Samo su dvojica sportaša iz „regije“ najbolji na svijetu u poslovima kojima se bave: Novak Đoković u tenisu i Amel Tuka na srednjim prugama – prepametni su i preodgovorni i jedan i drugi da bi se zadovoljili uskim, palanačkim kriterijumima i ograničenjima „nacionalnih heroja“!
Nisu baš svi u Umagu, a ni u Hrvatskoj općenito, prije desetak dana bili sretni kada se na finalu teniskog turnira ukazao najbolji tenisač svijeta NOVAK ĐOKOVIĆ, pa ga protokol smjestio, ni manje ni više, ni bliže ni dalje, nego do predsjednice države KOLINDE GRABAR KITAREVIĆ. To što je Đoković desetak dana krstario sjevernim Jadranom, svratio kod Radeta Šerbedžije na Brijune, skoknuo do Kolinde u Umag, i to baš u danima konsenzualno oktroirane žalosti u Srbiji i Republici Srpskoj, raspametilo je njegove srpske sunarodnjake. Teško je optužen da je tim nepromišljenim vršljanjem, ribanjem i ribarskim prigovaranjem „bacio so(l) na ranu hiljadama srpskih žrtava“ stradalih u Hrvatskoj, a i šire.
Đoković se nije na tome zaustavio, nego je po balkanoidnoj logici „oko za oko, zub za zub“, bolnu čeljust išao liječiti kod privatnog zubara u Sloveniji. Da se takvo što, zubobolja usred odmora dakle, desilo, recimo, ROGERU FEDERERU, istog bi časa desetine švicarskih dentista-specijalaca izvršile desant na njegovu jahtu i saniralo mu zubalo. Đoković jok – on ušetao u prvu stomatološku radnju u Sloveniji, počastio osoblje buketom cvijeća i požalio se: „Dobar dan, ja sam Novak, boli me zub, pomažite, prijatelji, ako Boga znate.“ Pored ostalog, i zato je Novak prvi i najbolji – jer je jedinstven i jer je najnormalniji.
U prvoj izjavi, nakon nestvarne pobjede u Monte Carlu, naš atletičar AMEL TUKA objašnjava kako je provodio vrijeme, razbijao nervozu pred povijesni nastup na Dijamantnoj ligi: „Nisam imao tremu, šetao sam tog popodneva sa našim curama Sandrom Perković i Ivanom Španović“. Hm, „našim“, kojim, bolan „našim“, Amele, vrištali su bošnjački patrioti po društvenim mrežama (prvog dana Bajrama i sedam dana nakon godišnjice genocida u Srebrenici).
Danas Tuka najavljuje da će do Svjetskog prvenstva u Pekingu otrčati još dvije, u vrh glave tri trke. Prva je na rasporedu već sutra: pojačati će Atletski klub „Radnički“ iz Kragujevca na državnom prvenstvu Srbije. „Imam dobre prijatelje, raju u Kragujevcu, obećao sam im još prošle godine, kad nisam bio najbrži na svijetu, da mogu računati na mene kad god im ustrebam, pa je red da to obećanje i ispunim“, kazao je Amel. Otrčao je u dresu kragujevačkog „Radničkog“ Tuka ta svoja dva kruga na srbijanskom državnom prvenstvu, pobijedio, naravski, rezultatom deset sekundi sporijim od onoga iz Monte Carla, usrećio kragujevačke prijatelje. Prije toga najbrži kakanjski Zeničanin glatko je odbio nastupe na dijamantnim mitinzima u Londonu i Stockholmu, na kojima se mogao dočepati finih para/honorara. Malo su koje novine u BiH tu Tukinu „avanturu“, gostovanje u Srbiji uopće registrirale, jer se jednostavno ne uklapa u kolekivnu recepciju; šta naš ponos, „zlatni ljiljan naš“, „bošnjački div“… ima raditi, trčati u Srbiji u kojoj čak ni Novak Đoković ne dolazi ljetovati, nego se smuca po neprijateljskim, nesigurnim teritorijalnim vodama, uključujući i Piranski zaljev.
Samo su dvojica sportaša iz „regije“ najbolji na svijetu u poslovima kojima se bave: Novak Đoković u tenisu i Amel Tuka na srednjim prugama – prepametni su i preodgovorni i jedan i drugi da bi se zadovoljili uskim, palanačkim kriterijumima i ograničenjima „nacionalnih heroja“!
Senad Avdić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
