Vrijeme radi za ratne zločince u BiH

Ako procesuiranje i suđenje osumnjičenim za ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini i dalje ostane samo u nadležnosti državnog Tužilaštva i državnog Suda Bosne i Hercegovine, postoji objektivan rizik da će mnogi osumnjičeni preminuti prije nego što dočekaju da izađu pred lice pravde. Tužioci optužnice podižu sporo a suđenje često traje predugo.

Ali, ako bi se dobar dio tih predmeta ustupio lokalnom pravosuđu, u cilju da se ubrza suđenje a optužnice obuhvate što više lica, postoji podjednak rizik da će mnogi osumnjičeni nepravedno biti oslobođeni zbog njihovog utjecaja na lokalnu zajednicu koji je prisutan i 25 godina nakon okončanja rata u zemlji.

“Vrijeme je od početka bilo naš najveći neprijatelj. Vrijeme na koje ni pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini, niti politički subjekti nisu marili”, kaže Al Jazeeri Sudbin Mušić, ativista i preživjela žrtva ratnih tortura iz Prijedora.

“Naprosto smo zakasnili na sve”, kaže on.

Još 4.223 osobe osumnjičene za ratne zločine

Kako bi sustigli ono što je izgubljeno u prethodna dva i po mjeseca tokom pandemije novog korona virusa, ali i prije toga, glavna tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gordana Tadić izjavila je da bi u narednom periodu trebalo riješiti pitanje revidirane strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina [ustupanje manje složenih predmeta lokalnim sudovima].

Podnoseći izvještaj o radu državnog tužiteljstva na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine početkom godine Tadić je kazala kako je u državnom tužiteljstvu dva i po desetljeća nakon rata i dalje otvoreno 449 predmeta ratnih zločina u kojima su osumnjičene 4.223 osobe. Među njima je i 190 osoba koje su kao počinitelje identificirali još istražitelji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i te predmete prepustili bosanskohercegovačkom pravosuđu.

Rekla je kako 58 tužitelja, koliko ih u Tužiteljstvu BiH radi na predmetima ratnih zločina, ulažu ogroman napor ne bi li što učinkovitije riješili sve ove slučajeve. Do sada je podignuto 800 optužnica, po kojima je Sud BiH izrekao osuđujuće presude i presudio kazne u ukupnom trajanju od 3.200 godina zatvora. Ipak, kaže Tadić, nastave li se predmeti za ratne zločine raditi istom dinamikom teško da će se svi oni moći tako brzo riješiti, pa predlaže da se posebnom strategijom definira hoće li i koji predmeti biti prebačeni pravosuđu na drugim nivoima, što je sada iznimka a ne pravilo.

Prema podacima koji su izneseni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u zemlji je tokom rata devedesetuh ubijeno oko 100.000 ljudi, dok tijela 7.000 osoba još nisu pronađena, prema podacima Instituta za nestale osobe.

Veći broj tužilaca nego optužnica

„Usvajanje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina bilo bi značajno u smislu formalizacije zahtjeva prema Tužilaštvu BiH da se prestane baviti manje složenim predmetima i da svoj fokus i značajne resurse stavi na to da se riješe najsloženiji predmeti“, kaže Al Jazeeri Denis Džidić, urednik Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN), medija specijaliziranog za praćenje i izvještavanje o suđenjima za ratne zločine, podsjećajući da je entitetsko pravosuđe od usvajanja prvobitne Strategije 2008. godine riješilo značajan broj predmeta – kapaciteti ovih institucija su izgrađeni u velikoj mjeri pomoći kroz IPA programe EU-a i misija OSCE-a je monitorisala rad na predmetima te nije utvrdila značajne nepravilnosti.

„Činjenica je da su kapaciteti na Državnom nivou dosta veći, ali obzirom na činjenicu da je, prema dostupnim podacima, više stotina otvorenih istraga, važno je da se što prije iskoriste svi pravosudni kapaciteti, kako bi se osiguralo procesuiranje što većeg broja počinilaca“, kaže Džidić.

„Potencijalni problem koji se nameće jeste nepostupanje po Revidiranoj strategiji. Svjedoci smo da je prvobitna Strategija završila time da je prekršen rok od sedam godina za najsloženije predmete, a u posljednjih nekoliko godina rezultati Tužilaštva BiH su poražavajući kada se govori o radu na predmetima ratnog zločina. U protekle dvije godine veći je broj tužilaca nego optužnica, što znači da postoji tužioci koji za cijelu godinu rada ne podignu niti jednu optužnicu. Veliki broj optužnica se vraća prije potvrđivanja na doradu, što govori o manjkavostima u radu, zatim prošle godine Sud BiH je odbio da potvrdi tri optužnice proslijedivši ih na entitetski nivo jer je ocijenio da su nedovoljno kompleksni da opravdaju da se njima bavi državni nivo. Sve ovo govori o sistemskim problemima, tako da usvajanje jednog strateškog dokumenta – koliko god on bio dobar – neće samo po sebi osigurati kvalitetniji rad, već će to ovisiti od toga da Tužilaštvo BiH značajno promjeni i unaprijedi svoje postupanje u ovim predmetima, tako što će u radu samo uzimati najsloženije predmete i brže raditi na njima!“.

Osumnjičeni za zločine kao stranački aktivisti

Prebacivanje predmeta ratnih zločina na lokalno pravosuđe za Sudbina Mušića bio bi samo korak koji bi dodatno zakompliciralo “ionako sumornu svakodnevicu unutar lokalnih zajednica”. On kaže da “ne može da zamisli da se u trenutnim okolnostima”, pred lokalnim sudovima” “sprovede i jedan postupak protiv nekog ratnog zločinca u Prijedoru”.

“Veliki broj lica umiješanih u dešavanja u Prijedoru 1992. godine su danas visokopozicionirani stranački aktivisti ili su već na odgovornim pozicijama”, kaže Musić, dodajući da se u Bosni i Hercegovini poprilično zakasnilo u procesuiranju osumnjičenih za ratne zločine odnosno da je na vrijeme trebalo jačati dodatne kapacitet državnog pravosuđa.

“Naprosto ovaj dio obaveze države prema žrtvama nije ispunjen, a nisu prilike ni da će biti”.

Bivša istraživačica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i predavačica na Univerzitetu u Amsterdamu Nevenka Tromp u prebacivanju predmeta za ratne zločine sa državnog na lokalni nivo vidi političku pozadinu. Vjeruje da bi “lokalni moćnici nesmetano mogli instrumentalizirati sudove da se razračunavaju s političkim suparnicima i da preko podizanja optužnica rade reviziju povijesti”, pa se suprodstavlja ideji koju zagovara glavna državna tužiteljica Tadić.

“Ovakav nastavak suđenja za ratne zločine unedogled može poslužiti najviše srpskoj strani da radi na revizionizmu srpske kriminalne odgovornosti koju su do sada potvrdili svi sudovi – međunarodni i lokalni”, kaže Tromp, no s druge jasno je, kaže, i to da “lokalni sudovi nemaju resurse da se na vrijeme profesionaliziraju”.

Izvor: Al Jazeera