Djeca se moraju bosti i 300 puta radi mjerenja šećera

– Sama činjenica da se djeca oboljela od dijabetesa tipa 1, kako bi bolest bila pod kontrolom, moraju bosti (provjeravati šećer) i 200-300 puta mjesečno, bila je dovoljna i ukazala mi da nešto treba poduzeti. Mnogi su me pitali zašto sam ograničila inicijativu na određenu dobnu skupinu. Pa zato što trenuto sistem ne može podnijeti da se inicijativa proširi i na starije. Ne trebamo zaboraviti da smo prije par mjeseci usvojili Zakon o roditeljima-njegovateljima, prvi put za populaciju koja je jako ugrožena i za to je izdvojeno 28 miliona KM. Trenutno nam je u proceduri zakon o zaštiti porodice sa djecom i tu se treba novac izdvojiti kako bi izjednačili dječiji doplatak u svim kantonima – govori nam Zuko i dodaje:

– Naravno da ćemo planirati da u narednom periodu inicijativu proširimo, da nema ograničenja životne dobi. Trenutno smo mišljenja, ne ja nego konsultovala sam se i sa Kabinetom premjera FBiH i sa Ministarstvom finansija, gdje mi je rečeno da sada ne može ići termin “bez ograničenja godina”.

Kaže kako procedura nalaže da se o inicijativi izjasni Vlada FBiH.

– Vlada se očituje o svim inicijativama koje dolaze iz Parlamenta FBiH i dobit ćemo da li su saglasni ili ne. Ja generalno neću odustajati. U prošloj godini za Nacrt zakona o zaštiti porodice sa djecom je bilo izdvojeno 20 miliona KM u budžetu, međutim korona ih je “pojela”. Mi planiramo za 2022. godinu da će se ponovo ta sredstva vratiti, da ćemo napokon moći izjednačiti dječije doplatke. Problem zakonodavne vlasti je da procedure jako dugo traju dok prođu oba doma, vladu, rasprave…, ali važno je da se radi na tome. Najvažnije je da se novac za senzore planira za 2022. godinu jer ubrzo ide prijedlog budžeta FBiH – govori Zuko.

Razgovarali smo i sa 30-godišnjom Sarajkom koja od 13. godine ima dijabetes tipa 1.

“Sa senzorom je sve lakše”

– Nedavno sam uspjela kupiti senzor za kontinuirano mjerenje šećera u krvi Libre1, a koji košta 120 KM, ali sa njim ne možete ništa ako nemate čitača koji također košta 120 KM. Dakle, u startu vam je potrebno 240 KM i nakon svakih 14 dana morate kupovati senzor. I odmah da vam kažem kako se to isplati jer ja dnevno znam i po 10 puta kontrolisati šećer u krvi jer varira, a od zdravstvenog osiguranja za 50 dana dobijem 50 trakica za mjerenje šećera u krvi koje mi ne mogu biti. A kada kupujem, pakovanje od 50 trakica košta više od 30 KM, zavisno koji je aparat. Sa senzorom je sve lakše – govori nam ona.

Dodaje kako su senzori veoma jednostavni.

– Aplicira se jedan magnetić na ruku i samo se pređe aparatićem preko njega i odmah mi se očita trenutna vrijednost šećera. Nema stalnog bockanja u jagodice prstiju, u svakom trenutku znam koliki mi je šećer i tako ga na vrijeme mogu korigovati, te izbjeći hipoglikemije i hiperglikemije – kazala nam je ova Sarajka.