Teatarska kritika: “Derviš i smrt”- Duodrama ”Derviš i smrt” imala je svoje prvo zeničko izvođenje na Velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Dramatizaciju najpoznatijeg romana Meše Selimovića napravila je rediteljica iz Beograda Ljiljana Ivanović, koja potpisuje i režiju. U ovoj zanimljivoj duodrami likove Ahmeda Nurudina i Mula Jusufa ostvaruju Daniel Kovačević, glumac Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina i Nusmir Muharemović, glumac iz ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Vizura romaneskne priče ispričane kroz teatarsku duodramu Mula Jusufa i Ahmeda Nurudina je prikazana kao drama straha i toka svijesti gdje oba lika, jedan na početku svog izmjenjenog, budućeg slobodnog života, a drugi na kraju svog života, tragaju za vlastitim identitarnim smislom života. U ovoj duodrami su izgrađeni likovi identiteta bez identiteta, te pobornika (anti)ideologija.
Identitet bez identiteta je važna stavka u tumačenju tetarskog lika Ahmeda Nurudina u ovoj duodrami. Ahmed Nurudin je predstavljen kao derviš, ”svjetlo vjere”, koji ruši sve derviške teze u dijalogu sa Mula Jusufom, ali i u vlastitom iskazivanju toka misli, čime dokaziva nepripadnost derviškom odredu, bez obzira na život u tekiji i znanje koje je sakupljao učeći. Rušenje identiteta derviša i šejha, predvodnika mevlevijskog odreda biva u trenucima traženje osvete, a kasnije i u trenucima prihvaćanja funkcije kadije. Drugo, rušenje identiteta kadije u ovoj duodrami se ponavlja kroz svaku narednu gestu, gdje se nižu apsurdi čovjeka žrtve i nekadašnjeg šejha u potrazi za pravdom. Treći, (ne)identitet Ahmeda Nurudina, kao Hasanovog prijatelja u ovoj duodrami je za nijansu pomaknut u odnosu na romanesknu priču i stavljen u primarni plan, izražavajući Hasanovu važnost u samom opstanku Ahmeda Nurudina, gdje ”glas naroda” biva sam Hasan. Sam čin Nurudinovog traganja za smislom i identiteom je smješten u odlučivanje o Hasanovoj sudbini. U ovom neostvarenom identitetu, koji na koncu ostaje kao privid ”čaršiji” kao ostvareni identitet prijatelja – spasitelja, krije ključ Mula Jusufovog upravljanja sudbinom Ahmeda Nurudina.
Važnost ovakvog tumačenja Selimovićevog teksta na daskama koje život znače je upravo taj pristup gdje Mula Jusuf ostvaruje glavni lik koji izdaje Haruna i time određuje dalji tok Nurudinovog života, gdje Mula Jusuf biva odgovoran za potpisivanje Hasanovog katul-fermana, ali i za njegovo spasenje i kolektivnu sliku Ahmeda Nurudina kao dobrotvora. Dalje, Mula Jusuf, u vlastitoj poetici straha i bijega od sopstvenog straha nalazi svoj smisao u suočavanju sa šejhom Nurudinom, spasenjem Hasanovom, pružanjem ruke i prvim korakom prema Ahmedom Nurudinom koji provodi svoju posljednju noć života u borbi s mislima i strahom. Mula Jusufov tok svijesti i misli je određen strahom, ali i željom za iskupljenjem, te na koncu biva na tragu ka ostvarenju vlastitog identiteta, jer umjesto želje za osvetom, bira put spasenja.
Ovakva duodrama, koja kroz dva romaneskna lika, na nov način gradi teatarsku sliku kanonskog djela bosanskohercegovačke književnosti, daje mogućnost posmatranja identiteta kroz njihovu neostvarenost i intrigira gledatelje stavljajući Mula Jusufa u prvi plan, kao čuvara svih šejhovih tajni i odluka. Privid moći obavijene u strah, biva smješten u kolektivnu priču vlasti gdje glavna riječ ne biva kod onog koji potpisiva, nego kadija biva rob vlastite odluke, koja je zapravo Mula Jusufova odluka.
Jednostavno scensko rješenje i nenaglašeni scenski pokret, daje mogućnost da se ova duodrama ostvari kroz dijaloge i monologe toka svijesti koji su primarni kazatelji radnje predstave.
Piše: Merima Handanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
