U okolini Zenice pronađen je jedan od dvaju kamenih spomenika na kojima se spominje Kulin ban. Ali tačna lokacija gdje je pronađena kamena ploča danas je nepoznata. Arheolog s Filozofskog fakulteta u Sarajevu Edin Bujak poveo je reportere Stava u potragu za „nepoznatom lokacijom“ i mjestima koja su vezana za Kulina bana i srednjovjekovnu Bosnu u Zenici i njenoj okolini.
Prostor današnje Zenice, može se slobodno reći, srce je Kulinove Bosne. U okolini Zenice pronađen je jedan od dvaju kamenih spomenika na kojima se spominje Kulin ban. Ali tačna lokacija gdje je pronađena kamena ploča danas je nepoznata. S arheologom s Filozofskog fakulteta u Sarajevu Edinom Bujakom krenuli smo u potragu za „nepoznatom lokacijom“ i mjestima koja su vezana za Kulina bana i srednjovjekovnu Bosnu u Zenici i njenoj okolini.
Obilazak, kako i priliči, počinje na Bilinom polju, mjestu gdje je održan skup na kojem se ban Kulin zajedno sa svojim prvacima i narodom odrekao hereze. Danas je tu, ispred stadiona Bilino polje, park koji nosi ime po Kulinu banu i u kojem se nalaze replike svih značajnijih spomenika vezanih za njega.
Bujak kaže da se, prema stavu većine naučnika, baš na ovoj lokaciji, na Bilinom polju, desio taj akt abjuracije, odricanja od hereze, iako postoji i teorija da je to bilo negdje na području Visokog jer se u Visokom, kako znamo, nalazila crkva Kulina bana. „Volim da istaknem u abjuraciji činjenicu koju se rijetko ističe, a u kojoj se kaže: ‘Imaćemo groblja pored crkava i tu ćemo se sahranjivati, i mi i došljaci koji se tu zateknu’, što znači da se u tom trenutku ljudi ovdje nisu sahranjivali pored crkava, kako je to običaj u kršćanskom svijetu, što je, po mom mišljenju, bitan moment. Naravno, crkva je željela da kontrolira sve segmente života, pa i pravo pokopavanja ljudi isključivo na posvećenom prostoru uz crkvu. Onda tu imate društvenu, vjersku i ekonomsku moć skoncentriranu u crkvi jer sahrane i danas koštaju, kao što su i uvijek koštale. Vidimo da su se ovdje ljudi sahranjivali na svojoj zemlji, svugdje, a ne pored crkava i, dakle, isključivo se osim odricanje hereze traži i takvo nešto. To je princip koji je u Bosni i danas prisutan – pravo sahranjivanja na svojoj plemenitoj baštini, svojoj zemlji“, kaže Bujak, nastavljajući:
„Znamo da su se ljudi najčešće sahranjivali ispod stećaka na svojoj zemlji, ne pored crkava. Većina nekropola sa stećcima se nalaze svukuda po prirodi. Recimo, u Arnautovićima kod Visokog imamo kraljevske grobnice sa stećcima pored crkve, ali oko Visokog imate brojne nekropole na svojoj plemenitoj baštini, na privatnoj zemlji, iako u principu nije bila tolika nužda da se moraju sahranjivati na svojoj zemlji. Evo, mi i danas po selima imamo toliko porodičnih grebalja koja nisu ni blizu džamija ili crkava, to je jedan princip koji je duboko, duboko ukorijenjen i zadržao se ovdje kao kontinuitet života, običaja i vjerskih shvatanja od ranog srednjeg vijeka do danas.“
Historija se ponavlja, i danas, kao i u Kulinovo doba, iz Evrope nam dolaze emisari s različitim zahtjevima. Bujak objašnjava da je Kulinovo doba ipak bilo drugačije političko vrijeme, a srednji vijek svijet je za sebe u odnosu na danas. Tada je iznad Bosne lebdjela opasnost krstaških ratova, prijetnja i pape i Ugarske, koja je bila instrument crkve. Ali Kulin ban bio je malo mudriji od ovih naših današnjih političara pa je znao isposlovati da Bosna prođe poprilično neokrznuta.
„Postoji neka vrsta kontinuiteta političkog pritiska, područje Bosne je stalno bilo pod nekakvim utjecajima od najranijih vremena, od prahistorije ovdje su se sukobljavali utjecaji istoka, zapada, sjevera i juga i sve je to ostavljalo svoj specifičan kulturni izražaj. I danas je tako. Koliko smo mudri i pametni da izvučemo iz svega toga ono što je najbolje za nas, ne znam, nekad smo očito bili znatno mudriji“, kaže Bujak.
U zeničkom parku se nalazi replika ploče velikog sudije Gradiše, a original se nalazi u Muzeju grada Zenice. Ova je ploča nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, jedan od nekoliko nacionalnih spomenika s područja Zenice. Ploča ima dva natpisa, obično se smatra da je bila dovratnik jedne mauzolejne crkve. Pronađena je u selu Podbrežju, 15-ak minuta vožnje od Zenice. Danas niko ne zna gdje je tačno pronađena. „Pokušat ćemo je skupa danas pronaći, imamo neke informacije na osnovu kojih možemo locirati mjesto gdje ploča pronađena“, kaže Bujak.
Ban Kulin spominje se samo na dva kamena spomenika, prvi je ulomak koji je pronađen u Muhašinovićima kod Visokog, a drugi je ovaj na ploči velikog sudije Gradiše. Tu stoji, u slobodnom prijevodu, da je bio veliki sudija Gradiša na dvoru bana Kulina i taj Gradiša je sebi sazidao crkvu svetog Jurja i u njoj je sahranjen zajedno sa svojom ženom. Crkvu je sazidao Draže Ohmućanin.
„On je prvi po imenu poznati i najstariji bosanski graditelj, arhitekta. Ovdje u Zenici se nalazi jedna mahala Ohmut, neki tumače da se ime odnosi na Ohmućanine. Ti Ohmućani su dobro dokumentovana porodica u historijskim izvorima, uz njih se veže i dosta kontroverzi, čak i neki falsifikati pomoću kojih su oni dokazivali svoje plemićko porijeklo i pravo na određene posjede, recimo Tuhelj kod Tarčina. Neki od njih su bili admirali u mornarici“, priča Bujak, nastavljajući: „Ova ploča je otkrivena 1964. godine u Podbrežju, jedan tamošnji seljak Grgo Prkić kopao je bunar i našao ovu ploču. Od tada je sve utihnulo, sve je stalo i ne znamo gdje se iskopavanje odvijalo iako je to možda jedan od najznačajnijih spomenika i lokaliteta srednjovjekovne države, a čini se da je slična sudbina zadesila sve najznačajnije bosanske srednjovjekovne lokalitete. Mi smo, čini mi se, najviše krivi za to.
Evo, u Arnautovićima cesta presijeca krunidbenu crkvu bosanskih vladara, nekropolu Radimlja presijeca cesta, Bobovac je u stanju u kakvom jeste, dvor u Kraljevoj Sutjesci u lošem stanju. U Zenici se nalazila u Bilmišću jedna od najznačajnijih kasnoantičkih bazilika, istina nešto starija, a mi danas ne znamo gdje se ti ostaci nalaze. Ona se smatra eponimnom za kasnoantičku umjetnost rimske provincije Dalmacije. Brojni drugi srednjovjekovni lokaliteti u jako su lošem stanju, a mi se danas često hvatamo za taj srednji vijek i onako busamo u prsa, kažemo to su naši korijeni, naša državnost… U kakvom su stanju stećci, ne treba ni govoriti. Kada nam trebaju za neke dnevnopolitičke izjave, mi ih izvlačimo iz prašine prošlosti, a kada treba nešto uraditi na njihovom očuvanju, tu ne da smo nula nego smo u minusu.“
Iz Zenice idemo u Podbrežje, mjesto gdje je pronađena kamena ploča s mauzolejne crkve velikog sudije Gradiše. Bujak objašnjava da se mjesto gdje je pronađena ploča nalazi između lokaliteta Križ i Bijeli put. „Kada bi se provela arheološka istraživanja, sigurno bi se pronašlo nešto interesantno, to je sad pitanje volje, želje, snage… Prije neku godinu tamo iza groblja prema Gradišću jedan mještanin je našao sedam-osam novčića srebrenjaka, on je to poklonio Muzejskoj zbirci u Gradišću. Oni potiču otprilike iz istog perioda kao i ploča na kojoj se spominje Kulin ban. Nikada ovdje nisu rađena arheološka istraživanja, meni je želja da jednog dana to uradimo, istražimo i konzerviramo. Zašto Muzej grada Zenice nikada nije imao interesa za to, to je neko drugo pitanje na koje ja ne znam odgovor“, kaže Bujak.
Kako pričaju mještani, kada je pronađen ulomak mauzolejne crkve velikog suca Gradiše, a bilo je to 1964. godine, u Zenici tada nije bilo muzeja. Osnovan je dvije godine kasnije. No, Grgo Prkić, koji je pronašao tu ploču, odnio ju je u tadašnju zgradu Opštine Zenica, gdje mu je rečeno da ploču ostavi kod portira. Tako je i bilo. Mještani pričaju da bi, kako u to vrijeme nije bilo ni klupa u čekaonici, ljudi, dok čekaju da ih primi predsjednik Opštine, sjedili na kamenoj ploči, ulomku mauzolejne crkve velikog suca Gradiše. Dok nije naišao historičar i prepoznao vrijednost kamene ploče. Vjerovatno je to bio Fikret Ibrahimpašić, osnivač i prvi direktor zeničkog muzeja, koji je shvatio značaj ploče i koji je bio najzaslužniji što je ostala u Zenici.
Grgo je proživio svoj život i otišao s ovoga svijeta. Zemlja je ostala njegovim potomcima. Oni su je prodali i odselili. Jedan od onih koji su kupili zemlju i kuću od potomaka Grge Prkića jeste Samir Kubat. On je u kući koju je kupio našao fotografiju ploče i, raspitujući se šta ona predstavlja, saznao je da ju je pronašao čovjek od čijih je potomaka kupio zemlju. Stariji mještani sela ispričali su mu gdje je Grgo Pekić pronašao kamenu ploču, i to je otprilike na mjestu gdje se sada nalazi ljetna kuhinja, odnosno na njenom gornjem lijevom ćošku. Kako nam priča Kubat, u zemljišnim knjigama ta parcela se zove Selište. Kaže i da ne bi bilo čudno da je Grgo baš tu kopao bunar jer tu je teren šljunkovit i uvijek vlažan, tu se slijeva voda iz nekoliko izvora koji se nalaze nekoliko stotina metara iznad njegove kuće.
Dakle, s velikom dozom sigurnosti može se reći da se na ovoj parceli, koja se zove Selište, nalazila mauzolejna crkva Kulinovog velikog suca Gradiše. Bujak priča da je područje Gradišća, kojem je nekada pripadalo i Podbrežje, lokalitet prepun historije, sa šest prahistorijskih gradina. Arheološka iskopavanja pokazala su kontinuitet života na području od 18. stoljeća prije nove ere. Ovdje se nalazi i nekoliko srednjovjekovnih nekropola stećaka. Malo dalje od sela Podbrežje, prema površinskom kopu uglja, u katoličkom groblju, nalazi se nekropola stećaka, ali stećaka je sve manje, njihova mjesta zauzimaju novi grobovi.
Na lokalitetu koji se zove Križ, i nalazi se na najvišoj tački unutar površinskog kopa, gdje se nalazi i nemali broj ilegalnih rudnika uglja, nailazimo na još jednu nekropolu. Tu su ostala samo dva stećka, od kojih je jedan tipična krstača, s blago naglašenim bočnim krakovima i kružnim završetkom glave s uklesanim polumjesecom na čeonoj strani. Ovi stećci potkopani su sa svih strana, stoje na ivici provalije koju su iskopali „rudari“ u potrazi za ugljem. Još jedan od dokaza ugroženosti našeg naslijeđa.
Na kraju potrage za Kulinovim tragovima oko Zenice Bujak nam je ispričao legendu vezanu za bana, ističući da je mnoge legende zabilježio i sačuvao osnivač Muzejske zbirke u Gradišću Salih Talić. A Muzejska zbirka u Gradišću osnovana je godinu prije Muzeja grada Zenice. „Prema toj legendi ovdje gore, na mjestu koje se zove Strnokosi, zakopano je sedam tovara blaga Kulina bana koje je nosilo sedam magaraca. I tu se nalaze i dan-danas. Danas na toj lokaciji imamo ogromnu količinu troske, vjerovatno je to bila neka kovačnica, neki proizvodni pogon iz srednjeg vijeka. Rani osmanski defteri ovdje spominju tržni badž – odnosno sajmište. Legenda je legenda, ali to opet ukazuje da je na ovom području ostalo sjećanje na taj period kroz usmene predaje“, priča Bujak. I toponimi svjedoče o tome. Recimo, jedno selo koje je također u prošlosti pripadalo Gradišću zove se Banloz, što znači banovi lazi, odnosno banove šume. Pa i Gradišće svoje ime, možda, duguje velikom sucu Gradiši.
Piše Jakub Salkić, STAV, foto: Velija Hasanbegović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
