Navršilo se tri godine kako su Enesa i Omer Pivić su bez svog sina Amera (18), ubijenog na autobuskom stajalištu u centru Zenice dok se vraćao s posla. Amer je nevin stradao u revolveraškom obračunu dviju grupa nadobudnih mladića. Zadnji put priča o rahmetli Ameru aktuelizirana je jer su dvojica optuženih Damir Bašanović Prkuli i Jasmin Nezić Bljuto, nakon što su u prvom postupku bili osuđeni na po pet godina i 10 mjeseci zatvora, u drugom postupku na Vrhovnom sudu FBiH oslobođeni.
– Vi ste nas se jedini sjetili. Ogorčeni smo na sve, na vlast, na pravosuđe. Očigledno je da Amerov ubica ima političku zaleđinu, neko ga krije tri godine – plačući nam je prije nekoliko mjeseci, kad smo je posjetili, ispričala majka Enesa. Dok prebire po kesi s tabletama, kaže da su joj one jedini prijatelj.
– Ako nam ko dođe, dođe. Omera spašava posao noćnog čuvara. Ja i ne mogu u grad, ne mogu proći mjestom gdje su mi ubili sina. Nisam išla ni na mezar, ne bih se ni vratila. Tablete me održavaju i živim među četiri zida, a u ovozemaljsku pravdu više ne vjerujem – kaže Enesa. Priča da je od početka zgrožena jer je sudija u prvostepenoj presudi naveo da je Amer “bio u večernjoj šetnji”, a ne da se vraćao s posla, budući da se, da bi prehranio porodicu, pored školovanja, morao i zaposliti.
– Moje dijete je na internetu objavilo da traži posao, čistio je dvorišta, kosio, bio noćni čuvar. Neka mi samo neko kaže je li ikad ikog krivo pogledao. Nekoliko dana prije nego što su ga ubili našao je mom mužu Omeru posao noćnog čuvara, koji i danas radi. Od toga smo živjeli, to dijete nam je bilo najjača potpora. Imamo još, hvala Allahu, zdravog sina i kćerku, oni su se poženili, poudali – priča Enesa. Skromna penzionerska porodica Pivić obraćala se i općinskim vlastima, pokušavala doći do načelnika Husejina Smajlovića, ali osim jednog razgovora u njegovom kabinetu, ništa nisu uspjeli.
– Dvaput me sekretarica preusmjerila na druge činovnike, bolje da me pljunula ili ošamarila. Jednom je moj Omer nakon razgovora s njima završio u Hitnoj, na nosilima, a drugi put se službenica izgalamila na mene, rekla je: “Šta hoćete, dali smo vam za dženazu 2.300 KM, niste nam vi jedini!” Samo sam joj rekla: “Znači, život mog djeteta vrijedi toliko” i izašla plačući. Više ne mogu ni blizu Općine – navodi uplakana majka. Pivići su na kraju prodali kozu čije ih je mlijeko hranilo da bi svom Ameru podigli nišane. U međuvremenu, Amerov brat Damir je dobio posao profesora u Ustikolini kod Goražda, gdje se preselio sa suprugom i sinom, a sestra Naisa je udata u Jajcu, ima dvije kćerke, a i sama je u teškoj finansijskoj situaciji nakon što je njen muž zadobio tešku povredu na poslu. Majka Enesa nam je otkrila da joj je želja da upozna Anu Mrnjavac, majku ubijenog Sarajlije Denisa.
– Dijelimo istu bol. Nažalost, u Zenici je situacija drugačija, mog Amera su mnogi zaboravili. Željela bih upoznati i Zeničanina Josipa Dujmovića, koji je pokrenuo akciju da se obilježi mjesto stradanja mog sina. Ali nemam snage, ja u grad odem vrlo rijetko, sa šakom tableta i pratnjom, jer me sve podsjeća na Amera, kojeg su mi uzeli kad mi je bio najpotrebniji – kaže Enesa. Oni navode da ni u tužilaštvu ni na sudu nisu mogli dobiti podatak je li ikad raspisana potjernica za Emirom Fetićem, kojeg policija sumnjiči da je ispalio hitac koji je usmrtio njihovog sina, a tog podatka nema ni u bazama potjernica na internetu.
– Taj momak ima političku zaleđinu, a dokaz je da ga je čekao drugi auto, da je uspio izaći iz države, da svi pričaju da znaju gdje je u Njemačkoj, a niko ništa ne čini. Htjela sam ići do Njemačke ambasade da vidim mogu li oni pomoći jednoj porodici da doživi pravdu. Ako taj momak tvrdi da nije kriv, što se ne vrati, pogleda nas u oči i to kaže – navodi Enesa.
Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je optužbi Jasmina Nezića zvanog Bljuto, po zanimanju kuhara, koji je više puta osuđivan, i Damira Bašanovića zvanog Prkuli, po zanimanju vozač, također osuđivanog, a oni su terećeni za teško krivično djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Njih dvojica bili su osuđeni na jedinstvene zatvorske kazne u trajanju od pet godina i deset mjeseci koje im je izrekao Kantonalni sud u Zenici. No, nakon odlučivanja po žalbama advokata Vrhovni sud zakazao je ročišta na kojima su iznova izvedeni dokazi i provedena vještačenja.
Kerim Čelik, Nezićev advokat, kazao nam je da je Tužilaštvo od početka suđenja raspolagalo vrlo slabim fondom dokaza te ga nije iznenadila oslobađajuća presuda. Ulagali žalbe – Dva puta smo ulagali žalbe u ovom predmetu. U prvom slučaju Vrhovni sud je vratio postupak na početak, ali su optuženi dobili iste kazne. Međutim, nakon druge žalbe zakazana su ročišta pred Vrhovnim sudom, koji je cijenio dokaze te je donio jedinu pravednu presudu prema stanju spisa, a to je oslobađajuća – pojasnio je Čelik, koji je dodao da su optuženi proveli u pritvoru više od dvije i po godine.
Nezić i Bašanović 22. septembra 2012. oko 21.35 sati učestvovali su u žestokoj pucnjavi u Zenici kada je ubijen nedužni slučajni prolaznik Amer Pivić (18). Njegova smrt izazvala je zgražavanje bh. javnosti, a čak su organizirani i protesti nakon Pivićeve smrti. Do obračuna među kriminalcima došlo je kod raskrsnice zeničkih ulica Kulina bana i Jevrejska, ispred jedne buregdžinice. Nezić i Bašanović tada su, po prethodnom dogovoru s Emirom Fetićem, pucali iz pištolja zbog ranijih sukoba i nesuglasica u Bojana Popovića i Džemala Mahmića. Oni su sačekali da im Popović i Mahmić priđu na 20 metara, nakon čega su zapucali u njih.
Popović je, nakon što su ispaljeni prvi hici, potrčao prema muzeju, a Mahmić u pravcu kafića „Olimp“. Teške povrede Nezić i Bašanović trčali su za njima pucajući, a Popović je istovremeno uzvratio paljbu ispalivši tri hica iz pištolja CZ na njih. Popović je pobjegao trčeći kroz prolaz između zgrada, a u pucnjavi je zadobio teške povrede opasne po život. On je zadobio prostrelnu ranu grudnog koša s ozljedom lijevog plućnog krila. Džemal Mahmić također je zadobio povrede opasne po život, prostrelne rane lijeve strane grudnog koša i desnog stopala. Mahmić i Popović ranije su osuđeni na po tri godine i devet mjeseci zatvora zbog ove pucnjave, a optužnica ih je teretila za izazivanje opće opasnosti te nelegalno posjedovanje oružja. Interesantno je da, iako je u ovoj pucnjavi nevin stradao Pivić, niko nije odgovarao za njegovu smrt. Ne gledajući gdje pucaju, neko od revolveraša ubio je nedužnog Pivića, koji se u momentu pucnjave nalazio na autobuskom stajalištu između revolveraša. Oni su se od početka izjasnili da nisu krivi i toga su se držali do kraja suđenja.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
