Sporazum o prodaji eskadrile francuskih borbenih aviona Hrvatskoj, potpisan je jučer, drugog dana posjete francuskog predsjednika Emmanuela Macrona toj državi.
Vrijednost eskadrile od 12 korištenih aviona Rafale vrijedan čak milijardu eura, koliko je prošle godine iznosila ukupna robna razmjena dviju zemalja, a kako prenosi Radio Slobodna Europa, zapečaćen je tutnjavom tih aviona nad Zagrebom i ugovorom o strateškom partnerstvu Francuske i Hrvatske.
“Dobivamo najmodernije zrakoplove koji će sigurno utjecati i na vanjskopolitički, sigurnosni i obrambeni karakter Hrvatske… To je game changer. Dobit ćemo sposobnost kakvu do sada nismo imali. Zrakoplovstvo i vojska imat će na raspolaganju avione kakve od juga Njemačke pa do Grčke nema nitko. Možemo biti izvoznici sigurnosti i važan čimbenik stabilnosti na jugoistoku Europe”, izjavio je jučer premijer Hrvatske Andrej Plenković.
Jasno je da je ovo poruka regiji…Prije svega, čini se, Srbiji koja je, kako je primijetio utjecajni The Economist “u šoping-maniji za oružjem” što se “susjedima ne sviđa”.
Zabrinutost u regiji
U uvodu teksta s kraja oktobra ove godine istaknuta je Vučićeva izjava u kojoj, dok stoji na terasi predsjedničke palače u Beogradu, pokazuje nebodere i poručuje: “Poput feniksa koji raste iz pepela!”
Novinar Economista zaključuje da su ostale države bivše Jugoslavije zabrinute zbog toga što se Vojska Srbije “uzdiže iz pepela” i što njeni vojni avioni nadlijeću prostor u blizini granice s Kosovom.
Nedavno je u feljtonu objavljenom na portalu Radiosarajevo.ba publicista Srđan Šušnica ukazao da je u protekle četiri godine Srbija (“skromna i prezadužena ekonomija, jedna od najsiromašnijih zemalja na evropskoj periferiji) potrošila više od 5 milijardi američkih dolara (USD) za vojne rashode, naoružavanje i modernizaciju vojske i policije, te vojne vježbe. Samo u ovoj tekućoj godini ukupni rashodi za odbranu se procjenjuju na 1,5 milijardi USD.
“I po učestalosti i masovnosti vojnih i pokazno-taktičkih vježbi, parada i javnog izlaganja naoružanja Srbija je lider u regionu”, pisao je Šušnica.
Ova autor je u tom tekstu otišao i korak dalje pa je podvukao “kako nije pitanje da li će, već gdje i kada Vučić upotrijebiti oružje”.
Dok je Crna Gora u NATO-u, njemački mediji su još prošle godine ukazali na “vojnu inferiornost Bosne i Hercegovine u odnosu na susjede”.
Sigurnosna dilema
Čini se da se, kazano rječnikom sigurnosti i međunarodnih odnosa, u regiji stvara tzv. sigurnosna dilema. Sigurnosna dilema je, inače, naziv za situaciju u kojoj “države, nepovjerljive jedna prema drugoj, poduzimaju mjere radi povećanja razine svoje sigurnosti, ali svaka poteze one druge tumači kao agresivne i usmjerene na ugrožavanje njene vlastite sigurnosti”, te svako povećanje sigurnosti jedne države (a to se stječe povećanjem vojnih snaga, proliferacijom naoružanja i sklapanjem saveza) “druga država koristi izliku da i sama poveća izdvajanja za odbranu”.
Pod patronatom velikih sila, nekada je odnose vojnih snaga u ovoj regiji, i formalno, ali i suštinski, regulirao Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine.
Naime, predstavnici Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore su 14. juna 1996. godine u Firenci potpisali sporazum kako bi se spriječila nova utrka u naoružanju u regiji te smanjio rizik od nove eskalacije i izbijanja sukoba nakon nekoliko godina ratovanja, a taj dokument je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum). Sporazum je precizirao kvantitet ofenzivnog oružja i druge vojne opreme.
Prema riječima eksperata, redukcije i ograničenja naoružanja po kategorijama “ne samo da su u tom momentu limitirale vojne kapacitete vojnih snaga u regiji, nego su stvorile uvjete za uspostavljanje neophodnog balansa”.
Međutim, ministri vanjskih poslova Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine potpisali su potkraj 2014. izmjene sporazuma o subregionalnom nadzoru naoružanja. U ime naše zemlje učinio je to tada Zlatko Lagumdžija.
Preuzimanjem punog nadzora za regionalnu stabilnost i kontrolu naoružanja, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija učinile su važan korak za izgradnju mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu, objavio je tada OSCE.
Prijenos odgovornosti, međutim, ne znači potpuno povlačenje međunarodne zajednice u nadzoru naoružanja, koja će pružati podršku, umjesto voditi ovaj proces.
S obzirom na aktuelnu situaciju i postojeću sigurnosnu dilemu, nije li vrijeme da se odnosi u regiji ponovo sagledavaju s ciljem održavanja potrebnog balansa?
Kakva je situacija danas? Kakvo oružje imaju Srbija, BiH, Hrvatska i Crna Gora? Treba, naravno, imati u vidu da nije bitan samo broj, već kvalitet, odnosno ubojitost, to jeste je li riječ o modernom oružju.
Srbija: Od Lazara do Nore
Prema analizi godišnjih informacija strana u Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja za 2020. i 2021. godinu, dokumentima koje je portal Radiosarajevo.ba imao na uvid, Srbija je u odnosu na 2020. godinu povećala broj pripadnika Vojske Srbije za 1.185 pripadnika! Beograd je i godinu ranije, 2020. godine, povećao personal za 716 pripadnika.
Srbija tako u ovom trenutku ima na raspolaganju 26.395 pripadnika Vojske Srbije!
U pogledu oružja, naš istočni susjed ima na raspolaganju 433 tenkova od dozvoljenih 948, što znači da je ispunila tek oko 45 posto kapaciteta. Broj tenkova u Srbiji je smanjen ove godine za 13.
Međutim, za četiri komada je povećan broj oklopnih borbenih vozila, i to sa 568 na 572 komada. Primjerice, LAZAR-3 iz porodice oklopnih transportera uveden je kao novo sredstvo u Vojsku Srbije. Također, Srbija ima 348 vozila sličnih oklopnim borbenim vozilima.
U artiljeriji Srbija dominira u regiji te ima 2.091 artiljerijsko sredstavo, od dozvoljenih 3.375 komada! Godinu ranije Srbija je povećala broj artiljerijskih oruđa za šest komada. Naime, samohodna top-haubica 155 mm NORA-B52 M15 uvedena je u Vojsku Srbije).
Srbija ima 80 borbenih aviona, što je ispunjenje od 55 posto od dozvoljenih 143 aviona. Povećan je i broj jurišnih helikoptera na 34 komada (MI-35), a broj dozvoljenih je 46.
Hrvatska: Smanjen broj vojnika
Prema podacima prijavljenim po Sporazumu, Hrvatska ima 219 borbenih tenkova od dozvoljenih 410. Povećan je broj oklopih borbenih vozila i sada ih ima 225 (limit 340), te vozila sličnih oklopnim borbenim vozilima. Ima 86 komada takvih. Hrvatska na raspolaganju ima 1.397 artiljerijskih sredstava, što je 93 posto ispunjenosti limita od dozvoljenih 1.500 komada.
Prema Godišnjim informacijama Republike Hrvatske, ova zemlja, bez nabavljenih 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koji stižu tek potkraj 2023. godine u ovom trenutku ima 12 borbenih aviona od inače dozvoljenih 62. Analitičari su, međutim, ranije neke od tih aviona nazvali muzejskim primjercima. Međutim, Hrvatska ima i 15 jurišnih helikoptera.
Za razliku od Srbije, koja je povećala sa skoro 1.200 pripadnika, Hrvatska vojska je broj personala smanjila za 500 osoba!
Hrvatska u ovom trenutku ima na raspolaganju 15.323 pripadnika.
BiH: Tenkovi, artiljerija i avioni koji ne lete
Bosna i Hercegovina je povećala broj pripadnika Oružanih snaga BiH za nekoliko desetina, te ih sada ima 9.319.
Sudeći prema podacima koje je Bosna i Hercegovina dostavila po Sporazumu, naša zemlja u posjedu ima 324 borbena tenka od odobrenih 410.
Na raspolaganju Oružanim snagama BiH su 272 oklopna borbena vozila od dozvoljenih 340, te još 97 vozila sličnih oklopnim borbenim vozilima.
Bosna i Heregovina, službeno, ima 1.375 artiljerijskih sredstava, što upućuje na 91 posto ispunjenosti limita od 1.500 komada artiljerijski sredstava.
Međutim, OSBiH imaju veoma skromnu vazduhoplovnu opremu i sredstva. Prema ranijim informacijama, vezduhoplovstvo je svedeno je na jednu brigadu opremljenu transportnim helikopterima Mi-8 i UH-1, te višenamjenskim helikopterima Gazela.
Službeno, BiH je prijavila sedam helikoptera, te 19 borbenih aviona. U slučaju aviona riječ je zastarjelim J-21 Jastreb i J-22 Orao (ranije je spominjan i Super Galeb G-4), koji su povučeni iz službe negdje 2006. osnivanjem OS BiH i uskladišteni na banjalučkom aerodromu Mahovljani.
Crnogorsko nebo čuva NATO
Crnu Goru čuva NATO. To je dobra vijest za Podgoricu, jer, barem formalno, imaju najslabije naoružanje. Crna Gora tako nema tenkova, a dozvoljeno im je da imaju 77 komada.
Na raspolaganju im je šest oklopnih borbenih vozila (od dozvoljenih 64 komada), kao i 13 vozila sličnih oklopnim borbenim vozilima. Crnogorci imaju na raspolaganju tek 107 artiljerijskih sredstava od dozvoljenih 375 komada.
Od 5. juna 2018. godine nebo Crne Gore štite avioni NATO-a (Italije i Grčke), čime je ova zemlja zaokružila odbrambeni sistem kao članica Sjevernoatlantskog saveza. Ipak, na raspolaganju imaju četiri borbena aviona od dozvoljenih 12 i pet jurišnih helikoptera od dozvoljenih sedam.
Sudeći po ovoj analizi, potpisnice Sporazuma iz 1996. se i danas uglavnom kreću u njegovim okvirima, što je dobra vijest. Međutim, analitičari ga smatraju zastarjelim, te se nameće potreba uspostave proaktivnijeg pristupa i suštine priče o zaustavljanju utrke u naoružanju, a kako bi se očuvali poželjni balans i stabilnost regije.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
