Dragi prijatelji, i ove godine pandemija koronavirusa drži nas u napetosti s obzirom na ključna egzistencijalna pitanja. Spoznaja da je život veoma vrijedan, a istodobno toliko krhak da ga nešto tako sitno i nevidljivo, kao što je virus, može ugroziti – ispunjava nas racionalnim, ali i iracionalnim strahom; a najizraženiji su u ovo vrijeme strah od zaraze, od trpljenja i, u konačnici, strah od smrti.
No trebali bismo biti ispunjeni i strahopoštovanjem – zbog istine da naš život nije ograničen samo na ovaj materijalni svijet, nego da traje vječno, samo u nekom drugom obliku. Taj prijelaz u drugi oblik – ljudskom oku nevidljiv – vrlo je bolan, ali je neizbježan: to je umiranje, kojemu često prethode bolest i patnja.
Činjenica je da je klica smrti posijana u svakom ljudskom biću. I toga smo, u načelu, svjesni jer tu spoznaju temeljimo na fizičkom iskustvu. Istodobno, u nama postoji i klica vječnoga života, koja govori da smrt nije konačni svršetak, nego, naprotiv, početak novoga života. Da bismo tu činjenicu prihvatili, potrebno nam je iskustvo vjere, koju temeljimo na istini Isusova uskrsnuća – kako je naznačio sv. Pavao: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“ (1 Kor 15,14).
U toj datosti prepoznajemo da je u uskrslom Kristu klica smrti preoblikovana u plod vječnoga života. Bog Otac je to u Njemu učinio istom onom snagom kojom je stvorio ovaj svijet i čovjeka – komu je pak namijenio ugodan i ispunjen život i, u konačnici, sretnu vječnost. Kao ljudi, doista se radujemo toj vječnosti i životu u kraljevstvu nebeskom, ali se istovremeno plašimo toga prijelaza. Stoga je razumljivo da želimo ostati što duže u ovom životu.
Uistinu ne znamo kakva nam je budućnost na ovomu svijetu, ali ono što je apsolutna istina jest da nas je Bog stvorio kako bismo živjeli vječno i to nam je Isus Krist omogućio svojim uskrsnućem. Zato, ako svoj život temeljimo na vjeri u Isusovo uskrsnuće, ući ćemo u obećanu vječnost.
Čestitajući ovaj Uskrs, koji slavimo u veoma zahtjevnim okolnostima, želim da se ne poljulja naša vjera u uskrsnuće, nego, naprotiv, bude još jača. Neka nam Bog dade snage da s povjerenjem u Njega živimo ove izazovne dane te, snagom Isusova uskrsnuća, prebrodimo „Velike petke“ svoga života i postignemo uskrsnuće i život u vječnosti.
Vlč. mr. Vlatko Rosić, ravnatelj KŠC Sveti Pavao
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
