentu društva, jer uključenost nije samo škola, uključenost je mnogo više od toga i moramo svi skupa više raditi na uključivanju osoba s poteškoćama u razvoju u svakodnevne životne tokove. Država bi trebalo da obezbijedi bolju socijalnu sigurnost majkama djece s poteškoćama u razvoju, odnosno onima koji se brinu o toj djeci. Ovo su stvari na kojima uporno radimo i zagovaramo ih svakodnevno, a sve u cilju boljeg i kvalitetnijeg života osoba s poteškoćama u razvoju kao jedne velike marginalizirane skupine u BiH.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
