Poznata bosanskohercegovačka glumica Snežana Vidović u predstavi “Tri dana ili Uspon i pad gospodina B.” Bosanskog narodnog pozorišta Zenica tumači pet različitih uloga, što smatra veoma izazovnim poslom.
“Ovdje ne možemo govoriti o likovima, ovdje su više tipovi. Vi u toku jednog presvlačenja bukvalno izlazite iz jednog, ulazite u drugi. Sve je onako haotično. Mi, dok traje predstava, ne stignemo ni promisliti o svemu tome. Ja se konkretno presvučem 12 puta i nekako ne stignem se ni pripremiti za sljedeći zadatak, a već sam u njemu. Tako da je ovo jedan scenski roller coaster, koji traje malo više od sat vremena. Meni je to bilo vrlo zanimljivo, vrlo izazovno… U suštini najzahtjevnije je fizički stići zapravo sve to”, kazala je glumica Snežana Vidović u intervjuu nakon izvođenja predstave u Brčkom.
Ovaj pozorišni komad kroz svoju radnju prikazuje surovost kapitalizma, odsustvo empatije, društvo koje poznaje samo materijalnu korist!?
“Ovaj se slučaj konkretno desio u Češkoj, ali nije daleko od nas. Par mjeseci prije nego što ćemo početi raditi ovu predstavu, u Zenici se isto tako desio slučaj da je čovjek spavao na cesti. I bilo je kao čudo u Zenici da čovjek spava na cesti. Nikome nije naumpalo da priđe tom čovjeku, da vidi da li je on dobro, da li mu je pozlilo, da li je živ uopšte, nego je kao čudo da spava na cesti. Dakle, u jednom trenutku smo se mi potpuno okrenuli jedni od drugih, potpuno počeli da gledamo samo sebe. Dijelimo isti životni prostor, ali nekako ne živimo jedni s drugima, nego živimo jedni pored drugih. Mislim da je to naš najveći problem. Sistemi nas melju na ovaj ili onaj način, ali unutar tih sistema vratiti se nekoj onoj iskonskoj osnovnoj ljudskoj vrijednosti, a to je imati osjećaj za čovjeka pored sebe, imati dovoljno empatije za drugog i drugačijeg, mislim da bi trebalo da bude osnova, a mi smo to davno izgubili. Zato nas melje i kapitalizam i sve što nam se dešava… To je zapravo surovost današnjice koju mi živimo i kako smo je nekako lako prihvatili, kako se ne borimo protiv toga.”
Lijek za moderne društvene bolesti, prema mišljenju Vidović, leži u povratku suštini: što ne bi voljeli nama da se desi, onda ne treba raditi ni drugim ljudima.
“Egoizam je prevladao, empatija je postala misaona imenica i mislim da se malo tome trebamo vratiti, sami sebi zapravo. Razmišljati svojom glavom, ne dozvoliti da nas sistem koji je takav kakav jeste samo pretvara u neke robote koji idu za materijalnim, koji ne vide nikog drugog pored sebe i kojima tako život prolazi u ganjanju novca, pravljenju svoje svakodnevnice vrlo ispraznom u suštini. Mislim da se trebamo svi okrenuti jedni drugima malo, zaista osjećati onog pored sebe. Ako nismo u stanju pomoći, onda bar ne odmoći, a truditi se koliko možemo da pomognemo ako jesmo u situaciji”, zaključila je ona na kraju razgovora.
Snežana Vidović je na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu komedije “Mostarska liska” osvojila dvije nagrade za uloge u predstavi “Tri dana ili Uspon i pad gospodina B.”: Velika liska za najbolju glumicu i Mala liska za glumicu večeri.
Rođena je 1980. godine u Zenici. Diplomirala na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, na odsjeku Dramska umjetnost – gluma. Godine 1998., nakon završenog Dramskog studija Bosanskog narodnog pozorišta Zenica primljena je u stalni angažman, kao članica Glumačkog ansambla BNP-a Zenica. Od tog perioda, do danas, kao glumica, koreografkinja ili saradnica za scenski pokret, uzela je učešća u brojnim projektima BNP-a Zenica u kojima je ostvarila desetine glumačkih kreacija. Kao gošća, igrala je i u predstavama Narodnog pozorišta u Sarajevu, Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banjaluci, te u koprodukcijskoj predstavi turskih i sirijskih teatara i teatarskih festivala. Ostvarila je nekoliko televizijskih i filmskih uloga, a osvojila je ukupno 10 nagrada za svoja glumačka ostvarenja.
Piše: Adis Mujdanović
Foto: Dragan Deanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
