Socijalne mreže će nam biti kraj – Živimo u periodu koji na različite načine zaziva apokalipsu. Nekad je ona posljedice zagađenja i klimatskih promjena, nekad virusa koji se proširi planetom, a nekad, najčešće u filmskim verzijama, kolonizacije aliena ili robota. Pretjerana tehnologizacija se vidi kao problem, ali najčešće se misli na AI, umjetnu inteligenciju, koja preuzme vlast nad ljudima i nikada se za uzroke propasti ne navodi nešto tako banalno kao što su socijalne mreže. Ali za redatelja Jeffa Orlowskog i sugovornike koje imamo priliku vidjeti u dokumentarcu The Social Dilemma, propast nam slijedi upravo zbog njih!
Film je premijerno prikazan na Sundance festivalu, nešto malo prije proglašenja pandemije, i iako se nije bavio temom COVID-19, proročki se osvrnuo na ludilo koje nam je predstojalo. Tu se prvenstveno misli na načine na koje društvene mreže te platforme poput Google i YouTube vode do dezinformacija, šire teorije zavjere i manipulišu ljudima proizvodeći masovnu histeriju i promjene na globalnom nivou. Načine na koje mijenjaju svijet i polako ga vode u propast… Jer, iako je općepoznato da društvene mreže mogu biti štetne i da nas različiti algoritmi manipulišu u kupovinu određenih proizvoda, ta ideja se ovdje radikalizira. Autori tvrde da nije krajnji cilj algoritma da kupimo produkt, već da savršeno predvidi da ćemo ga kupiti, tj. da potpuno zavlada našim mišljenjem i ponašanjem! Svi smo kao korisnici društvenih mreža u tolikoj mjeri upravljani algoritmima da je svaka ideja slobodne volje i slučajnosti iluzija!
Vrli novi svijet i polarizacija
Biznis model koji je u osnovi Facebooka, Twittera, Instagrama, Googla, Pinteresta, YouTube-u i ostalih mreža, potpuno je dehumaniziran i ravnodušan prema etičkim pitanjima i krajnjem rezultatu. I pri tome nije veliko zlo što ćemo pogledati još jednu reklamu za cipele ili kupiti telefon koji nismo namjeravali, da se na tome završava, ali to nije slučaj. Puno veće zlo predstavlja što nas ovi algoritmi vode antinaučnim sadržajima, fake news-u, političkim ekstremistima, teorijama zavjere i slično, a to ne čine iz nekih ”zlih razloga” nego naprosto zato što su tako napravljeni. To znači da su uspješni.
Upravo se tom logikom i umnožavao broj teorija zavjera o koroni koje su onda nuđene sve većem broju korisnika društvenih mreža i to na razne načine. Od početaka pandemije se pokušavalo odgovoriti na pitanje zbog čega ih je toliko i zašto ljudi vjeruju u njih. Zašto potkopavaju naučni autoritet i daju prednost dezinformacijama koje niču kao gljive poslije kiše – prema nekim podacima lažne vijesti na Twitteru se šire čak pet puta brže od pravih vijesti. Neka objašnjenja masovnih „poglupljivanja“ tiču se kriza obrazovnih sistema, dominacije vizuelnih kultura, površnog čitanja itd. Međutim, ovdje se nudi isključivo jedan odgovor ili najzaslužniji za to su AI koji su u osnovi društvenih mreža i platformi. Pri tome njima nije u interesu da ljudi poglupe per se, nego uspjeh i širenje teorija zavjere potvrđuju uspjeh njihovog algoritma. Na isti način na koji je potvrđuju i masovni neredi po svijetu, jačanje antimigrantskih i desničarskih pokreta, te politička popularizacija generalno. Utvrđuju se polovi, kako politički, tako i vezano za sva bitna pitanja, a sve to zahvaljujući algoritmima! Za sve to vrijeme tim algoritmima je potpuno svejedno što je tako i oni za to ne osjećaju nikakvu odgovornost.
Facebook, YouTube i druge socijalne mreže su npr. u određenom periodu počele da uklanjaju zavjereničke sadržaje vezane za COVID-19, ali je problem što je šteta prije toga već bila učinjena, teorije su nastale i globalno se proširile. Osim toga, algoritmi su pronašli način da ih i dalje šire, tj. da takvim informacijama manipulišu sve ljude koji su nekad klikali takve sadržaje ili da ih nude novim ljudima koje su željeli pridobiti, naprosto zato što to predstavlja garanciju njihove uspješnosti. Oni jednostavno nemaju moralnu odgovornost niti brinu za posljedice.
Sugovornici u ovom filmu nisu neki ”teoretičari zavjere” nego ljudi koji su učestvovali u izgradnji upravo takvog biznis modela kojeg se sada odriču. Radi se o nekim od najistaknutijih ljudi iz Googla, Facebooka, Twittera, Instagrama, Pinteresta…, koji znaju da su stvorili virtualnog Frankeštajna i sada žele da svijet upoznaju s posljedicama do kojih to vodi i ukažu da su upravo te socijalne mreže najodgovornije za ludilo koje trenutno živimo.
Mentalno zdravlje i tipična porodica
Od 2010. značajno je povećan broj – više od 150 posto – samoubistava djece i tinejdžera, naročito djevojčica. To se najviše vezuje za destruktivan utjecaj socijalnih mreža koje djevojčicama postavljaju standarde koje one nisu u stanju pratiti. U filmu pratimo jednu tipičnu porodicu i način na koji socijalne mreže djeluju na njih. Svi su ovisni o telefonima, i dopaminske reakcije koje u našem mozgu izazivaju notifikacije, porede se s onim kod uživanja droge. Djevojčica uspoređuje svoj izgled s filterskim standardima Instagrama, dok dječak zahvaljujući YouTube algoritmima dobija isključivo desničarske sadržaje. Iza svega toga stoji AI koji se zabavlja predviđanjem njihovih reakcija i koji zarađuje tj. biva nagrađen svaki put kada pogodi – kada djevojčica klikne na neki nemogući standard ljepote, ili dječak pogleda novi ekstremistički video. Pri tome je bitno istaknuti da svi oni, iako pripadaju istoj porodici i žive na istom mjestu, te koriste iste mreže, preko njih dobijaju potpuno druge sadržaje – shodno predviđanjima koje je za svakog od njih uspostavio AI.
Jedna od najvećih zabluda je da ljudi dobijaju slične sadržaje na FB npr. i mogli bismo reći da svako od nas ima personaliziranu verziju. Svog ličnog AI koji prati samo samo našu aktivnost, iako to izgleda kao naučna fantastika. Posljedično, i dječak i djevojčica idu u propast, ona razvija nezadovoljstvo i depresiju, a on učestvuje u nasilnim protestima – što zapravo potvrđuje uspješnost programa.
Matrix i tehnološka distopija
U trećoj i finalnoj sezoni američke sci-fi serije Westworld, vidimo superkompjuter koji posjeduje podatke o sve i jednom stanovniku zemlje i u potpunosti je savršeno predvidjeti ponašanje svakog od njih. To on i čini i već po samom rođenju svakom određuje životnu putanju i dosege. Tako će oni skloni problematičnom ponašanju ili neostvarivanju svojih punih potencijala, biti unaprijed usmjereni ka nekim manje atraktivnim fizičkim poslovima – što znači da će se za njih unaprijed odlučiti i da im neće biti dana slobodna volja. Preokret u seriji predstavlja uništenje superkompjutera što dovede do revolucije i oslobođenja, nastane haos, ali ljudima biva vraćena slobodna volja. Ovo o čemu govori dokumentarac, u krajnjoj liniji, podsjeća upravo na takav finalni scenarij. Jedan od sugovornika tvrdi da nam predstoji još nekih 20 godina prije potpune propasti – ako prije toga ne uništimo superkompjuter!
Alternativa je potpuno ukidanje socijalnih mreža ili njihovo svođenje na što manju mjeru. Zanimljivo je da svi sugovornici, tehnološki magovi, ne dopuštaju svojoj djeci da koriste smartphones i socijalne mreže ili im je to dopušteno ograničen period vremena. Oni sami koriste samo najneophodnije aplikacije, a preporučuju da se isključe notifikacije, ne unosi telefon u spavaću sobu, ne klikaju preporučeni sadržaji – npr. YouTube videi (to preporučuje osoba koja je izmislila upravo taj program za preporuku!), i boravak na mreži smanji na minimum. Preporučuju da se prate i ljudi s kojima se ne slažemo da ne bi došlo do intelektualne polarizacije koja je toliko česta danas.
Ono što želim istaknuti na kraju, da naglasim ironiju situacije, jeste da se ovaj film preporučuje upravo po društvenim mrežama. I sama sam preporuku za njega dobila od prijateljice na Facebooku. Međutim, koliko god ovo možda na prvu umanjivalo opasnost o kojoj film govori, to ipak ne znači da ta opasnost nije realna. Znači samo da AI koji upravljaju Facebookom širi taj sadržaj jer je u skladu s njegovim modelom i tačno zna na koje korisnike može djelovati njime. Na primjer mene. Jer on je ionako već pobijedio i nijedan film mu ne može biti nikakav protivnik. Mi ionako odavno živimo u matriksu apatije i mentalne uspavanosti i ne znam šta bi se moglo desiti da se to promijeni.
Izvor: media.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
