Tvoje je samo ono što daš! Ova deviza pokreće i na bezbroj adresa dovede Udruženje „Istina” sa njenom aktivisticom, novinarkom, snimateljem i nosačem prikupljenih novčanih sredstava i namirnica, Munirom Džabija. Ponovo zajedno na zadatku, jer je humanost i moj unutarnji pokretač, uputio sam se kao vodič ali i „nosač Samuel” neumornoj Muniri. Nakon uručenja paketa hrane i higijenskih potrepština za tri porodice koje su u stanju teške socijalne potrebe, stigli smo u naselje Crkvice u Zenici.
Ne znam ima li netko da nije čuo za Filipa Blaževića iz Zenice, dvadesettrogodišnjeg studenta Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, koji je teško obolio od akutne leukemije. Dolazimo na vrata, predstavljamo se i priopćavamo povod dolaska a Marko, otac Filipov, onako stidljivo nas moli da ne ulazimo jer je stan u neredu. Nismo se obazirali. Više sam gledao njegov očinski izraz lica i planinu briga koju ovaj tihi čovjek nosi na leđima.
Kroz glavu mi odzvanjaju Munirine rečenice koje reče u dolasku na adresu: “Da samo znate kakav je ovaj mladi Filip. Ma ja sam razgovarala s njim telefonom, jedna duša od momka. Rastužio me je dobrotom.”
Tu dobrotu i u stanju preteške tuge čitam i na licu njegova oca. Pomislim, koliko samo dobrote ima na licu njegove majke. A sudbina! Ona se i natovari na ona dobra pleća i pritišće i pleća i dušu plemenitih stvorenja.
Sjedamo u sobu u kojoj i ne vidim toliki nered, osim što je Marko sam počeo uređivati stan, da kako kaže, bude sve uredno i čisto kada se supruga vrati sa njihovim sinom Filipom, u raji poznatijem kao Fiko.
Sjedamo i kako bi sve bilo dokumentirano Munira vadi donaciju u iznosu od 200 eura i snima. Kada je priopćila da je to donacija studenata Bosanaca i Hercegovaca u Beču, mene prođoše nekakvi čudni trnci, oči mi navodeniše. Njegovi vršnjaci, tamo u Beču, sjetili se svoga kolege ovdje u Zenici.
Filip je s majkom u Njemačkoj, ima postfazu nakon zračenja, boravi u stanu ali i da može na kliniku u svakom trenutku i čeka donora za koštanu srž. Majka je uz njega. U Zenici se okupila raja, oni nemaju te prijeko bilježene oznake konstitutivnosti. Oni su raja bez obzira na ime, prezime, porijeklo, vjeru.
Dovoljno je da si jaran kako to vole reći. Uključili su sve segmente društva, ljude iz kulture, sporta. Održavaju se razne manifestacije u cilju prikupljanja novčanih sredstava koja su jako velika. I uspijevaju. Grad na svakom koraku pruža ruku: „Ruka za Filipa” bio je naziv za pohod mladih planinara i zaljubljenika prirode iz društva „Vedro” koji su osmislili naplatu karata za pohod na planinu Lisac u cilju prikupljanja pomoći.
Tako se iz Zenice širi i na druge gradove, evo do Beča, val rukovanja. Pružanje ruku Filipu kome je sada svaka potrebna, itekako. Evo i Udruženje „Istina” uz pomoć studenata iz Beča, pruži ruku.
Da nam ozdraviš Filipe!
Said Šteta/preuzeto sa Dnevno.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
