Zoran Petrović bio je sportski radnik, nastavnik, trener i mentor koji je posebno bio posvećen djeci sa posebnim potrebama. Smatrao je da zaslužuju isti tretman i ljubav kao i bilo koja druga djeca. Bio je predan tome da svako dijete, bez obzira na svoje sposobnosti, ima priliku da se razvija kroz sport i socijalnu interakciju. Napustio nas je nedavno, u 78. godini.
Iako rođen u Loznici (Srbija), Petrović je veći dio svog života proveo u Zenici, gdje je radio kao nastavnik tjelesnog odgoja, trener, ali i kao pedagog koji je duboko vjerovao u moć sporta i igre kao alata za razvoj i socijalizaciju. Bio je mentor i trener na brojnim takmičenjima, uključujući Specijalnu olimpijadu u Dublinu, 2003. godine, gdje je kao član tima Bosne i Hercegovine doprinio osvajanju devet medalja. Dokazao je da sport nije samo za pobjednike, već je i alat za socijalizaciju, izgradnju karaktera i podizanje samopouzdanja.
„Takav čovjek se neće roditi. Gdje god je radio, ostavio je trag. Imao je nevjerovatan osjećaj za rad sa osobama sa poteškoćama, davao je sebe cijelog za tu djecu. Hvala mu za sve što je uradio i za Specijalnu olimpijadu i Specijalnu školu u kojoj je radio”, kaže Kada Delić Selimović, direktorica Specijalne olimpijade BiH, proslavljena bosanskohercegovačka atletičarka koja je predstavljala svoju zemlju dva puta na Olimpijskim igrama – u Barceloni 1992. i Atlanti četiri godine kasnije.
‘Mogao je čuvati cijelu školu djece’
Husein Kubat i Nermin Salkanović, nekadašnji direktori Škole za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba sa poteškoćama u psihofizičkom razvoju Zenica u kojoj su radili sa Petrovićem, kažu da je bio izuzetan prosvjetni radnik, vrijedan, odgovoran i posvećen, te da su ga djeca izuzetno voljela.
„Taj čovjek je mogao čuvati cijelu školu djece. Nije gledao radno vrijeme, znao bi ostati i po cijeli dan da radi sa djecom. Posebno kada bi bile pripreme za takmičenja. Koliko je bio odgovoran, kad odemo na takmičenje i daš Zoki djecu, budi siguran da će sve biti u redu. Dogovor između njega i djece je bio toliko čvrst da nikad se nije desio ni najmanji incident za sve ove godine“, priča Kubat.
Salkanović dodaje da je bio vrhunski pedagog kojeg su svi cijenili koji je pomogao mnogima.
Univerzitetski profesor Aleksa Stanković, doktor sporta i tjelesnog odgoja, izrazio je zahvalnost u svoje i ime učenika, studenata, sportista i trenera koji su imali priliku raditi sa „ovim divnim čovjekom, pedagogom i trenerom koji je dao veliki doprinos razvoju sporta u Zenici“.
„Zoran mi je govorio da je puno naučio od djece sa kojom je radio u Specijalnoj školi. Ispričao je kad su bili na kampu na moru kako bi djecu zabavio rekao im da naprave nešto kreativno i objasne šta je to. Jedan dječak u pijesku je iskopao rupu u obliku tanjira i u sredini stavio kamen. ‘Ovo je gnijezdo, a u sredini je jaje’, objasnio je. Drugi dječak napravio je neku malu humku i stavio flašu pored. Pojasnio je Zoranu da je to grob u kom je ‘čiko koji je umro od alkohola’“, priča Radenko Pirgić, legenda bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog ragbija uz objašnjenje da je mnogo naučio kroz Zoranove savjete.
Petrović je bio 8. marta 1972. godine na prvom treningu Ragbi kluba „Zenica“ koji je kasnije promijenio ime u Čelik te se vodi kao jedan od osnivača prvog ragbi kluba u Bosni i Hercegovini.
‘Uputio nas na pravi put’
Radni vijek proveo je u prosvjeti u Zenici. Od 1970. do 1976. godine radio je kao nastavnik fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi „Prvi maj“ (danas nosi ime OŠ „Mak Dizdar“), a potom prešao u Specijalnu školu „Đorđe Premović“ koja je kasnije promijenila ime u Škola za obrazovanje osoba s poteškoćama u psihofizičkom razvoju Zenica, gdje je ostao do odlaska u penziju 2010. godine.
Bio je atletski sudija, 30 godina je radio kao trener omladinskih selekcija Fudbalskog kluba „Željezničar“ iz Zenice i 15 godina kao kondicioni trener Ženskog rukometnog kluba „Čelik“ iz Zenice (pomoćnik pokojnom Darku Kogoju) sa kojim su osvojili Kup Bosne i Hercegovine za sezonu 1995/96.
Vodio je selekciju Bosne i Hercegovine na 4. prvenstvu svijeta za djecu sa posebnim potrebama u Njemačkoj zajedno sa Davorom Matićem iz Tuzle gdje su zauzeli 14. mjesto. Djecu je vodio na 17 smotri specijalnih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini, gdje su njegovi učenici postizali značajne rezultate, naročito u stonom tenisu i atletici. Vodio je kao trener djecu na Specijalnoj olimpijadi u Irskoj gdje je Bosna i Hercegovina osvojila devet medalja, bio trener ekipe na Evropskom prvenstvu za osobe s posebnim potrebama gdje je BiH bila peta i na Evropskom prvenstvu u atletici gdje je osvojeno nekoliko medalja. Učesnik je sa djecom u Danskoj školi fudbala koja je bila prva te vrste gdje su zajedno nastupala sva djeca.
Jedna od osvajačica Kupa BiH u rukometu sa Čelikom bila je Amela Numanović (djevojački Avdić), današnja direktorica OŠ „Mak Dizdar“ u Zenici, škole u kojoj je Petrović imao prvi posao. Za pokojne Darka Kogoja i Zorana Petrovića, trenere koji su vodili klub, ima samo riječi hvale.
„Bio je uporan, disciplinovan, tražio od nas pridržavanje pravila kako bi bili spremni za svaku utakmicu. Vodio je računa o svim našim problemima, pošto smo bile mlade, išle u srednju školu, znao je razgovarati sa nama, uputiti nas na pravi put. On i pokojni trener Darko Kogoj išli su po školama i pregledali svim djevojkama ocjene. Vodili su računa o uspjehu i odgoju svih koji su trenirali u tom klubu. Ukoliko bi neko imao loše ocjene nije mogao trenirati dok se ocjene ne isprave. Bili su dio porodice“, prisjeća se Amela Numanović.
Pomogao je i Tariku Hrustiću rođenom sa Down sindromom sa kojim je nekoliko mjeseci radio u školi (pred odlazak u penziju). Tarik je postigao odlične rezultate na takmičenjima u stonom tenisu. Između ostalog, bio je prvi na takmičenju Specijalne olimpijade na Balkanskom prvenstvu i prvi na Državnom prvenstvu.
„Radi se o divnom čovjeku koji je pomogao Tariku u tim prvim koracima“, kaže Tarikov otac Admir Hrustić.
Nesebičan i predan ljudima oko sebe
Biranim riječima od Petrovića se oprostio i Midhat Kasap, bibliotekar i animator u kulturi, koji kaže da postoje ljudi koji svoj život posvete sebi, oni koji ga podijele između svojih i tuđih potreba, ali i oni rijetki koji cijeli život posvećuju drugima.
„Zoran Petrović, čovjek iz sjene, bio je upravo takav – nesebičan i predan ljudima oko sebe. Pravdoljubivost i osjećaj za ljudskost bile su karakteristike koje su ga krasile tokom cijelog života. Njegova skromnost, profesionalnost i posvećenost ostavili su dubok trag u Zenici i širom bivše Jugoslavije, gdje je bio poznat i cijenjen među sportskim entuzijastima. Bio je učitelj koji je znao prepoznati snove svojih učenika i hrabro ih podržati u njihovim ostvarenjima“, kaže Kasap.
Zoran Petrović je bio simbol hrabrosti, predanosti i ljudskosti. Učinio je mnogo za svoju zajednicu, za djecu, i za sport, a njegovo ime će ostati vječno upisano u srcima svih koji su imali privilegiju da ga poznaju.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
