Izraz Kruh sa sedam kora koristi se za svaki težak i mukotrpan posao. To se posebno odnosi na posao rudara koji iz utrobe zemlje vade ćumur. U Bosni i Hercegovini to crno zlato kopa se, uglavnom, komornom metodom, dakle, ručno. Kramp i lopata za jamskog radnika – kopača uobičajena su oprema za rad.
Ko je silazio u jame bh. ugljenokopa, zna da rudarima treba nekih sat, sat i po da dođu do svojih radnih mjesta. A onda se kopa, tovari i izvlači ugalj. I kad dođe na površinu, prođe separaciju, tovari se i isporučuje (kada je riječ o rudnicima Kreka Tuzla, Rudnik mrkog uglja Kakanj, RMU Breza, RMU Zenica, RMU Đurđevik, RMU “Abid Lolić” Bila i Rudnik uglja Gračanica Gornji Vakuf koji su u sastavu JP Elektroprivreda BiH) termoelektranama Kakanj i Tuzla. Tamo se ugalj spaljuje i proizvodi električna energija.
Jeftina struja i ekstraprofit
Taj gotov proizvod itekako je tražen na evropskom tržištu. Kod nas je cijena struje zaista prilagođena finansijskim uslovima življenja, dakle, struja je jeftina. Koncern ima dobru zaradu od njene prodaje u inostranstvu. Rudnicima se plaća cijena po toni u prosjeku nekih 30 maraka niža nego što košta proizvodnja.
Vratimo se težini posla… Kao novinaru mi je bio izazov sići u utrobu zemlje i vidjeti kako to rade rudari. I zaista bi bilo dobro da to učini svako ko je u prilici, kako bi shvatio koliko je težak taj posao i koliko je sretan ako radi negdje gdje nema toliko napornog fizičkog rada. Obišao sam ugljenokope u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu, njih pet. U neke sam se samo spuštao šalom (rudarskim liftom) tek toliko da vidim kako to izgleda, u neke nisam išao dalje od stotinjak metara od ulaza, a u nekima proveo sate.
Najupečatljivije posjete, to jest one koje najviše pamtim, bile su Rudniku mrkog uglja Breza koji je otvoren 1907. godine. Najpoznatiji je po legendarnom Aliji Sirotanoviću i njegovim rekordima, čovjeku kojem je, kako je navedeno na web stranici RMU Breza, “rad bio način življenja, gorostasu pitoma pogleda i golubijeg, ali junačkog srca, koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme dajući herojski obol sjetnoj rudarskoj duši”.
Prvi put bio sam u septembru 2010. u jami Kamenica sa radnim kolegom, fotoreporterom Muhamedom Tunovićem Badijem, sa kojim već dvadeset i drugu godinu radim zajedno u Oslobođenju i našim prijateljem Džemaludinom Ramićem, novinarom BH radija 1. Bilo je zaista lijepo iskustvo. Upravnik jame Mirza Omerhodžić nas je proveo.
Bili smo nekih pet-šest sati dolje, razgovarali sa ovim čestitim ljudima koji tamo rade. Kad smo izlazili iz jame, onako iscrpljene, dočekali su nas jogurt i sok. Da mi je neko bacio ključeve od najnovijeg Mercedesa i rekao biraj, jogurt i sok ili Merc, ključeve ne bih ni pogledao…
Drugi put, devet godina kasnije, u junu 2019, silazio sam u jamu Sretno sa Badijem i kolegama sa tadašnje TV1 sadašnjeg O kanala, novinarkom Adisom Herco i kamermanom Igorom Šakićem. Razgovarali smo s rudarima na koti -450, krajnjoj poziciji na kojoj se kopa ćumur, i prisustvovali zajedničkom iftaru ovih vrijednih ljudi. Prašine pola metra dubine. Sve je bilo dobro do povratka. Pozlilo mi je i u jednom momentu nosom sam zarovio prašinu. Spasio me Badi. Nosio me nekih pedesetak metara do pokretne trake. Nekako sam izdržao do izlaska. Lijepo je bilo vidjeti opet nebo.
U oba slučaja smo potpisivali dokument da na vlastitu odgovornost silazimo u rudnik kako ne bi odgovarali za nas ako nam se šta desi…
Svjestan sam da ove sličice vjerovatno mogu samo tek nagovijestiti u kakvim uslovima ti ljudi zarađuju svoje plate. A zenički komorati, osim teške borbe za ugalj u utrobi zemlje, počesto se za taj tako zarađeni novac, za plate i topli obrok, moraju boriti na površini, na ulicama.
Rudarski neposluh
Njihova borba za zarađeno krajem ovog marta i početkom aprila puno je bila u medijima. Nakon 13 dana radničkog neposluha i prekida proizvodnje, vratili su se na posao i započeli proizvodnju u oba jamska pogona, Stara jama i Raspotočje. Uposleni, njih oko 900, dobili su februarsku platu i topli obrok za januar.
Nakon što je sredinom marta Grad Zenica ponovo blokirao račun RMU Zenica zbog duga od oko tri miliona KM po osnovu zateznih kamata za raniji dug za naknadu za komunalno građevinsko zemljište (KGZ), postalo je izvjesno da ovaj ugljenokop koji je u sastavu JP Elektroprivreda BiH neće moći isplatiti plate i topli obrok svojim zaposlenima. Radnički neposluh počeo je 24. marta, protestovali su pred Domom rudara u Zenici, pred sjedištem zeničke Gradske uprave, blokirali na nekoliko sati kružnu raskrsnicu na južnom ulazu u Zenicu na magistralnom putu M-17 u blizini porodične kuće gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića.
Osim Kasumovića koji je bio na godišnjem odmoru i danima ignorisao rudare, drugačije se nije ponašala ni druga strana, ljudi koji vode Koncern. Nakon igre gluhih telefona, Kasumović se, ipak, pojavio i dao nalog Gradskom pravobranilaštvu da Općinskom sudu u Zenici uputi podnesak za deblokadu računa Rudnika. Dao je rok JP Elektroprivreda BiH i RMU Zenica da sa Gradskom upravom do 10. maja potpišu sporazum o načinu izmirenja obaveza Rudnika prema Gradu, inače će već dan kasnije, 11. maja, ponovo blokirati račun Rudnika.
Privremeno rješenje je nađeno. Da li će rudari ponovo morati na ulicu u borbu za zarađeni novac, znaće se uskoro.
Sinan Husić, predsjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika Federacije BiH, nada se da “Vlada, Elektroprivreda, Rudnik i Gradska uprava imaju toliko pameti da do 10. maja kreiraju prihvatljivo rješenje po pitanju dugovanja Rudnika na ime zateznih kamata koje Rudnik ima kao obavezu prema Gradu Zenici”.
”Mi nemamo ni jedan razlog da se stidimo. Nisu oni nešto Bog zna ni pametni, nismo mi koji smo ovdje beskućnici, koji nisu vodili računa o svojim porodicama i o svom životu za vrijeme rada. Možda je ogromna većina ovih ljudi ovdje puno dostojanstvenija od njih. Nek’ ne pomisle ni u jednom trenutku da mi od bilo koga od njih tražimo milost, mi tražimo samo ono što pripada radniku u oblasti rudarstva u FBiH i tražimo da rade ono za što oni primaju puno bolje plate od rudara”, poručio je Husić.
Inače, komorati iz ostalih šest rudnika Koncerna pokazali su solidarnost i jedinstvo. Bili su uz zeničke komorate. Održavali jednosatne štrajkove upozorenja, dolazili u Zenicu na proteste.
Solidarnost i jedinstvo
Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka iz Tuzle, naglasio je da su “ovo rudari, srca ove zemlje”.
”Nije omladina u pitanju. Svi mi stanovnici Bosne i Hercegovine treba da napustimo zemlju. Da idemo u Honduras, Nikaragvu, bilo gdje, bolje je nego ovdje. Ovdje niko nikog ne ferma, niko ne odgovara, nikog ne pita ni za šta. Plan je ako nam dadnu zarađenu platu – uredu je”, rekao je Tokić.
U Zenici se radi o dugu (po sudskim presudama iz perioda 2005-2007) za kamate za KGZ koja je 2018. godine ukinuta odlukom Ustavnog suda FBiH. Glavnica, u visini od četiri miliona maraka, u potpunosti je isplaćena prije dvije godine. Zenica je do sada 17 puta blokirala račun Rudnika zbog toga, od čega je 11 puta bilo u zadnjih šest godina koliko je Kasumović na mjestu prvog čovjeka grada. Prema tvrdnjama gradonačelnika, do sada je više puta potpisivan sporazum o načinu izmirenja duga Rudnika, ali nikad nije uplaćena niti jedna rata.
Nedugo nakon ovoga, Kasumović je potpisao zaključak o odobravanju sredstava Grada Zenica od 91.300 KM za 913 rudara iz RMU Zenica.
”Nedavno su vijećnici parlamentarne većine u Gradskom vijeću Grada Zenica od mene zahtijevali da razmotrim mogućnost kako da se iz budžeta Grada izdvoji 100.000 KM za pomoć rudarima. S obzirom na to da je Grad finansijski stabilan, kao i da su rudari građani ovog grada, uputio sam zahtjev RMU Zenica da Gradu Zenica dostavi spisak zaposlenih rudara kako bismo im isplatili jednokratnu novčanu pomoć od po 100 KM”, rekao je Kasumović.
Zenički rudari su odmah nakon toga učestvovali u humanitarnoj i plemenitoj akciji, sakupili 11.425 KM i uplatili taj novac na ime pomoći unesrećenima nakon razornog zemljotresa u Siriji i Turskoj.
Aktuelna je i priča oko koncesija. Trenutno, na području Zeničko-dobojskog kantona od tri rudnika koji su u sastavu Koncerna – RMU Breza, RMU Kakanj i RMU Zenica, koncesiju ima samo kakanjski ugljenokop.
Resorni kantonalni ministar privrede Samir Šibonjić početkom aprila razgovarao je sa predstavnicima Rudnika mrkog uglja Zenica o stanju u ovom rudniku i aktivnostima na dodjeli koncesije za istraživanje i eksploataciju uglja. Mjesec ranije razgovarao je i sa ljudima iz Rudnika mrkog uglja Breza.
”Iznijeli su nam probleme s kojim se susreću. Između ostalog, i probleme koje imaju prilikom ovjere dokumentacije – projekata i elaborata koji su u nadležnosti Ministarstva energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, s obzirom na to da je uslov za ovjeru dokumentacije ugovor o koncesiji potpisan s Ministarstvom privrede ZDK-a. Nije mi jasno da se danas, kada cijena i potražnja uglja i energenata na svjetskom tržištu raste, neko bogati na krvi i znoju rudara. Objasnili su mi da im se plaća ugalj daleko ispod tržišne cijene, čak i puno manje od proizvodne. Više nego ikada, kada je cijena tone uglja na svjetskom tržištu enormno porasla, imamo šansu da spasimo naše rudnike, a da našim rudarima nadležni daju primanja koja će biti dovoljna za dostojan život čovjeka”, rekao je Šibonjić.
Isti uslovi za Brezu i Zenicu
Kantonalni ministar je spreman za iznalaženje efikasnih rješenja kako bi se s RMU Zenica i RMU Breza potpisali ugovori o koncesiji po istim uslovima po kojim je RMU Kakanj dobio koncesiju. Za to, kaže, imaju podršku od Grada Zenice i Općine Breza.
”Svi smo ulagali veliku nadu kad su rudnici ulazili u Koncern da će to donijeti razvoj rudnika. Nažalost, imaju ogromna dugovanja (RMU Zenica na osnovu poreza duguje 153,72 miliona KM, op. a), zaposleni napuštaju rudnike i odlaze tamo gdje im je bolje. U RMU Zenica prije dvije godine je bilo 1.500 zaposlenih, pa je palo na 1.200, sada ih ima oko 900”, istakao je Šibonjić.
Rudnik mrkog uglja Kakanj dobio je koncesiju u decembru 2020. Plaćaju je mjesečno, kontinuirano, a iznos varira od 50 do 70 hiljada maraka, u zavisnosti od toga koliko tona komercijalnog uglja prodaju, te mjesečnu jednokratnu po 30.668 KM na 48 rata, kao obavezu iz ugovora potpisanog 27. decembra 2020. godine. Prema našim saznanjima, RMU Kakanj dobrano kasni sa uplatama.
Prema riječima Sinana Husića, iz Elektroprivrede su sindikalcima nedavno rekli da bi rado potpisali izlazak rudnika iz Koncerna, da će rudnicima “halaliti sve što su investirali i davali kao pozajmice”. To najbolje govori, kaže Husić, koliko su se rudnici isplatili u proteklih 14 godina, koliko su dio Koncerna obezbjeđujući Elektroprivredi jeftini ugalj.
”I rudari su za izlazak iz Koncerna, ali pod uslovima koji su bili kreirani, utvrđeni i implementirani u neka normalna vremena, kada mi iz rudnika nismo ni pomišljali da nam treba negdje drugo posao, a iz Elektroprivrede govorili o puno boljim platama u rudnicima nego što je bila kod njih plata”, poručio je Husić, uz objašnjenje da je kad se sve sabere, od Koncerna za rudare “bilo više štete, nego koristi, a da Elektroprivreda ne traži socijalnog partnera, već poslušnika”.
Samostalni sindikat radnika rudnika FBiH vjerovatno će se obratiti Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH sa prijedlogom da se razmotri dalja budućnost egzistiranja Koncerna JP Elektroprivreda BiH na ovakav način. Krekin sindikalac i član Glavnog odbora SSRRFBiH Zuhdija Tokić izjavio je da dolaze do novih informacija na koji način se Rudnik uglja Kreka dovodi u poziciju da ne može da funkcioniše.
”Prosječna cijena tone uglja iz Kreke koji se prodavao Termoelektrani Tuzla prošle godine iznosila je 50,30 KM. A nas košta više od 80 maraka po toni da ga proizvedemo. I onda svaljuju na rudnike i rudare. Kao, mi ne znamo i nećemo raditi, mi smo nepismeni… Ovakav koncept Koncerna u kojem isključivo oni imaju korist, ne dolazi u obzir. Koncern da, ali da živimo svi od prodatog kilovata. Tada rudare ne bi bilo briga kolika je cijena uglja”, kazao je Tokić.
On je poručio da zahtjev da se plaća ugalj po realnoj cijeni nije usmjeren protiv građana da bi se podigla cijena struje, to rudari ne žele, već “da nas više ne prave budalama i svjesno uništavaju, a da oni sebi prave ekstraprofit”.
Činjenica je da većina rudnika koji su u sastavu Koncerna radi sa gubitkom. Prema izjavi predsjednika Nadzornog odbora JP Elektroprivreda BiH Izeta Žigića koju je dao za portal Buka, samo rudnici Gračanica i Đurđevik funkcionišu kako treba. Kod ostalih je teška situacija, gomilaju se dugovi, a pojedini rudnici, tvrdi Žigić, “ne mogu zaraditi ni sopstvenu neto plaću”.
U vrijeme kada je struja tražena na evropskom tržištu, kada se može zaraditi na njoj, treba iskoristiti šansu da se svi u lancu koji učestvuju u proizvodnji podignu na viši nivo. Posebno da se pomogne onima koji rade u teškim uslovima, komornom metodom, kopajući taj crni ugalj, koji su prvi u tom lancu..
Autor: Mirza Dajić/oslobođenje.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
