Zenička Sinagoga…

Negdje sredinom 2021. godine, veleljepna zgrada Sinagoga je od strane Gradskih vlast vraćena, nakon 80.godina, njenom vlasniku Jevrejska zajednici u Zenici, odnosno kako se nekada zvalo, Zeničkoj Jevrejskoj Opštini.

Zgrada je prepoznatljiva i nalazi se u nekadašnjoj ulici Kočeva, to jest na desnoj obali rijeke Kočeve nadomak Kamentnog mosta. Izgrađena je davne 1903.godine u samom centru grada kao i većina Sinagoga u Bosni i Hercegovini. Na njoj se nalaze dvije bijele ploče sa Deset Božijih zapovijedi. Prvi rabin u Sinagogi je bio Jozef Levi čiji je otac Rafael bio i osnivač Jevrejske općine u Zenici. Naslijedio ga je Sarajlija Juda Finci , a onda je nastupio rat…

Skoro sve Sinagoge u Bosni i Hercegovini liče jedna na drugu pa tako i ova nije odstupala od tog nepisanog zakona sa svojim satom koji je bio ugrađen na vrhu pročelja same zgrade. U unutrašnjosti na spratu bio je balkon za žene.

Zgrada je nacionalizovana poslije rata i u njoj je bio magacin, jedno vrijeme štamparija , a zatim zgrada je ustupljena Muzeju 1964. g. kada je muzej i osnovan sa prvim direktorom Fikretom Ibrahimpašićem. Stalna postavka eksponata je zaživjela u Sinagogi, i Zeničani su polako prihvatili zgradu kao Muzej Zenice i tako su je i oslovljavali. Drugi dio Muzeja nalazio se u Medresi sa arheološkom postavkom, a umjetničke slike našle su mjesto u dijelu tadašnjeg Doma kulture, sada Hrvatskog doma.

Gledajući u zgradu, sa njene desne strane bio je red kuća, Salčinovića krojač, Bećirović slastičar, Salčinović pekar, Aličehić stolar, komision, lager, pa onda naselje Mejdandžik. Nekada se ta ulica zvala ulica Kočeva i bila je slijepa ulica sa prolazom između Kaknjinih limarija i Jusufa trgovca. (Bečka slastičarna). Hljeb u pekari Salčinovića , dobro se sjećam, bio je crni 72.dinara, polubijeli 82, a bijeli 92.dinara. Tada su u toj pekari bile najbolje kifle, pletenice i lepine.

U Bećirovića slastičarni radio je Mimin djed, a na ponudi su bili proizvodi koji su tradicionalno ostali i dan-danas i mogu se kupiti u slastičarni Jabuka, jedini salep u Gradu je upravo u toj slastičarni. Rušenjem tog reda kuća ,1964.g, te tri radnje se sele u kuće između bosanske kafane i Akifa Puškara. Ono što je vrijedno spomenuti je i prodaja grnčarskih proizvoda ispred Sinagoge pa uzvodno rijeke Kočeve prema TBC dispanzeru.

Danas se u Sinagogi i dalje održavaju izložbe koje su posjećene u velikom broju upravo zbog njene tradicije…

Autor: Ibrahim Emić, Kolekcionar52