Sonja Vujnović je 32-godišnja djevojka koju život nije mazio. Rođena je sa cerebralnom paralizom i hemiparezom desne strane. Stidna i povučena, ali željna i druženja, društva, zabave i svega što taj školski period nosi. Dio njenog života opisala nam je kroz obraćanje redakciji Zenicabloga Sonjina drugarica iz školske klupe Kasema.
Životni put ih je odveo u različite srednje škole i kontakt je prekinut. Ubrzo (2007.) Sonji umire majka, pa tri godine kasnije (2010.) otac Zlatko, penzioner MUP-a, koji nije stigao podići ni prvu penziju. Sonja ostaje da živi sa svojom bakom, koja nažalost umire njoj na rukama.
– Već izvjesno vrijeme smo reaktivirale kontakt i od tad se svakodnevno čujemo, družimo, pričamo. Ona nema nikakvih primanja, pokušavala je nekako da dobije penziju – invalidninu, ali ništa nažalost nije uspjela. Par put je dobila jednokratnu pomoć i to je bilo sve. Prijatelji i komšije joj mnogo pomažu, ali situacija koja ju je zadesila ovih dana nagnala me je da vam se javim, kaže Kasema.
Naime, Sonja je dobila pravosnažno riješenje od JP Grijanje, kojim je dužna platiti dug koji je 11.550 KM. U protivnom stan, jedino što je Sanji ostalo, će ići na prodaju. Ona sama, bez ikakvih primanja, bez roditeljskog zagrljaja i zaštite od države, nema za osnovne životne stvari, a kamoli za toliki dug. Dug se gomila godinama, u periodu od smrti roditelja, otkako Sonja živi zahvaljujući pomoći drugih osoba.
Ukoliko ne bude plaćen iznos koji je Sonji danas saopćen telefonski kao “ukupni dug”, njen stan ide na prodaju, a time i naša sugrađanka ostaje bez jedinog što ima, krova nad glavom.
Sonja je rođena sa oduzetošću lijeve strane tijela, zbog koje nikada nije uspjela pronaći posao. Završila je Srednju trgovačku školu. Sama je nakon što je 2007. ostala bez majke, a tri godine kasnije i bez oca.
Komisija za procjenu radne sposobnosti je Sonji, sa “oduzetom” rukom i sa očitim teškoćama pri kretanju, nije priznala pravo na invalidnost. Osobi koja je 60-procentni invalid nije invalidnost “prepoznala” ni Drugostepena komisija, ali niti jedna druga institucija ove države i grada. Za Centar za socijalni rad bez tih i takvih „papira“ Sonja je radno sposobna, pa ni stalna novčana pomoć, ionako oskudna, nije joj nikada dodijeljena. Većinu problema ranije riješavali su komšije, poznanici, sugrađani, dobri ljudi, koji su zaustavljali i sudske izvršitelje, plaćajući neke njene račune.
U međuvremenu, redakciju Zenicabloga je kontaktiralo još nekoliko Zeničana i Zeničanki, koji apeluju da se pomogne sugrađanki, koja živi u soliteru “Interšped” u Blatuši. Sada, odmah, potrebna je akcija mnogo više ljudi. Nismo u tekstu naveli broj telefona naše sugrađanke kojoj treba pomoć, da je ne bi dodatno uznemiravali pozivi.
Zato vas molimo da, ukoliko ste spremni i imate mogućnost da pomognete Sonju da joj ne oduzmu stan, da kontaktirate email njene prijateljice ([email protected]) ili porukom na viber redakciju Zenicabloga 060 355 888
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
