Ulazi li GMO hrana na mala vrata u BiH? – Genetski modificirana hrana u Bosnu i Hercegovinu ulazi na mala vrata. To se može zaključiti iz odluke Agencije za sigurnost hrane, koja je dozvolila da se za potrebe prehrane stoke dozvoli uvoz genetski modificirane soje. Obrazloženje je, navodi se, suša koja je pogodila regiju tokom ovog ljeta i nedostatak hrane za životinje, čime su direktno ugroženi proizvođači mesa, mlijeka i jaja.
Međutim, poljoprivrednicima nije jasno zašto je potreban uvoz GM soje. Kako kaže Vladimir Usorac, predsjednik poljoprivrednih proizvođača-mljekara bh. entiteta Republike Srpske, soja se godinama uvozi u BiH za potrebe prehrane životinja, bez obzira je li bilo suše ili ne. Nije mu jasno zbog čega se sad uvozi genetski modificirana soja, ali ističe paradoks odluke.
“Kako je moguće da se dozvoli uvoz GM soje, ali se poljoprivrednicima ne dozvoljava uzgoj genetski modificiranih proizvoda?”, pita Usorac.
U svakom slučaju, kaže, proizvođači nisu tražili da se takva soja za prehranu životinja uveze, niti misli da je to dobro rješenje. “Svi bi radije da koriste prirodnu hranu”, dodaje.
Iako se smatra da je u BiH zakonom zabranjen uvoz GM proizvoda, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH Džemil Hajrić za Al Jazeeru pojašnjava da to nije istina, već da propisane veoma stroge procedure i zahtjevi za uvoz genetski modificiranih organizama, što je u skladu sa normama Evropske unije, koje podrazumijevaju procjenu rizika, odobravanje te veoma striktne uvjete za stavljanje takvih proizvoda na tržište.
GM hrana u BiH
Zbog nedostatka konvencionalne soje na tržištu te kako bi se nadoknadio manjak proteina u hrani za životinje, u narednih pet godina će biti dozvoljeno uvoziti GM soju, kaže Hajrić. Što se tiče GM hrane za ljude, takve još nema na tržištu jer nije izdato odobrenje niti se o toj ideji razmatralo, odnosno nije bilo zahtjeva da se odobri takva vrsta hrane, kaže on.
Ono što bi se moglo pokazati spornim u odluci Agencije za sigurnost hrane jeste da prema Zakonu o GMO koji je na snazi u BiH nije obavezno označavati proizvode dobijene od životinja koje su hranjene GM hranom, odnosno nije nužno posebno označavati meso, mlijeko i jaja životinja tovljenih GM sojom.
Jedan do onih kojim to smeta je Ibrahim Nadarević, Cazinjanin sa boravištem u Sarajevu. Kako kaže, ne bi izborom jeo genetski modificiranu hranu, odnosno hranu koja je na neki način povezana sa GM proizvodima.
“Kad bi jasno bilo naznačeno šta je GM hrana, ili da se radi o mesu ili mlijeku životinje hranjene GM hranom, ne bih to kupovao. Mislim da to baš nije zdravo i ako već plaćam, želim da kupim prirodnu, normalnu hranu”, kaže on, iako razumije potrebu za korištenjem takve tehnologije u poljoprivredi, pogotovo u zemljama u kojim vlada glad.
Nadarević kaže i da nije upoznat da je dozvoljen uvoz GM soje za tovljenje životinja, te da bi tu informaciju jasnije i glasnije trebalo prezentirati javnosti u BiH.
Sigurni proizvodi
Genetski modificirani organizmi, odnosno GM hrana se u velikom dijelu javnosti smatra nezdravom, ali to nije istina, kaže dr. Adaleta Durmić-Pašić, šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu.
Ona pojašnjava da je GMO ustvari organizam čiji nasljedni materijal je izmijenjen na način na koji se to ne dešava u prirodi. GM hrana bi bila hrana proizvedena u potpunosti ili dijelom od GMO-a, ali ako je hrana proizvedena uz pomoć nekog proizvoda GMO-a (npr. proizvodnja sira uz pomoć himozina koji proizvodi GM organizam), onda se ne smatra GM hranom, to jest ne podliježe Zakonu o GMO, kaže doktorica Durmić-Pašić.
Genetička modifikacija se izvodi, kaže, kako bi se postigla neka nasljedna izmjena u određenim situacijama: da bi se ubrzao proces selekcije, da bi se ugradila neka osobina za koju ne postoji nasljedni osnov u prirodi, da bi se usporio ili ubrzao neki prirodni proces. Kao primjer navodi da je prva modifikacija sa dozvolom za upotrebu kao hrana bio paradajz sa inhibiranom sintezom jednog enzima koji prirodno uzrokuje mekšanje zrelog ploda. Rezultat je bio zreo paradajz koji bolje podnosi transport.
Šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane navodi da GM koji su danas prisutni na svjetskom tržištu se mahom odnose na karakteristike koje su bitne poljoprivrednicima – tolerancija na neselektivne herbicide (glifosat, glufosinat), rezistencija na insekte, otpornost na viruse…
“Krajnji potrošači ne mogu prepoznati razliku između nemodificiranih i ovakvih GM organizama jer se osobina radi koje je izvršena modifikacija ispoljava tokom kultivacije. Jedan od uslova da ovakav GMO dobije dozvolu za plasman jeste da se bitno ne razlikuje od non-GM pandana – u nutritivnom i zdravstvenom smislu”, pojašnjava doktorica bioloških nauka.
Iscrpljujući proces
Ona dodaje da je mali broj GM proizvoda namijenjenih krajnjim potrošačima dospio na tržište, a među njima su Innate potato – krompir koji ne tamni, a istovremeno prilikom prženja nastaje manje akrilamida (štetnog spoja) koji je posljedica Maillard reakcije; zatim Arctic apple – jabuke koje ne tamne kada su izložene zraku; te soja sa izmijenjenim sadržajem masnih kiselina.
Osim soje, ni jedna nema dozvolu za upotrebu u EU. Tu činjenicu mnogi navode kao dokaz da je riječ o GM sa zdravstveno nepovoljnim efektima, što nije istina, kaže stručnjakinja Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju.
“Proces dobivanja dozvole za stavljanje GMO na tržište EU je dugotrajan i ekonomski iscrpljujući za instituciju koja podnese zahtjev. Jednostavno, firme u čijem vlasništvu se nalaze Innate potato i Arctic apple (nije riječ o velikim multinacionalnim kompanijama) nisu našle ekonomski interes da pokrenu postupak za sticanje dozvole za tržište EU”, dodaje.
Iako su detaljni podaci o svim GMO proizvodima dostupni na stranicama relevantnih svjetskih institucija, problem u javnosti se javlja kad te informacije tumače nestručna lica, što dovodi do zabrinutosti zbog GM proizvoda, kaže Durmić-Pašić.
Kako kaže, sadržaj društvenih mreža, koje su danas postale glavni izvor informacija za brojne korisnike interneta, kreiraju malobrojne stručne i beskrajan broj nestručnih osoba.
“Neozbiljno ih je uzimati kao izvor naučnih informacija. Relevantno je znati sljedeće: U EU GMO na tržište dolazi nakon procjene rizika po zdravlje potrošača i životinja te procjene rizika po okoliš. Smjernica za oba postupka dala je Evropska agencija za sigurnost hrane EFSA i javno su dostupne na njihovoj web stranici, a Zakon o GMO u BiH usklađen je sa EU legislativom”, kaže.
Procjena rizika
Na kraju, dodaje, hrana po definiciji ne smije biti škodljiva, a od te definicije nije izuzeta GM hrana.
Tu se uvijek govori o procjeni rizika, bez obzira da li su u pitanju aditivi, GM hrana, herbicidi i slično, a procjena rizika se vrši na osnovu razvijene metodologije, pojašnjava Durmić-Pašić.
Šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane ističe da je neizbježno da se dozvoli uvoz GM hrane u BiH.
“To je svakome ko je iole upućen u tematiku bilo jasno još 2010, kada je tekla izrada Pravilnika o stavljanju GMO na tržište, ali tada su političari, podilazeći javnosti, podržali usvajanje praktično neprovedivog pravilnika. Hrvatska je u procesu pridruživanja usvojila listu dozvoljenih GMO u EU i periodično istu ažurirala. U BiH isto nije učinjeno tako da je u 2015. godini došlo do eskalacije – naime Inspekcija RS je aktivno počela kontrolisati uvoz stočne hrane na graničnim prelazima. Stočna hrana redovno sadrži GM soju, makar u niskim koncentracijama, (najčešće RoundupReady tj. MON040326) tako da je došlo do blokade uvoza. Dovoljne količine potpuno čiste, non-GM soje je maltene nemoguće obezbjediti. Domaći proizvođači su se našli u situaciji da ne mogu prehraniti životinje. Da nije odobren uvoz MON040326 za potrebe stočne hrane, došlo bi do kolapsa domaće proizvodnje mesa, mlijeka, jaja. Da li bi građani BiH prestali konzumirati meso, mlijeko, jaja? Ili bi pak nastavili kupovati iste namirnice proizvedene u Hrvatskoj od životinja sasvim legalno hranjenih istom stočnom hranom sa istom GM sojom?”, pita ona.
Problem, kaže, nije u izdavanju dozvole za uvoz RoundupReady soje za potrebe ishrane stoke, već je problem što je data dozvola samo za taj jedan transformacijski događaj, a na tržištu EU ih je još barem osam. “Sada se samo postavlja pitanje efikasnosti nadzora nad tržištem”, kaže.
GM u BiH
Kad je u pitanju kultivacija GM biljaka u BiH, također nije moguće dati definitivan odgovor, ističe stručnjakinja za biotehnologiju.
Ako se govori o uzgoju RoundupReady soje, količina koju bi BiH bila u stanju da proizvede je kap u moru svjetske proizvodnje. Naprotiv, dodaje, BiH treba da traži svoju šansu na tržištu non-GM soje.
“Sa druge strane, decenijama slušamo o problemu virusnog oboljenja šarka koje ugrožava proizvodnju šljive na cijelom Balkanu. S obzirom da konvencionalne tehnike zakazuju, ne vidim zašto ne bismo pokušali problem riješiti sa transgenom šljivom rezistentnom na PPV. Već više od 10 godina se nalazi u poljskim ogledima širom svijeta, pa i u EU. Pokušaj da se poljski ogled postavi i u BiH je neslavno propao. To vam je jedan primjer kad se odluke donose po uticajem javnosti i nestručnih ‘stručnjaka'”, zaključuje Durmić-Pašić.
Izvor: Al Jazeera
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
