U Bosni i Hercegovini broj djece i omladine koji boluju od dijabetesa tipa 1 svake godine se povećava. Osim bola uzrokovanim svakodnevnim mjerenjem nivoa šećera u krvi, sveprisutne su i razlike od kantona do kantona kada su u pitanju sredstava koja se izdvajaju za tretman ove bolesti.
Djeca dijabetičari Zeničko-dobojskog kantona, za razliku od ostalih bez sistemskog rješenja, pomoć su našli na drugim adresama.
Djeca i adolescenti dijabetičari zajedno sa svojim roditeljima vrlo često jedini znaju kako izgleda život sa dijabetesom.
“Jako teško pogotovo ako ta bolest dođe u nekom periodu kada već zna šta je igla, šta je bockanje. Šta znači kada dijete kaže da želi da jede, a vi mu ne možete da date da jede dok ga prije svega bocnete jednom da vidite kolika je razina u krvi, pa ga onda bocnete drugi put da mu date inzulin da bi uopće to dijete moglo da objeduje, pa poslije toga nakon 2 sata opet morate da bocnete dijete da opet provjerite razinu šećera u krvi da li je sve prošlo kako treba”, priča roditelj dijabetičara Mubera Isaković.
A kada država, po običaju, zakaže, privatni sektor zajedno s nevladinim organizacijama preuzima glavnu ulogu u zaštiti građana. Donacijom 120 senzornih aparata za kontinuirano i bezbolno mjerenje nivoa šećera u krvi djeci i mladima u Zeničko-dobojskom kantonu, barem je na tri mjeseca, olakšan život.
“U svakom dijelu dana, ja mogu samo jednim potezom da saznam koji šećer u krvi i to u obavljanju svakodnevnih aktivnosti”, kaže Danis Kobić, dijabetičar i član Udruge djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti ZDK.
“To je umjesto 10 uboda svaki dan, 6 uboda u tri mjeseca. To je strašna olakšica pogotovo za mene koja se bavim sportom i košarka, mislim, to je sport sa loptom i teško je imati ubode po rukama i baviti se bilo čim”, rekla je Hana Đuherić, dijabetičarka i članica Udruge djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti ZDK.
Projekat vrijedan više od 16 hiljada maraka finansirao je Rotary klub Zenica, uz generalnog sponzora Arcelor Mittal.
“Vidjeti djecu sa ovakvim poteškoćama, ne možete zatvoriti oči i zbog toga smo se vrlo brzo i vrlo lako odazvali na poziv Rotary kluba, da budemo, možda i najveći donatori”, naglasila je Dijana Božić Serdanović. direktorica Odjela za ljudske resurse “Arcelor Mittala”.
“To je samo mala pomoć koja je potrebna ovoj kategoriji ljudi djece koja se nose sa ovom bolešću”, navodi Mensura Beganović iz Rotary kluba Zenica.
Dok su senzorni mjerači i pumpice u drugim dijelovima BiH već neko vrijeme na esencijalnoj listi ortopedskih pomagala, blagostanje na licima djece i omladine dijabetičara u Zeničko-dobojskom kantonu trajat će samo tri mjeseca. A nakon toga, ponovno na staro. Iz udruženja se nadaju ispunjenju, kako kažu, čvrstog obećanja Zavoda zdravstvenog osiguranja na rješavanju ovog problema.
Autor: BHRT
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
