Sjećanja na male velike ljude: Ahmet Hanjalić- KROJAČ KOJI JE RAŠIO DUGO ČUVANU TAJNU
Ahmet Hanjalić, Fočak po rođenju, u Sarajevo je došao u muhadžirluk u vrijeme kada je u Evropi već buktio Drugi svjetski rat. Njegov stariji brat ubrzo je otišao u partizane, a Ahmet, koji se još nije bio ni zamomčio, krenuo je na izučavanje krojačkog zanata. Njegov majstor, učitelj i drugi otac bio je čuveni sarajevski krojač Salih Pozder.
Po završetku rata Ahmet je otišao u Zagreb na usavršavanje zanata kod brata Ilijasa, poznatog i priznatog krojača. Iz Zagreba se, u odijelu skrojenom po tadašnjim evropskim standardima, vratio u Žepče. Zbog tog „kicoškog“ odijela odmah je zapao za oči čaršijskim smutljivcima i „dežurnim čuvarima tekovina revolucije“ koji su, i u Žepču kao i u dosta drugih gradova s prostora bivše Jugoslavije, znali da izmisle državne neprijatelje i tamo gdje ih nije ni bilo. Zbog odijela i evropskog stila oblačenja, samo zato što je bio „sumnjivo lice“, Ahmet je odležao šest mjeseci zatvoske kazne.
Nakon Foče, Sarajeva, Žepča i boravka u kazamatu, Ahmet se, konačno, skrasio u Zenici gdje otvara krojačku radnju. Iako su u neposrednoj blizini njegove, svoje krojačke radnje imali i Osman-beg Begagić, Hamo Salčinović, Ferid Salčinović, Hazim Alić i Izet Kuprešak, te još desetak krojača u Čaršiji i nekoliko njih u drugim dijelovima Zenice, svako od njih imao je svoje mušterije i svoju nafaku.
Majstor Ahmet je, kada smo se upoznali, već bio u sedmoj deceniji života. Njegova krojačka radnja bila je u jednom od manjih vakufskih prostora između Hadžimazića kuće i slastičarske radnje Mehmeda Bećirevića.
U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i desetak godina po završetku posljednjih ratnih stradanja nismo se često viđali. I onda, jednog proljetnog dana, sreli smo se nedalako od mjesta gdje se susreću Trg Alije Izetbegovića i ulica Talića brdo, tridesetak metara od Lutvine slastičarnice. Ahmet je tada imao osamdeset i koju godinu. Usne su mu, dok je govorio, već blago podrhtavale, ali je u njegovom držanju bilo još uvijek nešto od stasitog i naočitog majstor-Ahmeta koji se pedesetih godina 20. vijeka, u gospodskom odijelu, iznenada obreo u Žepču. On mi je, u desetak minuta koliko je trajalo to, jedno od naših posljednjih druženja, ispričao priču koju je šezdesetak godina čuvao u dubini svojih toplih i širokih bosanskih grudi.
Prilikom narednog susreta pozvao me je da odšetamo skupa do njegovog stana u blizini Sejmenske džamije. Kada je otvorio vrata, na podu sobe ugledao sam petnaestak prelijepih jastučića. Prednja strana svakog od njih bila je ukrašena bosanskim vezom. Nekima je te jastučiće prodavao, a onima s kojima je mogao i imao o čemu da popriča, poklanjao.
Kazivao mi je tog proljeća o svom sarajevskom učitelju, čuvenom krojaču Salihu Pozderu, i o tome kako su njegov majstor i on tokom Drugog svjetskog rata od progona i stradanja spasili mlade Jevrejke Bukicu Altarac i Rahelu Lenka. Bukica je bila djevojka, a Rahela djevojčica. Četiri ratne godine majstor Salih je nalazio način da od fašista skloni i na sigurnom mjestu čuva Bukicu i Rahelu. Šegrt Ahmet Hanjalić bio mu je desna ruka. Policija je sumnjala da njih dvojica nešto kriju. Pozivala ih je i na informativne razgovore, ali Bukicu i Lenku ni majstor, a ni njegov šegrt nisu odali. Njihovu tajnu znalo je još samo nekoliko najbližih komšija Bošnjaka koji bi, ako je zatrebalo, priskakali u pomoć i tako i sami postajali junaci ove dugo čuvane priče.
Priču koju mi je kazivao ispred robne kuće „Bosna“ majstor Ahmet je, nešto ranije, ispričao i novinaru Tariku Lazoviću koji ju je objavio u jednom od posljednjih brojeva magazina „Ljiljan“.
Početkom februara 2023. godine Ahmet Hanjalić je, u devedeset i petoj godini života, otišao putem kojim su još ranije otišli glavni junaci priče koja nije ostala neispričana. Majstor Ahmet odlučio je da je izvuče iz jednog od jastuka svojih tajni i uspomena i podijeli sa svima koji vole druge ljude, pogotove onima koji razumiju i nastoje da pomognu drugima onda kada im je pomoć najpotrebnija.
A nevoljnika je bilo i ima u svakom vremenu i svim sredinama, kao i priča koje čekaju da budu ispričane.
Midhat Kasap, druga polovina zime 2023. godine
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
