U 2019. odobreno 430 prijedloga za liječenje u inozemstvu

Direktorica federalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja Vlatka Martinović kazala je to za Fenu i precizirala da je postupak upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo propisan Pravilnikom.

– Pokreće se na osnovu prijedloga kliničke zdravstvene ustanove koja se bavi liječenjem oboljenja radi kojeg se predlaže upućivanje na liječenje u inozemstvo (za oboljenja predviđena članom 5. Stav 2. Pravilnika), a ako su iscrpljene sve mogućnosti liječenja u domaćim zdravstvenim ustanovama te se u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi određeno oboljenje uspješno liječi – kazala je.

Kako naglašava, prijedlog kliničke zdravstvene ustanove podnosi se na obrascima te ustanove koji sadrže mišljenje nadležnog konzilija, suglasnost pacijenta odnosno roditelja/staratelja za predloženi tretman te medicinsku dokumentaciju o prethodnom ispitivanju i liječenju oboljenja radi kojega se predlaže upućivanje osigurane osobe na liječenje u inozemstvo.

– Konačnu odluku o opravdanosti upućivanja osigurane osobe na liječenje, i u koju ino ustanovu, donose nadležne stručne komisije za upućivanje na liječenje u inozemstvo a imenuje ih federalni ministar zdravstva – kazala je.

Dodaje da se postupak upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo provodi u zakonskim rokovima a u hitnim slučajevima, predviđenim Pravilnikom, provodi se hitna procedura u najkraćim rokovima.

– Troškovi liječenja osiguranih osoba upućenih na liječenje u inozemstvo, u skladu s Pravilnikom, financiraju se iz federalnog Fonda solidarnosti za određena oboljenja – kazala je.

To su urođene srčane mane kod djece koje se mogu liječiti operativnim putem, oboljenja iz oblasti dječije onkologije, neurohirurška oboljenja djece i odraslih koja se mogu uspješno liječiti neurohirurškom operacijom Gamma nožem, Cyber i True Beam nožem, embolizacija stentiranje i koilovanje krvnih sudova, tumori oka kod dijece i odraslih, ekstenzivne opekotine više od 60 posto.

Iz federalnog Fonda solidarnosti finansira se i liječenje osiguranika u inozemstvu radi oboljenja jetre, bubrega, pankreasa, srca, rožnice kod djece i odraslih koja se uspješno mogu liječiti transplantacijom, oboljenja odraslih koja zahtijevaju transplantaciju koštane srži, elektrofiziološka ispitivanja kompleksnih aritmija s eventualnom radiofrekventnom ablacijom, oboljenja djece izuzetno rijetkih patologija odnosno oboljenja s niskom incidencom (jedan na milion stanovnika), ako se radi o jedinom oboljenju odnosno ako bi liječenje u inozemstvu dovelo do izlječenja, kao i osteosarkom kod djece koji se može liječiti operativnim putem i ugradnja uređaja za dugotrajnu mehaničku cirkulatornu ventilaciju.

Direktorica Martinović kaže da se pacijenti upućuju na liječenje u ugovorene zdravstvene ustanove u inozemstvu odnosno ustanove u državama s kojima ima zaključen međudržavni sporazum o socijalnom osiguranju, u zavisnosti od oboljenja iz Pravilnika odnosno uspješnosti liječenja u određenim zdravstvenim ustanovama u inozemstvu.

– Pacijenti se, u slučajevima kad postoji mogućnosti uspješnog liječenja, upućuju prvenstveno u zdravstvene ustanove u regiji (Hrvatska, Srbija, Slovenija) potom u zdravstvene ustanove u Turskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji i slično s kojima Zavod ima zaključen ugovor o suradnji.

Razlog je manja teritorijalna udaljenost i niži troškovi putovanja, ali i nepostojanje jezičke barijere što je čest problem u slučaju liječenja izvan regije – kazala je direktorica federalnog Zavoda za zdravstveno osiguranje, u okviru kojeg djeluje federalni Fond solidarnosti.

U 2014. godini odobreno je 227 prijedloga kliničkih zdravstvenih ustanova za upućivanje osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo, a u 2015. godini 410 prijedloga. U 2016. godini odobreno je 419 prijedloga, 2017. godini odobreno je 586 prijedloga, a u 2018. odobreno je 657 prijedloga za upućivanje osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo.