Zenica nekad i sad – otvorenje izložbe

Generacijski jaz nije samo teoretska i sociološka činjenica, svi smo u ovoj ili onoj mjeri osjetili pogubno djelovanje različitog poimanja svijeta određenog životnim vijekom, ili brojem odigranih životnih utakmica. Kad sam na programu MKM Zeničko proljeće 2015 vidio da se u ponedjeljak, 23. marta 2015. u 13:00 sati u Muzeju grada otvara izložba fotografa Hakije Lemeša i Dade Ruvića „Nekad i sad“ očekivao sam još jednu epizodu tog vječitog sukoba,

Na svu sreću, nikakvog jaza ni zazora nije uzrokovala razlika u godinama i epohama u kojoj su svjetlom slikali stvarnost Hakija Lemeš, doajen zeničke fotografije i Dado Ruvić, foto reporter Reutersa i nepopravljivi aktivista u svemu što je vezano za Zenicu.

U par riječi, izložba se može opisati kao uporedni niz slika nekadašnje i sadašnje Zenice, parovi fotografija napravljenih otprilike sa istog mjesta, istom ekspozicijom i što je najvažnije, natopljenih istim sentimentom prema prizoru uokvirenom u buduću fotografiju.

I kao što se drevni japanski arhitekt ne laća olovke dok dobro ne prouči i omiriše lokaciju i atmosferu buduće građevine, tako je i Hakija kroz fotografiju sublimirao svoje dugogodišnje hodalačko iskustvo skrivenim zakucima zeničkih mahala i dominantnim objektima gradskog pejsaža ondašnje Zenice koja, mada ponešto oronula i sumorna, u svijest priziva davno zaboravljene događaje i naš odnos prema njima.

Nasuprot svakoj od tih slika iz prošlosti stoji Dadina interpretacija istog prostora, sada ispunjenog modernim objektima i drugačijim sadržajima. Neko bi rekao da se radi o zanatskom ogledu starog i modernog, B&W i Colora, analogne Smene 8 i digitalnog super Nikona. Na svu sreću nije bilo tako. Na izložbi se osjetio razgovor i dogovor dva fotografa, mada onaj stariji već neko vrijeme ne dijeli s nama ovosvjetska iskustva. Dado je Haku upoznao preko njegovih fotografija i čini se da dvojici ljudi koji govore istim jezikom i ne treba više. Bio je ovo sretan odabir, prvo,  jer nas je podsjetio na Haku, a drugo, jer nam je ponudio jednog novog Dadu i Zeničanima omogućio jedinstvenu priliku za prisjećanje i iskreni užitak u opetovanom proživaljavanju davno minulih događaja i slika.

Zenica je doživjela korjenite promjene u posljednje vrijeme. Gradonačelnik Husejin Smajlović ohrabrio je sugrađane da ne posustanu, da neumorno grade svoj grad i istraju uprkos svemu. Za brojne posjetioce ova izložba je otškrinula vrata različitih reminescencija, a uporedno posmatranje Zenice nekad i sad radije se može nazvati emotivnim nego vizuelnim iskustvom. Tako i ja, dok pišem ove redove, čujem zaglušujuću buku motora na zidu smrti koja mi se kao malom dječaku zauvijek urezala u pamćenje za gostovanja birvaktilskog luna parka na Kamberovića polju. I ta razorna buka i ovaj sadašnji mir u oazi zelenila najljepše poljane na svijetu jednako me određuju i oblikuju. Na licima svojih sugrađana  vidio sam da osjećaju isto.  Podijelili smo ljubav prema gradu gledajući ga kao što se gledaju porodični albumi. Zenica je danas grad na koji možemo biti ponosni. Grad koji se ne boji pogledati u prošlost dok spremno i hrabro dočekuje budućnost.

Zijad Imamović