U BiH nalazi se oko 60.000 stećaka- Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju.
Na sastanku Komiteta za svjetsku kulturnu baštinu, koji je održan u petak, 15. jula u Istanbulu, na svjetsku listu upisano je ukupno 28 nekropola i to 20 iz BiH, po tri iz Srbije i Crne Gore te dvije iz Hrvatske.
Od ukupnog broja stećaka na ovim nekropolama, kojih ima oko 70.000, većina njih, oko 60.000, nalazi se u BiH, a ostalih 10.000 u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Upis stećaka na Listu svjetske baštine predstavlja krunu šestogodišnjeg rada eksperata iz četiri države i to Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Nosilac aktivnosti bila je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH čiji su eksperti bili koordinatori izrade Nominacijskog dokumenta i Plana upravljanja.
Na taj način prepoznata je univerzalna vrijednost stećaka, ali i napor regionalnih zemalja u afirmiranju ovog kulturnog naslijeđa.
Iz naše zemlje upisane su nekropole Radimlja (Stolac), Grčka glavica u selu Biskup (Konjic), Kalufi u Krekovima (Nevesinje), Borak u selu Burati (Rogatica), Maculje (Novi Travnik), Dugo polje na Blidinju (Jablanica), Gvozno (Kalinovik), Grebnice (Bileća), Bijača (Ljubuški), Olovci (Kladanj), Mramor u Musićima (Olovo), Kučarin u Hrančićima (Goražde), Boljuni (Stolac), Dolovi u selu Umoljani (Trnovo), Luburića polje (Sokolac), Potkuk u Bitunji (Berkovići), Bečani (Šekovići), Mramor u Vrbici (Foča), Čengića Bara (Kalinovik) i Ravanjska Vrata (Kupres).
Historijski podaci ukazuju na to da se stećci pojavljuju od druge polovine XII stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.
Po zastupljenosti najbrojniju grupu čine sanduci, zatim ploče, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se tipovi stela, stup (obelisk), krstača i nišan.
Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju.
Općenito uzevši, ornamentika stećaka otkriva shvatanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani.
Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka i to “bilig“, “kâm (kamen)“, “zlamen“, “kuća“ i “vječni dom“. Nazivi ukorijenjeni u narodu su “mramorje“, “mašeti“, “grčki grobovi“, “stare grobnice“, “kaursko groblje“ i “divovsko kamenje“.
Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da “stoji“ iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati – stojeći ili, kako se ranije govorilo, “steći“. Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3.000 do 4.000 primjeraka.
(A. P./Faktor.ba)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
