Proljeće 1989-e godine. Sezona u kojoj Čelik pobjeđuje Dinamo. Prva generacija stomatolških tehničara maturira u Zenici; maturalno veče se slavi u hotelu „Internacional“ posljednje subote u maju te godine.
Dvadeset i osam učenika i naravno njihova razrednica, Novka Kaurin, se opraštaju, ne znajući kako se neće baš tako lako oprostiti i udaljiti jedni od drugih. Godina je osamdeset i deveta, što znači kako će se uskoro desiti devedesete i svi njihovi horori. Svi učenici svih nacionalnosti i vjerskih opredjeljenja bit će bačeni u vrtlog u kojem neko određuje kako će linije njihovih identiteta biti povučene kao granice, s ciljem razdvajanja u ime bog-zna-kakvih grandioznih ideja i ideologija. Neko je tu naravno napravio veliku grešku, jer se zaboravio upitati: „a dobro, koja to ideologija razdvaja Grupu medicinari?”
Ovo je samo priča o nerazdvojnosti koja traje tri ipo decenije, ništa više.
Godina je dvije hiljade i deveta, bosanskoheregovačko društvo se sve više navikava na neformalno korištenje interneta, Facebook dominira sferom društvenih mreža i tu počinje drugi dio priče. Ko je s kim ostao u kontaktu, ko je „vani“, koji učenici su postali radni kolege; taj niz pitanja dovodi do formiranja grupe, a grupa do organizovanja dvadeset godina mature.
Nakon uspješno proslavljenih dvadeset, razred ostaje u kontaktu. Slave dvadeset i petu godišnjicu mature. Usklađuju godišnje odmore kako bi svi mogli stići. Trideseta godišnjica, druženja postaju više od obilježavanja mature, godišnji odmor i ljetovanje u Zenici. Uglavnom je to restoran „Ada“ uvijek posljednje subote u maju. Bila bi ovo jedna sasvim obična priča, ljudi se skupe svakih pet ili deset godina na jednu noć, ispune formalnosti i raziđu se. Rijetko se dešava da se ljudi ponovo sve više i više zbližavaju nakon toliko vremena. Učenici generacije 88/89′ su u svakodnevnom kontaktu, jako su aktivni u grupnim razgovorima na Viber-u i Facebook-u, dijele radosti i žalosti, ispoljavaju nevjerovatnu energiju. Ko god ne može stići na proslavu, priključuje se preko video-poziva.
Trideset i pet godina mature proslavili su ovog maja (naravno posljednje subote) osim što je ovog puta proslava potrajala. Tri dana su bili nerazdvojni, vezani ćevapima, havanama i muzikom, na kraju su odlučili kako će od sada praviti proslave svake godine.
Ništa u svemu tome ne bi trebalo biti čudno, osim što je generacija 88/89′ endemska vrsta. Nadam se kako će i moja generacija, koja se nije vidjela od proslave mature, odlučiti kako se za dvadsetu godišnjicu možemo podsjetiti jedni na druge, jer lijepo bi bilo osim znanja ponijeti još nešto (možda i važnije) iz školskih klupa.
Autor: Kemal Alijagić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
