Kosay je 1995. godine završio specijalizaciju u Turskoj i imenovan za potporučnika, a dolazak u Bosnu i Hercegovinu, kako je ispričao za Anadolu Agency (AA), bio je neočekivan.

Prisjetio se kako je zemlja u to vrijeme prolazila kroz težak period. Kosay je godinu dana provedenih u Bosni i Hercegovini liječio kako vojnike u turskom bataljonu mirovnih snaga UN-a tako i lokalno stanovništvo. Tokom misije posjećivao je i sela oko Zenice, u kojoj su bili smješteni.

Pacijent kojeg nikad nije zaboravio

– Tih godina sam upoznao Emsadu. Mislim da je imala dvije ili tri godine i imala je deformitet stopala. Nije mogla biti adekvatno liječena. Operisao sam je u jednoj lokalnoj bolnici. Nakon toga smo uspostavili dobre odnose s porodicom pošto je i selo u kojem su živjeli bilo blizu – rekao je Kosay.

Dodao je kako je ona bila među pacijentiima koje nikada nije zaboravio.

– Nakon niza godina pronašla me putem društvenih medija i počeli smo se dopisivati. Ja sam u Sarajevo doputovao radi jednog sastanka, a prije toga sam pisao Emsadi. Bila je veoma uzbuđena što ću doći – ispričao je dr. Kosay.

Inače, ovo mu je prvi dolazak u Bosnu i Hercegovinu i Zenicu nakon više od dvije decenije.

– Vidio sam Emsadu. Ima 29 godina i dvoje djece. Naravno, kao ljekar sam sretan što je pacijent dobro, ali posebno je iskustvo vidjeti da je odrasla i da ima djecu. Veoma sam sretan što sam je vidio – kazao je Kosay.

Kao poseban poklon, Emsada je za doktora pripremila album sa njihovim zajedničkim fotografijama od prije 27 godina.

Rođena s deformitetom stopala

Emsada Čago rođena je 1991. godine u Zenici, a danas živi u Busovači. U razgovoru za AA ispričala je kako je rođena “povijenih” stopala.

– Moji roditelji su željeli ovdje da me liječe. To je bilo teško vrijeme, ratno vrijeme – prisjetila se Emsada.

Ispričala je kako tada nisu mogli naći ortopeda koji će se baviti njenim slučajem, a njena majka je stupila u kontakt s određenim ljudima koji predložili da se obrati ljekarima u turskom bataljonu, jer su znali da se tamo nalaze ljekari koji bi mogli razmotriti mogućnost operacije stopala.

– Tu smo upoznali doktora Cana, također i Ayse, mnogo dobrih ljudi. Doktor Can nam je u to vrijeme pružio posebnu podršku. To su bili divni ljudi koji su mnogo značili za našu porodicu. Bili su više od doktora, bili su prijatelji – rekla je Emsada.

U teškim vremenima njenog odrastanja i liječenja, prisjetila se tokom razgovora za AA, nisu imali mnogo prijatelja na koje su se mogli osloniti, a bili su suočeni i sa teškom finansijskom situacijom.

– Doktor je bio više nego razočaran stanjem nakon prethodnih operacija koje su napravile, da tako kažem, posebne deformacije na mom stopalu. Kada smo uradili te operacije, ja sam tad, poslije dvije godine, počela samostalno da hodam. Pružili su mi utočište koje sam imala identično kao kod kuće sa svojom braćom i sestrama – prisjetila se Čago.

Težak rastanak

Rastanak sa dr. Kosayem bio je posebno emotivan i težak. Emsada je ispričala kako su kasnije, zbog selidbe porodice, izgubili kontakt s dr. Kosayem, ali da su sačuvali fotografije i lijepe uspomene u srcu, koje su uvijek nosili sa sobom.

Emsadina sestra kasnije se udala u Tursku i njen suprug je odlučio potražiti dr. Kosaya i Ayse Kil, koja je također u to vrijeme bila u Bosni i Hercegovini.

Zbog teških uvjeta u kojima je operacija rađena 1995. godine, Čago je nekoliko godina kasnije ponovo operisana, a operaciju su obavili ljekari u Turskoj.

– Ovaj trenutak nema cijenu. Ove uspomene koje prenosim i pričam svojoj djeci, kako prije svega trebaju biti dobri ljudi, jer tu dobrotu ne može izbrisati nijedno vrijeme, to što su mi oni pružili, i ja osjetila kao dijete u tom trenutku, da imam nekog posebnog pored sebe, neku zaštitu u svim tim nedaćama ratnim, poslijeratnim, neimaštini – kazala je na kraju Čago.