Priča Nejre Turčinović o umjetnosti i crtanju počinje kao većina klasičnih priča, međutim, njena priča se brzo razvila u nešto posebno. Iako je odabrala put studiranja građevinarstva, njena strast prema ilustraciji nikada nije splasnula. Nakon završetka studija, suočila se s izazovima pronalaska posla, ali nije dopustila da to obeshrabri njenu kreativnost. Kroz razne radionice i susrete s istomišljenicima, ponovno je pronašla svoju strast prema crtanju.
Sve se promijenilo kada je upoznala Zdravka i Sabinu Cvjetković, koji su postali njeni mentori i podrška. To je bio trenutak aktivacije njene skrivene strasti prema ilustraciji, i od tada, crtanje je postalo njen vjerni prijatelj, terapija i meditacija.
Nejra preferira tradicionalne medije kao što su olovka, rapidograf i papir, a njena kolekcija sketchbookova svjedoči o njenoj predanosti ovom načinu crtanja. Ipak, digitalna ilustracija je postala dio njenog repertoara kada je ilustrirala svoju prvu knjigu za Gradsku biblioteku u Zenici.
Njen jedinstveni stil ilustriranja nosi pečat nje, prepoznatljiv po svojoj autentičnosti. Inspiraciju crpi iz dječijih priča, animiranih filmova, stripova i svoje ljubavi prema kolekcionarstvu, uključujući i njenog najboljeg prijatelja, kornjaču Branka.
Upoznajte Nejru Turčinović, ilustratoricu i umjetnicu iz Zenice.
o ljubavi prema crtanju
– Kao i svi ilustratori i crtači i kod mene je ona klasična standardna priča da crtam od kad znam za sebe. Ne pamtim niti jedan dio djetinjstva bez crtanja. U nekom periodu to je bilo malo manjeg intenziteta ali je toliko jako da se uspjelo održati i užariti do te mjere da je bukvalno do danas više hljeba na sto donijelo to crtanje a ne moja struka. Kao i sve moje kolege u srednjoj školi tražeći sebe i proživljavajući taj u to vrijeme jako zastrašujući dio svog života dugo sam birala, promišljala i analizirala fakultet koji ću upisati. Jer ono, tada razmišljaš kao da odlučuješ o svojoj sudbini tad i zauvijek. Tu se nekada znala naći i akademija i historija te elektrotehnika, mašinstvo, arhitektura ali u tom trenutku odluke građevina je bio moj konačan izbor. I nisam se pokajala. Nakon završenog drugog ciklusa studija građevinarstva na Politehničkom fakultetu u Zenici dugo nisam imala posao. Kao neko ko ne može ništa ne raditi počela sam sa raznim radionicama, meet-upima, kursevima i druženjima. Tako sam igrom slučaja na jednom neformalnom sastanku upoznala rad Zdravka i Sabine Cvjetković. I tu se desio taj okidač odnosno aktivacija nečeg što je u meni dugo stajalo skriveno samo za mene. I nije mi trebalo puno da shvatim šta sve mogu s onim urađenim a i ono što mogu uraditi. Kako kažu, nije teško ribu u vodu, pa sam i ja u tom periodu zaista užarila tu svoju smirenu i uspavanu strast za crtanjem. Tome svemu su pridonijeli još neki događaji i doživljaji koji su zahtijevali pronalazak nekog ispusnog ventila što mi je crtanje uveliko pružilo. I slobodno mogu tvrditi da nije samo floskula kada neko kaže da kad radi ono što voli da je u svom svijetu. Jer zaista jeste, odnosno ja jesam. Crtanje mi je pomoglo, izvuklo me iz jako teških situacija i kao terapija i meditacija ali i siguran i vjeran prijatelj.
Crtanje mi je pomoglo, izvuklo me iz jako teških situacija i kao terapija i meditacija ali i siguran i vjeran prijatelj
o važnosti ilustracija
Onu Slika govori više od hiljadu riječi znaju više i ptice na grani. I stvarno je tako. Ljudi su vizuelna bića i prema istraživanjima ljudski mozak će procesuirati sliku/ilustraciju 60.000 puta brže nego riječi. Tako su i slikovnice pravljene s namjerom da djeca brže usvojenova znanja. I ilustracija jeste jak medij za komunikaciju i izražaj na polju djelovanja na samo društvo. Biološki dokazano, psihološki potvrđeno, ilustracija će u svakom pobuditi neku reakciju a one s pravim ciljem pogodit će baš u sridu.
o materijalima koje koristi
– Olovka, rapidograf i papir su moji favoriti. Puna ladica sketchbookova govori o tome koliko volim taj način crtanja. Zaljubljenica sam u papir i skupljam razne vrste. Ipak, digitalnom ilustracijom sam se počela baviti za potrebe ilustrovanja prve knjige koju sam ilustrovala za Gradsku biblioteku u Zenici Još je jutro puno snova i ta ljubav je nastavila i traje i dan danas. Tako da za potrebe ilustrovanja knjiga ili promocije kao i dizajna određenih stvari koristim digitalnu ilustraciju a sebi za gušt crtam tradicionalno na papiru.
o stilu i inspiraciji
– Današnji stil ilustriranja bih opisala samo jednom riječju – moj! Baš mi je prije nekoliko dana neko spomenuo da je prepoznao moj rad i da se mogu prepoznati po nečemu. Valjda sam stvorila taj svoj stil što mi je jako drago i mislim da je to cilj odnosno želja svakog umjetnika/kreatora – biti prepoznata ‘u’ svojim radovima. S obzirom na to da najviše radim dječiju ilustraciju, a i sama se osjećam još uvijek kao dijete skroz sam u tom svijetu. Znači gledam animirane filmove, čitam stripove, igram igrice i pratim sve što je vezano za ilustraciju. Strastvena sam kolekcionarka i skupljam sve, ali baš sve. Figure, igračke, karte, sličice, filmove, knjige, stripove, slikovnice, časopise, igrice itd. itd. a i velika sam zaljubljenica u lego. Normalno sve to utječe na moj rad. Imam sobu krcatu svim tim stvarima i najviše volim tu raditi, tu gdje mi inspiracije nikada ne manjka. A još jedna posebna inspiracija predstavlja moj najbolji prijatelj, kornjača Branko. Da mi je neko rekao da se može ovako zavoljeti dugme od životinjice veličine čepa za flašu prirodnog soka od cvekle, ne bih mu vjerovala.
Biološki dokazano, psihološki potvrđeno, ilustracija će u svakom pobuditi neku reakciju a one s pravim ciljem pogodit će baš u sridu
o idolima ilustratorima
U djetinjstvu kroz osnovnu školu kao i sva djeca svi smo hrlili slikovnicama. Najdraže su mi bile one sa što više slika ali nemam sad neke posebno ilustratore da izdvojim. Bile su tu razne slikovnice od bilioteke Bambi do Vjeverice koje i dan danas skupljam i s velikom željom i manijom tražim i kupujem po raznim buvljacima i uličnim štandovima. Al klasika, Disneya smo svi voljeli dok sve nije postalo preplavljeno. Ulaskom u magični svijet ilustracija i upoznavanjem mnogh velikih ilustratora počela sam pratiti više naše domaće ilustratore i strip crtače. Neki vjerovatno i ne znaju da ja postojim ali samo biti u Facebook prijateljstvu sa njima pruža mi ogromno zadovoljstvo. Neki od njih su pored sada dobrog kolege Zdravka Cvjetkovića i Zoran Janjetov, Bob Živković, Aleksa Gajić, Emir Durmišević, Filip Andronik, Midhat Kapetanović i ostali.
o izložbi Biram život i ove ljude
– Izložba Biram život i ove ljude je otvorena prošle godine u julu u Gradskom muzeju Zenica i to je moja prva i nadam se ne i posljednja samostalna izložba. Tu su predstavljeni meni dragi ljudi sa kojima sam kroz život ostvarila razne konekcije, od poslovnih saradnji, profesionalnih angažmana kao i pravih prijateljstava. Tu je naravno i moja porodica i svi su oni predstavljeni/ilustrovani na moj način. BTW sam naziv izložbe ima jaku poruku i skriveno značenje. Kroz čitav život čovjek prolazi kroz razne faze i suočava se sa mnogim nemanima a neke od njih ostaju zauvijek. Bitno je samo tu neman prihvatiti, ukrotiti i nastaviti živjeti s njom kao dio svog života. Otvorenje je prošlo fantastično. Toliko dragih ljudi na jednom mjestu i svi su bili nasmijani. I to mi je bilo jako bitno pa sam počela razmišljati i u tom smijeru, možda je moja svrha nasmijavati ljudi svojim ilustracijama? Možda.
Kroz čitav život čovjek prolazi kroz razne faze i suočava se sa mnogim nemanima a neke od njih ostaju zauvijek. Bitno je samo tu neman prihvatiti, ukrotiti i nastaviti živjeti s njom kao dio svog života.
o društvenim mrežama
– Društvene mreže uveliko pomažu u promociji kao i dobivanju novih angažmana. Mislim da je u današnjem svijetu jako teško na drugi način doći do tih ciljeva. Svi smo na društvenim mrežama i tamo je cijeli svijet. Kao ilustratorica ili neki drugi kreator/freelancer/samsvojgazda naprosto moraš svakodnevno voditi svoj život/rad kroz mrežu. I ako te nema jedan dan poslije je potrebno odraditi dupli posao da bi se vratio na neku poziciju i vidljivost. Jer sve je brzo, ekpsresno i na klik. Teško jeste ali ne i nemoguće.
o umjetnicima i umjetnicama u BiH
– Naša pozicija u državi je jednom riječju – nedefinisana. Svi radimo, svi djelujemo ali uglavnom za strano tržište. Ne mogu reći da se ovo zanimanje ne cijeni ali ne u tolikoj mjeri koliko bi zaista trebalo. Npr. ovdje ne možeš baš živjeti samo od ovog. Jer ono, nikad nisi siguran pošto u jednom trenutku možeš imati toliko angažmana da ne možeš sve stići a onda dođe period kad mjesecima nemaš šta da jedeš 
Ali da dušu ne griješim, bude i ovdje nekih angažmana ali jako rijetko i plaćeni su minorno u odnosu na one van naših prostora. Dovoljno je samo spomenuti da Bosna i Hercegovina u umjetnost, kulturu i slične djelatnosti ulaže jedan mizeran postotak da me naprosto i stid otipkati! Po meni jedan od glavnih i najvećih problema jeste ta nesigurnost, stanje u državi i slične situacije. Zato hvala nebesima i čika internetu što nam je obezbijedio da u svako doba dana u vrijeme nezakrčenog prometa komuniciramo sa bilo kojim dijelom svijeta i na taj način ostvarujemo koncekcije kao i poslovne angažmane. Mada nas i tu država obavezno zakida a zauzvrat ne daje ništa.
o tome zašto i dalje ostaje u BiH
– Rođena, odrasla, živim, radim i djelujem na istom mjestu od kad znam za sebe. Tačno je, imala sam puno poziva a i dan danas slušam savjete kako treba da idem ali ja sam i dalje tu. Nešto me vuče i zaustavlja u tim namjerama. Možda je to strah, nesigurnost ili nastojanje da se ne napusti zona komfora, ne znam. Ali evo i to napuštanje države je postalo toliko, po meni, izlizano da mislim da će uskoro biti fazon ostati u BiH i nešto postići. A opet vjerujem da bih, da me život dobro štosira, i ja kao i mnogi drugi otišla ne razmišljajući o nekim trivijialnim stvarima koje mi trenutno i nisu baš trivijalne.
o Zenici
– Zenica je super grad. Sviđa mi se to je manji u odnosu na druge i nekako je sve lagano. Nemaš žurbe, sve možeš obići pješobusom što mi jako puno znači. Ljudi su ok i svi se uglavnom znamo. Međutim ono što mi jako puno nedostaje jeste sadržaj i to naročito onaj kulturno-umjetničke prirode i alternative. Većina odlazi po nešto od toga u Sarajevo, a ovo ostalo i van države jer ovdje naprosto ne nalaze svrhu onog što vole i rade. Hoćemo više događaja, manifestacija, radionica, druženja, udruženja, festivali.
o umjetnoj inteligenciji
– Pored ovih formalnih, birokratskih i egzistencijalnih problema veliku bitku vodimo s umjetnom inteligencijom tj. AI. To je naprosto jedna ludnica, vrltog koji šiba punom brzinom i nema namjeru stati. Toliko je toga i toliko ide brzo da je meni sve jako zastrašujuće. Čitajući iskustva kolega neki su ostali bez angažmana jer je upravo umjesto njih došao neki program koji će na osnovu unesenog prompta odnosno pisane naredbe odraditi posao koji bi jedna osoba mogla odraditi. Jer: hiperprodukcija, ekspres, brzina, klik – rezultat je ono što današnji čovjek treba. Situacija je jako teška, ali evo ja do danas nisam osjetila posljedice i nadam se da i neću jer vjerujem a i znam da zaista postoje ljudi koji cijene tradicionalni rad jednog umjetnika/kreatora. Danas to uopšte nije bitno, bitno je da se proda a šta će ko s tim raditi to nikoga ne zanima. Klasični internet. Plus i minus. Međutim, neke kolege sve te alate vezane za ilustraciju i sl. čak i pozitivno komentiraju govoreći kako to može pomoći današnjim klasičnim ilustratorima. Mišljenja su podijeljena. I sama sam protiv toga i svađala sam se sa mnogima suprotnog mišljenja ali na kraju odustala. Borba je uzaludna jer sve se razvija enormno velikom brzinom da više i ne pratim šta je novo. Možda je i to pogrešno. Možda bih trebala biti u toku i učiti praksu. Ko će znati.
o tome gdje možemo kupiti njene radove
– Moji radovi se trenutno mogu nabaviti u Buybook knjižari kao i kod mene lično. Ostvarena je jedna od mojih velikih želja, a to je da moje usputne ilustracije imaju neku svrhu i to su trenutno mini čestitke koje radim s tolikim užitkom. Mislim to i nije rad, to su jednostavno moje crtkarije koje crtam u slobodno vrijeme a kojima dajem nazive, citate, izreke i izjave pa to budu uglavnom smiješni spojevi. Namjeravam ih raditi i sezonski kao i za razne praznike, prilike i neprilike. Luda sam za papirom pa razmišljam da radim i druge vrste, formate, boje ali i stikere i još kojekakve džidže! Također, radim i ilustracije po narudžbi u svom cartoonish fazonu.
o željama
– Trenutno nemam slobodu i prostor gdje bih ja to nešto svoje izložila na način kako bih ja htjela. Nametnut mi je samo jedan format izložbe što se meni još uvijek ne sviđa, ali možda i uspijem nešto uklopiti.
Autor: fbl.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
