VIDEO: U BiH i bebe “prose'” – Šestogodišnja Almedina Seferović jedina je djevojčica od dvadeset i jednog djeteta koji sa roditeljima žive pokraj Drine u okolini Goražda. Almedinina porodica je na korištenje dobila kontejner i ona se iz vrtića vraća, za razliku od druge djece, u ovaj limeni objekat površine svega nekoliko metara. Tu se odvija cijeli njen život. Na podu piše, crta, uči, jer joj je želja da postane učiteljica.
„U školi sam naučila da bojim, da pišem i želim postati učiteljica“, kaže Almedina.
Iako nema nikakve uslove za život, Almedininina majka Alisa, istrajna je da joj kćerka, ali i još petoro djece završe školu.
„Ja se trudim onoliko koliko mogu da doprinesem i da joj olakšam. Kupam je svaki dan, vodu zagrijavam napolju. Jedino imam želju da Almedina ima svoju sobu, kao ostala djeca, da ima gdje da piše zadaću“, priča Alisa.
No, ne razmišljaju svi roditelji kao Alisa. Zbog neuslovnog života, roditelji romske populacije djecu ne šalju u školu. Behara i Alisa Seferović to ovako objašnjavaju.
„Sa dvanaestero djece živim u školi već šest godina. Imam šestoro za školu, ali nemam uslove da ih školujem“, kaže Behara.
„Moja djeca ne idu u školu, jer nemam mogućnosti da ih školujem. Kako da ih dam kada nemaju krov nad glavom, odjeću, nemam ni vodu, ni struju. Nemam ništa“, navodi Alisa.
Uprkos teškom životu, zakon nalaže da sva djeca u Bosni i Hercegovini moraju završiti osnovno obrazovanje. No, tek onda nastaje problem, jer zakon niko ne provodi.
I ne samo to. Gotovo na svakom koraku, djeca se koriste za prosjačenje, a najviše ih je na području Mostara, posebice u ljetnim mjesecima.
Kako za naš radio kaže direktorica dnevnog centra ‘Altruist“ Dubravka Andrić, djeca sa kojom rade u Mostar dolaze iz svih dijelova Bosne i Hercegovine kako bi prosili. Ujutro ih dovoze kombijem, a navečer odvoze sa mostarskih ulica gdje ima najviše turista.
„To su predivna djeca i nisu kriva nizašto. Željni su znanja i učenja, ali od koga da nauče nešto dobro. Ne znaju da postoji pribor za jelo, da prije obroka trebaju oprati ruke. Kako će naučiti ako žive u kombiju ili nekoj neuslovnoj baraci. To je problem. Treba naći alternativne smještaje. Došla nam je beba sa tri dana, iz porodilišta. Nijedna majka Romkinja ne odleži 40 dana, već sedmicu nakon poroda je na ulici, u naručju sa bebom. Imamo porodice u Mostaru koje dolaze kao na radno mjesto, na mjesto gdje prose, majka i dijete sa jedne strane, a druga kćerka sa djecom sa druge strane ulice, i niko ne reaguje. Policijska patrola stoji sto metara niže od njih i ništa“, kaže Andrić.
Zbog svega navedenog, Bosna i Hercegovina je ove godine zauzela 39. mjesto od ukupno 175 država svijeta po Indeksu prekinutog djetinjstva, koji ukazuje na ključne faktore koji prekidaju djetinjstvo, odnosno loše zdravlje djeteta, neuhranjenost, isključivanje iz obrazovanja, maloljetničke trudnoće i ekstremno nasilje.
Ove godine, BiH je pala četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu, kako se navodi u izvještaju Save the Children.
Zabrinjavajuće je, kako navodi predstavnica ove organizacije Aleksandra Babić Golubović, isključenost djece iz obrazovanja.
„Bosna i Hercegovina je jedna od petnaest zemalja u ovom indeksu prekinutog djetinjstva koja nema podatke koliko djece ne ide u školu. Zbog toga Save the Chlidren skreće pažnju relevantnim ministarstvima da se ova problematika mora ozbiljnije shvatiti, jer već drugu godinu za redom, imamo loše pokazatelje“, istče Babić Golubović.
I domaći nevladin sektor bespomoćno apeluje na vlasti da se uzobilje i uhvate se u koštac sa ovim problemom, o čemu govori i Dubravka Andrić, iz mostarog ‘Altruista’.
„Ja ne znam da je ijedan Rom kažnjen zato što nije upisao dijete u školu. Zar to nije diskriminacija? Imamo slučaj gdje je naš centar za socijalni rad pokrenuo postupak oduzimanja djeteta zbog zanemarivanja. Nije prošlo pet dana, četvoro djece je upisano u školu. Dakle, ima država mehanizme, ima zakone, samo ih treba početi primjenjivati. Policija mora preuzeti ulogu koju ima, mora biti ta koja će djecu i roditelje maknuti sa ulice i podnijeti kaznu za roditelje. Čitav nam je sistem klimav, ali ima stvari koje, kada bi se počele primjenjivati, bi toj djeci olakšale život“, zaključuje Andrić.
Dženana Karabegović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
