Tužbe protiv Grada za ujede od pasa lutalica – lično iskustvo – Nisam jedini Zeničanin kojeg je ujeo pas lutalica. Nisam nikad ni razmišljao o tome dok me jedan nije ugrizao. Da budem iskren priče svojih sugrađana nisam ni shvatao ozbiljno, čak sam i u određenoj mjeri vjerovao u priču o provociranom napadu ili kako se to govorilo dok sam bio mali “raranju”.
Dok me nije ćopio.
AKCIJA
U Crkvicama. Bez raranja ili provokacije. Hodajući kao najnormalniji insan. Pored Studenskog prema kući. Pola osam je. Negdje kod Pronta osjetio sam oštru bol sa leđa na desnoj butini. Okrenuo se i vidio malog bijelog sa tamnom flekom na leđima kako zuri u mene. Kao da je bojom dlake simbolizao karataša u kimonu u tamnim obilježjem majstorstva. Majstora u prilaženju žrtvi sa leđa, brzom ugrizu i povlačenjem na sigurno.
Tako stoji i gleda.
Momak koji je prolazio pored mene reče: “Jel te ujeo?”
Rekoh: “Jest, jebo mater svoju”.
I gledamo ga obojica. On se malo trznu i brzo ode. Kao zadovoljan sa još jednim odrađenim poslićem.
PRVI DOJAM
Došavši kući pogledam mjesto gdje sam ujeden. Dvije tačke od zuba, jedna fino rasječena i krvava. Druga crvena. Pomislio sam da je dobro što sam nosio duge gaće, mogao sam imati dva krvava traga.
Kao svaki moderni stanovnik planete napišem na fejsbuku. Pokreće se šprdancija, svestrano prihvaćena. Pitam imal šanse da se kakva kinta dobije za dva zuba? Mislim jel to malo zuba da se ne ofiram po hitnoj il sudu?
Dok sam čistio ranu rakijom zvoni viber. Kolegica s posla.
“Nisi u hitnoj?”
“Jok, imam uvijek rakije kod kuće”
“Odma Šeha u hitnu, moraš primit antitetanus”
HITNA
Za desetak minuta sam u hitnoj. Primaju me odmah. Očistili su ranu i stavili jod. Doktorica pita jesam li primio antitetanus zadnjih nekoliko godina. Rekoh nisam nikad. “Ja ti odoh završit papir i recept, ti ćeš dobit antitetanus.”
Dok je tehničar davao injekciju u rame rekao je da nema alkohola narednih 48 sati. Rekoh da je dobro što me nije ujeo u četvrtak.
“Za mjesec dana primate novi antitetanus. Za godinu dana još jedan”. Znajul oni da nekad zaboravim gdje sam mobitel ostavio?
“Sutra se javite u ambulantu. Tamo će vam dat recept za antitetanus.”
Na izlasku dobio sam otpusnicu, recept i upute da uzmem ove pilule i da se sutra javim u ambulantu. Ako hoćeš javi se u MUP da si napadnut. Na izlazu zaustavio me jedan poznanik “e drug tuži ti to, moj komšo dobio 5 milja”.
Ulazeći u auto već sam vizuelizirao novu gitaru, alu felge i nove ljetne mišelinke koje su mi upravo lutalice načele ovog ljeta trčeći za mnom na Bulevaru.
POLICIJA
Iz PS Centar idem za PS Crkvice jer se napad prijavljuje u PS čija je nadležnost. U crkvičkoj stanici opušteno. Unutra se sjedi i priča, a na ulazu mirno stoji mladi rookie sa kalašnjikovom. Ooo kako je teško biti mlad.
Prima me policajka. Gospođa, vidno umorna. Već je oko pola devet.
Dajem papir iz hitne.
“Jel žuti?”
Jebote, mislim, već imaju poznate prestupnike.
“Nije, bijeli je”
“Ah…”
Pišu se podaci iz lične. Opisujem događaj. Zajedno pokušavamo potrefiti tačno vrijeme događaja.
“Oprostite, što se tiče ovih tužbi, šta ću ja sad radit?”
“U ponedjeljak otiđite u PS Centar i tamo tražite službenu prepisku događaja. Sa njom možete na sud. Taksa za prepisku je deset maraka.”
OPERACIJA “PET MILJA”
Dolazim kući, palim windowse. Pršti od poruka i preporuka. Dobijam imena advokata, preporuke za postupke, preporuku za odlazak prihologu, duge poruke sa iskustvima u tužbama što od poznatih, što od nepoznatih ljudi. Dobio sam poruku u kojoj piše da mi je psiholog obavezan jer se tek za mjesec dana može počet demonstrirati neki problem. I jednu kratku od prijateljice koja je dobila tužbu.
Nazovem je sutra.
“Napao me dok sam noću ulazila u haustor. Skočio je na mene. Od straha sam se ukočila, nisam mogla reagovati. Imala sam tri rane, od kojih jednu jako opasnu.
Tužila sam jer sam bila ogorčena, tada, na Općinu jer ih generalno nije briga za građane. Platila sam advokata, vještaka, nalaze, psihologe, mišljenja, taksu ovu, taksu onu. Do momenta pojavljivanja sa Sudu iskesala sam 900 maraka. Dobila sam tužbu u svoju korist i to 1.200 maraka odštete. To je moj Šeha bilo 2014. godine. Pare još nisam dobila.”
Kontam ja nema ništa od moje gitare i alu felgi.
“Joj đe ću dat devet stoja. Haman da nema ništa od toga.”
“Kakvi, iskreno.”
Slušajući nju nisam se mogao oduprijeti utisku da ovi napadi na neke ljude djeluju dosta opasnije. Psi napadaju djecu, ljude sa ugrađenim bajpasom. Mojih pet milja mi sada nije uredu ni sa moralne strane.
DODATAK RAZGOVORU
Prošle godine sam je vozio kući. Sjećam se da je govorila da prvo mora provjeriti ima li kera ispred ulaza da može ući, napomenuvši me da, ukoliko bude tu, morat ću ga ja tjerat. “Okej, nosim uvijek kostim betmena u gepeku” rekao sam. Iako mi je rekla da ju je taj ker napao, mislio sam da se samo previše uplašila laveža. Nije mi tada spominjala rane.
Tek sam nakon ovog razgovora shvatio da joj se taj ker još motao oko ulaza.
Živi kod Stacionara.
LIJEKOVI
U ambulanti. Doktorica gleda recept.
“Ali ovo ste morali još sinoć početi piti!”
“Znam, nisam se sjetio odmah otići do apoteke”
“To vam je protiv bjesnila!”
Uhu, prvi put da se doktorica naljuti na mene. Obično se ja ljutim zbog toga što kod nje dođem na red tek kad ozdravim.
“Primjetio sam ujutro da su mi zubi malo porasli”
Nije se smijala.
U KAFANI
“Ja sam uzeo neki zvučni tjerač pasa. Pritisne se i on bježi”
“Znam kralju, al sam građanin, trebao bi hodati gradom bez bojazni da će me neko bjesan ujesti. I druga stvar ako priđe s leđa džaba ti tjerač. Jedino nosat troje duge gaće”
EPILOG
Izvodim nekoliko teza iz svog iskustva:
1. Opasno je što ujedaju sa leđa, bez obzira na povod. Tužno zvuči što hodajući gradom morate razmišljati da li će vas ujesti pas.
2. Kod ujeda odma hitna, bez rakije i ostalih narodnih pomagala. Bio obilježen il neobilježen antitetanus se mora primiti.
3. Antibiotici su jako važni. Zbog bjesnila. Uzeti ih odmah.
4. Prijaviti policiji. Mnogi poslije hitne ne idu policiji. Udruga Stop Ugrizu takođe ima svoju evidenciju pa nek vam ne bude mrsko prijaviti i njoj. Bitno je da se zna koliko je ljudi ugriženo.
5. Sud vam se ne isplati. Tačka. Ja radim i ne mogu sebi izdvojiti vrijeme, a mnogi novac za tužbu. Može se dobiti, ali je previše troškova.
Naravno, ljudi i djeca koji su doživjeli traumu trebali bi tužiti Grad. Iz principa.
6. Javiti se u ambulantu. U karton vam moraju upisati antitetanus.
JOŠ JEDAN DODATAK
Opisujem događaj prijateljici preko vibera.
“Udomi jednog. Poslije ga prodaš vani.”
Aaa kontam, kontam. Udomiti, pa moljakati od taštih europejaca za hranu za njih, za kolica, igračke i sl. Ako se posreći prodati za finu lovu. Bez carina i poreza.
“Kad bi dilo, dilo bi gudru. Ko gospodin.”
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
