Sistem državne pomoći medijima: Tek rijetki traže odobrenje vlasti

Usvajanjem Zakona o sistemu državne pomoći 2012. godine, Bosna i Hercegovina je preuzela sistem državne pomoći iz regulative Evropske unije.

Zakon o sistemu državne pomoći BiH uređuje uslove za dodjelu, kontrolu dodjele i korištenje državne pomoći u BiH, i odnosi se, između ostalog, i na dodjelu javnog novca medijima. Iako su se zakonom mogli na adekvatan i sistematičan način regulisati dodjela i nadzor nam državnom pomoći medijima, ipak kriteriji za dodjelu ostaju parcijalni, a nadzor veoma ograničen. Javni novac se medijima i dalje dijeli netransparentno i ne postoje garancije protiv uplitanja političkih struktura u uredničke politike.

Javna sredstva koja vlasti dodijele medijima dio su sistema državne pomoći koji obuhvata: subvencije, nepovratna sredstva, izuzeća, umanjenja poreza ili izuzeća od poreza, otpisivanje dugovanja ili preuzimanje dugovanja, davanje zajmova, kredita s preferencijalnim kamatnim stopama, koje dodjeljuju državne, entitetske, kantonalne i općinske vlasti, kao i vlasti iz Brčko Distrikta, a kojima se određeni privredni subjekt dovodi u povoljniji položaj u pogledu tržišne konkurencije.

Državna pomoć treba biti prijavljena entitetskim vladama, vladi Brčko Distrikta ili Vijeću ministara BiH. Ove institucije su dužne prikupiti podatke o dodijeljenoj državnoj pomoći i dostaviti ih Vijeću za državnu pomoć, nadležnom regulatornom tijelu, čiji članovi zatim pripremaju konsolidirani godišnji izvještaj, koji se šalje Vijeću ministara BiH, a zatim Evropskoj komisiji.

Pored toga, za svaku pomoć koja prelazi 200.000 eura za jednog subjekta tokom tri fiskalne godine neophodno je odobrenje Vijeća za državnu pomoć BiH. Vijeće čine stručnjaci iz oblasti ekonomije i prava, a biraju ih Vijeće ministara (tri člana), Vlada Republike Srpske (dva člana), Vlada Federacije (dva člana) i Vlada Brčko Distrikta (jedan član). Iznos od 200.000 eura preuzet je direktno iz regulative Evropske unije, a ipak on za malo bh. tržište predstavlja značajnu cifru. Odobrenje se, međutim, ne treba tražiti ukoliko je riječ o uslugama od “općeg ekonomskog značaja”. Zakon ove usluge definiše kao ”aktivnosti koje su identificirali javni organi kao usluge od posebne važnosti za građane koje ne bi bile dostupne građanima ili bi im bile dostupne pod manje povoljnim uvjetima od uobičajenih ako bi izostala intervencija javnih organa”.

Pored Zakona, sistem je uređen i podzakonskim aktima, među koje spadaju i entitetske uredbe o namjeni, kriterijima i uvjetima za dodjelu državne pomoći. Član 67 u Uredbi o namjeni, kriterijima i uvjetima za dodjelu državne pomoći u FBiH definira uvjete za dodjelu državne pomoći javnim medijima koji moraju zadovoljavati interese javnosti na nacionalnom i lokalnom nivou, voditi računa o “nacionalnoj zastupljenosti informativnog, kulturnog, obrazovnog, sportskog i zabavnog programa”, te emitirati radijski ili televizijski program od važnosti za građane Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije. Pored toga, neophodno je da nezavisan organ prati pružanje javne usluge, te da vodi odvojeno računovodstvo za poslove pružanja javne usluge emitovanja radio-televizijskog programa od drugih poslova. Uredba, međutim, ne spominje državnu pomoć privatnim medijima, a kriteriji prema kojima bi mediji koji dobivaju pomoć trebali zadovoljavati interes javnosti i biti od važnosti za građane BiH nisu dalje precizirani.

Do sada su Vijeću za državnu pomoć Bosne i Hercegovine dostavljena dva zahtjeva za odobrenje državne pomoći medijima, koji su veoma ilustrativni kada je riječ o dodjeli javnog novca medijima i upućuju da se zahtjevi ne razmatraju suštinski. Zahtjevi su dostavljni ex-ante, tj. nakon što je pomoć ugovorena ili izvršena, što je također predviđeno zakonom pod određenim okolnostima.

Prvi je bio zahtjev za odobrenje državne pomoći Federalnog ministarstva prometa i komunikacija za subvenciju u iznosu od 382.000 maraka za RTVFBiH. Zaključeno je da riječ o de minimis državnoj pomoći, za koju nije potrebno tražiti odobrenje (ispod 200.000 eura u tri fiskalne godine).

Drugo rješenje tiče se zahtjeva Vlade Tuzlanskog kantona za odobrenje državne pomoći Radio-televiziji Tuzlanskog kantona (RTVTK) za pokriće dijela troškova poslovanja u 2014. godini u iznosu od 1.520.000 maraka, a nakon što je izvršeno finansiranje.

Vijeće za državnu pomoć je uvrdilo da RTVTK vodi odvojenu evidenciju troškova za poslove pružanja javne usluge, da RAK kao nezavisno tijelo prati davanje ove usluge, te da Zakonom o RTVTK ova televizija obavlja usluge od općeg ekonomskog interesa.

Vijeće je zaključilo da ova kantonalna televizija obavlja usluge od općeg ekonomskog interesa i da zadovoljava interes javnosti na lokalnom i nacionalnom nivou i na osnovu postojanja Uredničkog vijeća. Uredničko vijeće su dužni imati svi javni emiteri prema pravilima RAK-a, a članovi se imenuju iz “reda istaknutih predstavnika obrazovanih, naučnih, kulturnih, sportskih institucija i vjerskih organizacija”.

S obzirom na to da je Vijeće u navedenom primjeru ustanovilo da je riječ o uslugama od posebne važnosti za građane, koje ne bi bile dostupne ako bi izostala intervencija javnih tijela, zaključeno je da odobrenje Vijeća nije bilo ni potrebno. Ovim rješenjem se, prema tome, postavlja presedan prema kojem se usluge javnih medija gotovo po automatizmu imaju smatrati uslugama od općeg značaja, pa je time propuštena šansa da se razmotri i uspostavi bolji sistem osiguranja javnog interesa u djelovanju medija koji primaju državnu pomoć.

Na kraju, činjenica da su do sada Vijeću podnesena tek dva zahtjeva za odobrenje državne pomoći medijima upućuje na to da je iznos pomoći za pojedinačne medije mahom niži od 200.000 eura u toku tri fiskalne i da organi vlasti još uvijek nisu dovoljno upoznati sa obavezom upućivanja zahtjeva.