Na pitanje vrlog pitca: „Šta je to Zakon o radu“, odgovor bi mogao biti i težak i lak. Najlakši odgovor bi bio onaj naš jednostavan, koji se koristi u svakodnevnom žargonu J-e B-e. Statistički bi to značilo jedinstveni broj koji svako od nas ima na osobnoj/ ličnoj karti.
Po Karlu Marksu to bio „vječita priroda nužnosti; kao normalna životna djelatnost, proces između prirode i čovjeka, dvojaki karakter rada, kao supstanca vrijednosti; itd i itd.“
U normativnom smislu to bi bilo ono što vlast propisuje . Jednostavno rečeno ono što država kao monopol sile određuje.Naravno, u društvenom sistemu koji je vladajući, na skretnici puta od socijalizma prema kapitalizmu.
S toga Thomas Piketty, autor knjige „ Kapitala u 21 vijeku“ , u žižu intereosavanja stavlja promatranje nejednakost dohotka po osnovu rada i kapitala. Taj fenomen posmatra na razini svjetske ekonomije i vodećih držva : SAD-a i Evrope.
Pojednostavljeno posmatrano u našim b-h uslovima radi se o prostoj vulgarizaciji ovog pitanja kada ekonomija ima obilježje stanja stagnacije i siromaštva.
S toga, sva pozornost javnosti je usmjerena u pogrešnu stranu.
Sva pozornost je usmjerena prema radu umjesto da je pririoritet da odnosu prema kapitalu.
Suština nejednakosti u BiH društvu proističe iz odnosa prema kapitalu. S toga je i proces tranzicije postavljen kao model prvobitne akumulacije kroz koje su razvijene zemlje prošle prije stotinu i više godina, opisan kao slučaj kada su „ovce pojele ljude“.
Tako i najnovija priča BiH vlasti u vezi sa Zakonom o radu je u stvari vulgarizacija koju već dvadeset i više godina posmatramo kroz tzv. prvobitnu akumulaciju ili privatizaciju ili krađu. Obim sive ekonomije sadržan u pokazateljima preraspodjele dohotka je prava slika stanja. Statistički pokazatelj prosječne plate na razini 400 eura je uzročno posljedična veličina socijalnog stanja u kojem se nalazi država BiH. S toga bi i sam Karla Marks i Thomas Piketty imali težak zadatak da kroz matricu rada i kapitala daju valjan odgovor na teško ekonomsko- finansijsko i socijalno- politički stanje u BiH.
Koliko god se zvaničnici zakonodavne i izvršne vlasti u BiH trudili da usmjere kormilo „broda“ u željenom pravcu isti se veoma sporo kreće i zapinje jer je u „plićaku“. Naravno , u narodnom žargonu, to znači „plitka bara a mnogo krokodila“.
Tako na političkoj BiH sceni imamo sliku koja sve više po izgledaju liči kao prividu ozbiljnih izraza lica učesnika u vaterpolo utakmici. I dok se „na površini vode“ odvija uljudna respravama o reformskom kursu bh društva „pod vodom“ je teško naguravanje i mučki udarci u borbi da se zauzmu što povoljnije pozicije u sveopćoj jagmi ili otimanju dohotka. Očito da su sudionici ovog procesa u neravnopravnoj ulozi. Šanse jednih su ispod nule, oni na drugoj strani su u „ debeloj“ prednosti. Dok se „ jedni“ bore za podmirivanje egzistencionalnih potreba , oni „drugi“ povećavanju svoja bogastva. Sve se odvija daleko ispod očiju javnosti u prividu stanja lažne borbe za progres i izgradnju socijalne države.
I dok se ovi procesi u razvijenim ekonomijama nastoje „uljuditi“ kroz „ekonomsku transparentnost i demokratsku kontrolu kapitala“ u BiH je klasična krađa koja poprima ogromne razmjere . Kao što kod organizma slabost bubrega i srca daje simptome poremećenog sistema to je u BiH društvu opća destrukcija obrazovnog sitema i razgradnja penzionog i zdravstvenog sistema generacijske solidarnosti.
S toga i najnovija priča o tzv. Zakonu o radu i reformi mora doživjeti svoj kraj. Ono što je teško pretpostaviti je koliko će se ova protuvrječnost između rada i kapitala produbljivati : vremenski i po obimu. U svakom slučaju socijalna slika stanja enormno bogatih i enormni broj siromašni postaće naša stvarnost.
Autor Prof. dr. Izudin Kešetović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
