Zenica i Željezara, Željezara i Zenica, neko bi rekao Zenički brend a neko Zenička majka. Bilo kako bilo, treba spomenuti i prisjetiti se željezarinih devet kapija, kapija kroz koje je ulazilo i izlazilo rekordnih 24000. radnika. Kapije su bile te koje su nam određivale kada ćemo ustati i ići na posao, kada ćemo ići s posla kući, na koju kapiju ćemo ući da što brže dođemo na radno mjesto. Njih devet na 24. hiljade radnika, i , nisu bile tijesne. Otvorene su bile od 6-7 sati, od 22-23 i od 15-16sati, a za sve ostalo vrijeme moglo se ući ili izaći samo uz posebnu dozvolu. Na kapijama su obavezno bila dva stražara a pri ulazu i izlazu u određeno vrijeme znao je biti i treći stražar.
Kapija jedan nalazila se na kraju rudarske kolonije. Bila je najfrekventnija kapija s obzirom da je tu bilo i autobusko stajalište za prijevoz radnika po pogonima u željezari. U blizini kapije, odmah iza vatrogasnog doma bila je i indrustrijska autobuska stanica za prijevoz radnika u njihova mjesta stanovanja. Stari vatrogasni dom se nalazio na samom ulazu na kapiju kao i konjušnica još za vrijeme dok su vatrogasna vozila vukli konji. Ta konjušnica poslije je pretvorena u kafanu ali kao toponim koristilo se ime konjušnica. U blizini kapije jedan, u krugu Željezare nalazili su se pogoni Valjaonice 1. i Elektroremontne radionice kao i centralno skladište. Modernom saobraćajnicom autobusi su vozili radnike prema Valjaonici 2 ili Blumingu, Mašinsko remontnim radionicama, Koksari, Krečnoj peći, Saobraćaju, Valjaonicama 3, Čeličani 2.
Kapija dva bila je smještena niže stotinjak metara. Njena specifičnost je bila da se u Željezaru ulazilo preko stepenica i ulaz vozila nije bio moguć kroz tu kapiju. Stepenice su vodile pravo u halu Stare valjaonice tako da je se sa vrha stepenica mogla posmatrati sama proizvodnja Valjaonica. Stepenicama se silazilo u samu halu gdje je izlaz iz hale usmjeravao radnike na njihova radna mjesta.
Blizu kapije prije ulaza bilo je smješteno par ugostiteljskih objekata, brijačnica, krojač. Ramo Gurman je imao dosta posjećen ugostiteljski objekat tipa mliječni restoran a poslije će tu biti popularna kafana Niagara. Odmah do Gurmana bila je UPI kafana sa svojom standardnom ponudom, riba sardina, kuhano jaje i Zdenka sir. Ranije, na tom istom mjestu radnju je držao slastičar Kahrimanović, Kljam kako su ga zvali. Bio je poznat po svojim ciglicama i susamom. Kafana sa ljetnom baštom Kasina 1. pružala je svoje usluge radnicima i građanstvu Zenice. Kasina je nekada bila hotel, a poslije su tu na spratovima bile smještene društveno političke organizacije, sindikat , tvornički komitet, razna kulturno umjetnička društva kao i u montažnom dijelu društveni standard a u potkrovlju svoj atelje je imao slikar Tomislav Perazić. U društvenom standardu mogao se rezervisati boravak na moru u hotelima duž Jadrana kao i u auto kampovima gdje je Željezara davala 50% regresa odnosno popusta za godišnji odmor. Rezervisanje sportske sale ili bazena, trebovanje sportske opreme, sve je to išlo putem društvenog standarda Željezare.Tu su bili smješteni instruktori za sport, profesori tjelesnog, koji su bili na raspolaganju rekreativcima željezare kako na zeničkim sportskim terenima tako i širom hotela na Jadranu gdje su željezarci boravili na rekreaciji. U prizemlju te montažne zgrade bila je i sala za održavanje sastanaka. Željezarini rukovodioci dočekivali su u Kasini Tita sa saradnicima dok još nije bilo hotela Metalurg. Kasina je imala i veliku salu sa pozornicom gdje su se održavale različite kulturne manifestacije a često i igranke sa nastupom lokalnih VIS-a ili drugih orkestara. U Kasini se mogao platiti račun i sa željezarskim bonovima koji su imali garantovanu novčanu vrijednost. Preko puta Kasine bilo je smješteno i kino Metalurg. Ispred kina mogao se vidjeti slastičar Kahrimanović ili njegov sin sa staklenom vitrinom u kojoj su uredno bile složene crvene i bijele ciglice, čibuk bombone , susam i orašnice.Iza kina Metalurg nalazio se Radnički univerzitet koji je organizovao školovanje partijskog i sindikalnog kadra , davao kino matine predstave i nudio svoje bibliotekačke usluge. Blizu kapije dva nalazio se nekada i mlin, a poslije Crveni križ-krst. Odmah iza Kasine bila je smještene kuglana, nekada i tereni za tenis a pri kuglani je bio i restoran Kuglana , omiljeno okupljalište željezaraca.
Kapija tri, možda najfrekventnija u Željezari nalazila se na kraju ulice Moše Pijade, ulice koja je vodila prema naselju Kanal. Tom ulicom je saobraćai i gradski autobus i imao je svoju liniju Kanal- Bolnica. I ova kapija je imala svoj vlastiti parking za automobile i bicikla. Na kapiju su ulazili radnici Stare čeličane, Termoelektrane, Visoke peći, Aglomeracije, RMRU-a, Energetskog kompleksa, Plinske stanice. Prije ulaza na kapiju su bile prehrambene prodavnice, Rašidova ćevabdžinica, Đemilova slastičarna i buregdžinica, kafana Livnica, MZ Nova Zenica sa društvenim prostorom. Zgrada Vatrostalne bila je smještena preko puta parkinga Kapije .U blizini se nalazio i studentski dom , u jednoj od kasina odmah do Vatrostalne. Ime kasina bilo je korišteno za objekte oko željezare pa su tako bile kasina 1,2,3…sve do sedam. U prizemlju studentskog doma-hotela, nalazio se studentski servis koji je nudio vanredne poslove studentima i nezaposlenim srednjoškolcima gdje su mnogi zarađivali svoj džeparac radeći na kopanju rupa za bandere ili na rušenju SM peći i na mnogim drugim poslovima.
Blizu studentskog, nalazila se i zgrada samačkog hotela u čijim podrumskim prostorijama je bila smještena teritorijalna odbrana ŽZ gdje je svaki radnik željezare bio evidentiran , odnosno znao je svoj vojni raspored. Kapija četiri, smještena na kraju Industrijskog bulevara, bila je i glavna kapija ŽZ. Široka ulica sa trotoarima, stara direkcija ŽZ, veliki parking, isticali su ovu kapiju koja je imala dva ulaza , jedan za radnike a jedan za goste željezare kao i rampu kroz koja su ulazila službena vozila kao i vozila za goste. Prvi pogon koji se nalazio u krugu ŽZ od kapije četiri, bila je kovačnica , hale složene bočno jedna do druge sve do kraja ulice, ulice koja se spajala sa ulicom koja je vodila od kapije tri.
Lijevo od ulaza kapije četiri, nekada se nalazila kadrovska služba ŽZ sve dok nije napravljena nova zgrada kadrovske odmah do Industrijske škole. Desno od ulaza bio je vatrogasni dom ŽZ sa svojom poznatom kulom na kojoj se nalazila sirena za opasnost i sa koje se vršilo osmatranje ŽZ. Ništa se nije prepuštalo slučaju.
U vatrogasnom domu bile su i kancelarije Obezbjeđenja ŽZ gdje su se rješavali mnogi problemi vezani za prekršaje radnika , većinom prekršaji koji su bili napravljeni prilikom iznošenja na kapiju onih stvari koje su bile zabranjene.
U Staroj direkciji bio je ured generalnog direktora ŽZ kao o propratne službe, glavna blagajna, amfiteatar, sala za sastanke, a u istoj zgradi sa zadnje strane i kasa uzajamne pomoći. Kasa je pružala usluge radnicima, to jest pozajmljivala novac bez kamata, tako da se moglo često čuti od radnika da su kupili auto, traktor ili završili kuću do ,,podkrov” od novca podignutog iz kase uzajamne pomoći.
Nova direkcija ŽZ se pravi kada i novi dio ŽZ, sa spomen parkom borcima drugog svjetskog rata i njihovim bistama. Uz zgradu se pravi i savremeni računski centar u koji se ugrađuju i prvi računari čiji gabariti zauzimaju veći dio prostora što se moglo vidjeti po velikim ventilatorima smještenim oko tih prostorija.
U blizini kapije pravi se i zgrada Tehnoprojekta i Inžinjeringa, a blizina kapije četiri opravdava mjesto Industrijske škole i Željezarinog stacionara.
U industrijskoj školi školuje se kadar potreban za Željezaru a u njenom sklopu se nalazi zimski bazen i velika fiskulturna sala kao i hol za održavanje kulturnih događaja. U tom holu su gostovali mnogi muzički umjetnici, Josipa Lisac, Bijelo Dugme, grupa Cod…, a u sali na spratu sportski susreti košarkaša, rukometaša, bokserskog prvenstva i zimske radničke sportske igre.
Na bazenu Industrijske su održavana prvenstva u plivanju, a bazen je bio otvoren i za građanstvo kao i za rekreativce ŽZ. Svaki pogon je imao svoj sedmični raspored kako u sali tako i na bazenu. I sve to besplatno.
Stacionar je napravljen krajem šezdesetih i pružao je usluge radnicima Željezare. Sistematski pregledi , liječenje u bolesničkim sobama stacionara, stomatološka služba, inhalacijske sobe kao i služba hitne medicinske pomoći od 0-24 sata, bili su na usluzi radnicima. Sve je to funkcionisalo bezprijekorno uz pomoć velikog broja doktora.
Kapija pet nalazila se jedan kilometar niže prema podvožnjaku koji je vodio u naselje Kanal. To mjesto su zvali Šljivik a u blizini se nalazio građevinski lager, stolarija Zeninga, i radionice Zenicatransa. Kapija pet je imala svoj parking ali se nije moglo ući vozilom u Željezaru kroz tu kapiju. Služila je samo za pješački saobraćaj a nju su najviše koristili radnici VP. U blizini se nalazila nova zgrada direkcije VP , rudni dvor, stara energetika, dreger četa ŽZ, restoran VP, hemijska laboratorija, zgrada RMRU-a kao i dva velika vještačka jezera za potrebe pumpne stanice koja je rashlađivala VP. Svakako treba spomenuti i baklju gdje je gorio višak visokopećnog plina nastalog u procesu proizvodnje gvožđa u peći.
Kapija šest ili kanalska kapija nalazila se naspram kanalske brane. I ona je služila samo za pješački prolaz. Željezarska jezera su održavala nivo vode zahvaljujući upravo brani na Kanalu čiji je nivo bio u nivou ova dva jezera.
Kao i ove prethodne kapije, i ova je imala svoju kafanu i to zahvaljujući restoranu GP Bosna u čijem se sklopu nalazila i kafana i neumornoj konobarici Jeli kod koje se moglo popiti piće i na željezarske bonove.
Do restorana se nalazila ćevabdžinica Vejzagić sa baštom u zelenilu na samom ulazu u nju. Autobuska linija Kanal-Bolnica imala je okretište na samom kraju naselja Kanal a stanicu na početku mosta sa kanalske strane. U blizini uzvodno od mosta nalazila se i Mljekara Zenica a put pored nje je vodio prema Peharama i Ričicama kao i prema Sviću.
Zgrada i skladište Feroelektro nalazilo se na prvom autobusnom stajalištu poslije kanalske brane.
Kapija šest smještena skroz suprotno od ove kapije, u naselju Brist. Pored rudarskih baraka neasfaltiranim putem se dolazilo do te kapije. Kapiju su koristili radnici naseljeni na Bristu, Travničkoj ulici i Zmajevačkoj. Imala je svoj vlastiti parking a ni jednog ugostiteljskoj objekta uz kapiju nije bilo. Najbliži je bio restoran ,,Kod Miše” i picerija Čerkez.
Kapija sedam se nalazila u trokućama. Silazilo se od Trokuća strmim putem i koristili su je radnici iz Tetova, sa Zmajevca kao i radnici naseljeni uz bazen u Trokućama. Put sa kapije je vodio prema MR radionicama, Blumingu, Koksari, Krečnoj peći…
Kapija devet, jedna od najstarijih kapija koja je do izgradnje novog dijela ŽZ služila samo za kamione koji su izvozili bernu i trosku na odlagalište između naselja Tetovo i Gradišće. Još davno kružila je priča da će se na tom mjestu praviti aerodrom, ali evo već stoljeće kako se tu odlaže jalovina iz VP, a ogroman prostor nije popunjen.
Izgradnjom Valjaonica tri i Čeličane dva kapija služi i kao ulaz i izlaz radnika željezare. Upravna zgrada dobija naziv zgrada UN, jer su nosioci izgradnje odnosno oprema koja je bila ugrađena na Valjaonicama i Čeličani bila Američka i Ruska. Amerikanci su na posao dolazili u ševroletima a stručnjake Ruse je dovozio autobus. Amerikanci su bili smješteni u zgradi do Industrijske škole a Rusi u zgradi u čijem prizemlju je redakcija Naše riječi.
U blizini kapije devet nalazilo se veliko samačko naselje terenskih radnika koji su radili na izgradnji Čeličane i Valjaonice. Ujedno je tu bilo i Zenicatransovo okretište linije Autobuska stanica-Tetovo.
A danas ?
Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
