Prema podacima WHO-a, broj osoba s invaliditetom u svijetu premašio je milijardu, a otprilike četiri od pet osoba s invaliditetom živi u zemljama u razvoju.

Dok se broj osoba s invaliditetom nastavlja ubrzano povećavati, kao glavni razlozi porasta navode se demografski trendovi, porast hroničnih zdravstvenih problema i starenje.

Procjenjuje se da više od milijardu ljudi diljem svijeta ima neku vrstu invaliditeta, što odgovara 15 posto svjetske populacije.

S druge strane, oko 190 miliona ljudi u dobi od 15 i više godina ima značajne poteškoće u funkcionalnom kretanju i potrebne su im rutinske zdravstvene usluge.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da za skoro svakoga postoji mogućnost da se suoči s privremenim ili trajnim invaliditetom u nekom trenutku svog života, te podvlači da su osobe s invaliditetom nesrazmjerno pogođene pandemijom koronavirusa (COVID-19).

Izloženi kršenju ljudskih prava

Osobe s invaliditetom osim što vode borbu s vlastitim tjelesnim invaliditetom, moraju se boriti također s kršenjem ljudskih prava kojima su izloženi.

Osobe s invaliditetom u mnogim dijelovima svijeta izložene su višestrukim kršenjima prava kao što su nasilje, zlostavljanje, predrasude i loše postupanje. Također, osobe s invaliditetom suočavaju se i s diskriminacijom i stigmatizacijom kada je riječ o pristupu zdravstvu i zdravstvenim uslugama.

Iz WHO-a skreću pažnju na hitnu potrebu da se promoviše integracija osoba s invaliditetom na svim nivoima zdravstvenih sistema, naročito primarne zdravstvene zaštite.

Financijska prepreka u pristupu zdravstvenim uslugama

Invaliditet može biti izuzetno raznolik, a nekim osobama sa invaliditetom mogu biti potrebne sveobuhvatne zdravstvene potrebe, dok drugima ne. Međutim, svim osobama sa invaliditetom je potreban pristup osnovnim zdravstvenim uslugama kao i svakom ljudskom biću.

Procjenjuje se da više od polovine osoba sa invaliditetom koje žive u zemljama s niskim dohotkom nemaju sredstava da sebi priušte zdravstvenu zaštitu.

Činjenica da je invaliditet češći u zemljama sa niskim dohotkom i direktna veza između invaliditeta i siromaštva pokazuje da je najefikasniji način borbe protiv invaliditeta društveni razvoj.

Član 25. Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba sa invaliditetom zagovara pravo osoba sa invaliditetom na pristup najvišim nivoima zdravstvene zaštite bez diskriminacije. Međutim, vrlo malo zemalja nudi adekvatnu kvalitetnu zdravstvenu zaštitu svojim građanima sa invaliditetom.

Navodi se da mnoge osobe sa invaliditetom nisu u mogućnosti koristiti osnovne zdravstvene usluge, niti priuštiti čak ni putne troškove i troškove osnovnih lijekova.

80 posto osoba sa invaliditetom živi u zemljama u razvoju

Prema podacima UN-a, 80 posto od milijardu osoba sa invaliditetom u svijetu živi u zemljama u razvoju, a otprilike 46 posto stanovništva sa invaliditetom čine osobe starije od 65 godina.

Prema navedenim podacima, procjenjuje se da svaka peta žena može imati invaliditet u nekom dijelu svog života, dok je taj procenat kod djece na nivou jednog od 10 djece.

Navodi se također da su osobe sa invaliditetom četiri do 10 puta češće izložene nasilju.

Rezolucijom 47/3 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1992. godine ustanovljen je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Ovaj dan obilježava se 3. decembra s ciljem poboljšanja razumijevanja problema invaliditeta i mobilisanja podrška za dostojanstvo, prava i dobrobit osoba s invaliditetom. Također, nastoji se povećati svijest o dobiti koja će proisteći iz integracije osoba s invaliditetom u svakom aspektu političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog života.