Senka Krivić, koja je kako sama ističe, oduvijek imala afinitiete prema nauci, trenutno radi na poziciji istraživačice u oblasti vještačke inteligencije na univerzitetu King’s College London u Londonu. Ona je svoje Bachelor i Master studij završila na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, pri Odsjeku za automatiku i elektroniku, dok je doktorski studij završila na Fakultetu za matematiku, informatiku i fiziku, Odsjek za informatiku, Univerzitet u Inzbruku, Austrija. Njen sadašnji uspjeh zahtijevao je mnogo rada i odricanja na koje je je od samog početka bila spremna.
Odlazak na doktorske studije u Austriju
Nakon što je završila studije elektrotehnike, Senka je radila kao inženjer nešto više od godinu dana u Sarajevu. U tom periodu je shvatila da ukoliko se želi baviti naučno-istraživačkim radom potreban joj je doktorat.
“Budući da sam željela istraživati u oblastima robotike i vještačke inteligencije, konkretnije robotskog učenja, poslala sam aplikacije profesorima u laboratorijama u Evropi koje se bave baš tim oblastima. Nakon intervjua, dobila sam poziciju asistenta u nastavi na dojelu za informatiku Univerziteta Inzbruk i istraživača na EU-FP7 projektu SQUIRREL kao i poziciju PhD studenta u grupi Inteligentni i interaktivni sistemi”, govori Senka.
Napominje kako je doktorski studij u Austriji koncipiran tako da uključuje samo nekoliko predmeta odnosno seminara, koje student uglavnom odslušaju u prvih godinu do godinu i pol dana, a glavni fokus je na naučno-istraživačkom radu. Pored samog koncepta studija, za koji ističe kako je zaista izvrstan jer studentima nudi mogućnost da izučavaju najveća trenutna dostignuća u oblasti nauke i tehnologije, sistem je usmjeren ka tome da studenti upoznaju, prezentiraju svoje ideje i radove i diskutiraju sa najvećim umovima današnjice kroz različite seminare, konferencije, radionice i gostujuća predavanja.
Senka napominje kako je bila svjesna mogućih izazova odlaskom na studije u Austriju, jer odlazak u svaku novu sredinu zahtijeva period adaptacije kroz koji je lako prošla.
No, njoj je najveći izazov predstavljalo prilagoditi se tome da treba razmišljati i raditi kao istraživačica.
“Pored standardnih izazova koje iskusi skoro svaki doktorant, ja bih možda navela da je usvajanje načina ramišljanja kao istraživača u pravom smislu te riječi bio najveći izazov.
Taj koncept je nešto što kod nas, bar dok sam ja studirala, nije uopće bilo zastupljeno”, prisjeća se ona.
Iskustvo rada i školovanja na tri različita univerziteta u tri države
Budući da ona ima iskustvo sa tri univerziteta i kao studentica i kao predavačica/asistentica u nastavi (Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Inzbruku, King’s College Londion), napravila je paralelu obrazovnog sistema u BiH i u inostranstvu. Primjećuje kako je proces obrazovanja u BiH jako rigidan i orjentiran ka lokalnim (nekadašnjim) industrijskim potrebama, dok su druga dva univerziteta vani više istraživački orjentirani i fleksibilniji u smislu konstantnog uvođenja novih predmeta i adaptacije postojećih, prateći najnovija otkrića i dostignuća, kao i trendove u tehnologiji. Ističe također kako se u Austriji i Velikoj Britaniji kurikulum revidira svako dvije godine dok je ona kao studentica u BiH slušala neke od jako zastarjelih predmeta.
“Pored kurikuluma koji je ažuran, profesora koji su svjetski poznati stručnjaci, studenti i u Velikoj Britaniji i u Austriji imaju jako veliki broj izbornih predmeta koje mogu odabrati i time sami kreirati svoj studij. Ukoliko žele, i bachelor a i master student se mogu uključiti u načno-istraživački rad neke od istraživačkih grupa na fakultetu. Pored toga, što je meni lično mnogo značilo, dostupnost raznovrsne opreme, robota, laboratorija kao i pristup skoro svim bazama naučnih radova prilično je jedonostavan”, goviori Senka.
Bez obzira na sve izazove s kojima se već decenijama susreće obrazovni sistem u BiH, Senkin dugoročni cilj jeste osnivanje naučno-istraživačkog laboratorija ili grupe pri jednom od univerziteta u Bosni i Hercegovini.To dakle, podrazumijeva njen povratak u našu državu, obzirom da trenutno živi na relaciji London – Sarajevo.
“Planiram se vratiti, odnosno već sam u procesu vraćanja u BiH. Kada sam odlazila na doktorske studije, moja namjera je bila da se vratim po završetku u BiH. Međutim, još u toku studija sam dobila više ponuda koje je teško bilo odbiti i stoga sam svoj boravak van BiH produžila za još par godina,” govori ona.
Vjeruje da se od promjena u obrazovnom sistemi za sada čini ostvarivim revidiranje nastavnog procesa i predmeta tako da prate potrebe lokalne industrije ali i svjetske kao i da prate naučno-istraživačke tokove i trendove.
“Portebno je motiviranje studenata ali i naučno-nastavnog kadra za naučno-istraživački rad koji je stavljen u sasvim drugi plan na BiH univerzitetima dok je vani to primarno. Pored toga bilo bi poželjno osnovati naučno-istaživačke grupe i koncentrirati se na predmete koje se nude studentima oko rada tih grupa tako da studenti mogu vidjeti i iskusiti primjenu naučenog”, dodaje Senka.
Bosna i Hercegovina ne održava kontakt s mladim ljudima koji odlaze iz države niti ima program reintegracije
Ona primjećuje kako je BiH društvo podijeljeno u stavu prema odlasku mladih iz BiH. Postoje pojedinci koji misle da su mladi ljudi koji studiraju iskoristili priliku koja im se nudi i da se ne bi trebali vraćati jer u BiH nema budućnosti, dok neki drugi na iste te gledaju kao “izdajnike”. Postoji i grupa ljudi koja misli da je super to što mladi odlaze vani da unaprijede svoje znanje i da se trebaju vratiti i u BiH iskoristiti to naučeno. S druge strane, ističe kako nije upoznata da li naše institucije uopće održavaju kontakt s mladima koji odlaze u inostranstvo.
“Nisam sigurna da li uopće postoji neka evidencija mladih ljudi koji odlaze, da se održava kontakt sa njima ili da postoje programi reintegracije, što je slučaj sa nekim drugim zemljama koje vode evidenciju i održavaju kontakt kroz ambasade ili imaju programe motivacije povratka stručnjaka iz inostranstva npr. tako što im nude benefite smanjenog poreza nekoliko godina i slično”, govori Senka.
Podaci kojima raspolaže Western Balkans Alumni Association (WBAA), ukazuju na to da niti jedna državna institucija u BiH ne vodi evidenciju o mladim ljudima iz BiH koji odlaze u inostranstvo na školovanje čak ni preko svojih ambasada. S druge strane, WBAA BiH, je prošle godine pokrenula kampanju prikupljanja podataka o broju mladih ljudi koji se nalaze na studijama u inostranstvu, te je ustanovljeno da širom svijeta studira skoro 10.000 mladih ljudi iz BiH.
Mladi u BiH su obeshtabljeni
Senka primjećuje kako je među mladim ljudima u BiH prisutna obeshrabrenost, ističe kako je to bio slučaj i u vrijeme dok je ona studirala ali da to uviđa i kroz rad sa mladim ljudima iz BiH.
“Mladi ljudi su jako često obeshrabreni da bilo šta započnu i pokušaju jer u startu misle ili im se govori “da ne mogu bez štele”, “da nemaju šansi”, “da im tu nije mjesto”, “da nemaju iskustva”, “ da kod nas to tako ne ide”. itd.
Ova obeshrabrenost je nažalost jako često opravdana i tome su doprinijeli i društvo a i država,” zaključuje ona.
Ipak, vjeruje kako je moguće to promijeniti i da se prije svega treba raditi na suzbijanju onih pojava u društvu koje dovode do toga.
“Potrebno je raditi na smanjenje mita i korupcije, veće transparentnosti informacija, djelovati lokalno, itd. Potrebno je raditi male ali kvalitetne korake ka tome. Ljudi su generalno inspirirani pozitivnim primjerima tako da podrškom entuzijastičnim i aktivnim mladim ljudima vjerujem da se može motivisati i nekolicina onih skeptičnih ili pasivnijih”, kaže ona.
Da sam ja neko
Na pitanje što bi mijenjala u našem društvu kada bi se našla na poziciji da može odlučivati, odgovara kako se bavila unapređenjem obrazovnog sistema.
“Budući da sam sam neko ko vjeruje u obrazovanje i edukaciju, i bavi se time, mislim da bih se prvo posvetila unaprjeđenju obrazovnog sistema u BiH kroz sistematsko izučavanje postojećih modela, studija o njima i istraživanju lokalnih potreba i mogućnosti. Pored klasičnog obrazovanja, mislim da je bitno i neformalno obrazovanje svih građana”, kaže ona.
Također, smatra da je moguće pokrenuti proces cirkulacije mozgova u BiH jer postoje države koje uspješno razvijaju te strategije, međutim, naglašava da se prije svega moraju razumjeti razlozi zbog kojih mladi odlaze iz BiH
“Budući da sam živjela skoro sedam godina u inostranstvu i imam mnogo prijatelja a i članova porodice koji su otišli vani, mogu reći da je najčešći razlog zašto mladi, koji su čak imali perspektivne poslove, idu vani jeste nezadovoljstvo političkom situacijom, zdravstvenim, obrazovnim sistemom i generalnim stanjem društva i vrijednosti,” govori Senka.
Mislim da bar u mom sučaju odlazak vani, pred obrazovanje, je i proširio vidike, dao neke nove perspektive i omogućio nova poznanstva koja itekako mogu biti korisna u društvenom a i poslovnom smislu. Svaki čovjek obogaćen znanjem može napraviti neku promjenu.
Pored toga, svi mi koji smo vani smo na neki način nezvanični ambasadori BiH.
Što se tiče bh. društva, političkih lidera, kao što sam već spomenula, meni nije poznato da se ljudima vani vodi neka evidencija ili da postoje strategije iskorištavanja tog potencijala.
Svako može barem u svojoj “avliji” napraviti nešto korisno
Senka misli da bi se političari u BiH trebali fokusirati da više djeluju lokalno, da razmišljaju o dobrobiti ljudi i mjesta u kojima žive a ne na političke stranke čiji su članovi i da se okrenu ka rješavanju konkretnih problema koji će unaprijediti lokalne zajednice a samim tim i BiH društvo. Takođe, naglašava da je neophodno uspostaviti i održavati kontakte s mladim ljudima koji odlaze iz BiH preko ambasada, s druge strane ističe kako i mladi ljudi u BiH trebaju biti odvažniji.
“Bez obzira na situaciju i stanje trebaju biti manje skeptični i pokušati ostvariti svoje zamisli i snove kroz trud i rad. Svako može barem u “svojoj avliji” napraviti nešto korisno”, zaključuje Senka.
(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
