Mnogi Zeničani, da li oni koji su sad dijaspora, oni koji se povremeno vraćaju u svoju Zenicu, ili oni koji su se zastalo vratili, zajedno sa onim koji su ostali u Zenici, sigurno se rado sjećaju posjete Zeničkim Igrankama u Holu Industrijske škole, gostovanja rock grupa, najčešće ,,Jutra” , (Bijelo Dugme), Josipe Lisac i mnogih drugih tada u zamahu slave i putu ka zvijezdama. Što bi se danas reklo, reper grupi koja gostuje, bila je posjeta Igranci u Industrijskoj.
Svakako se sjećaju i milicionera Sime na ulazu, koga je zapadala dužnost da danima vikenda bude dežurni baš za vrijeme Igranke. Tu je i domaćin Igranke Tomo, muzičar iz sastava Zeničkog Pleh orkestra, sa kojim se na spratu hola, na ulazu u Fiskulturnu salu moglo popričati o muzici, njegovom pijanu i pijanisimu, muzičkom izrazu uz ,,pljosku” koja je hodala između sugovornika. Jer,Tomo je volio druženje sa omladinom isto kao i druženje sa svojom trubom. Opet Simo milicioner je imao način komuniciranja, tiho, iz prikrajka, neprimjećen je čuvao red u holu.
Mnogi se svakako sjećaju i skulpture u sredini hola na koju su mnogi sigurno ostavljali svoju Vijetnamku, prekrojeni željezničarski šinjel u maksi kaput, uglavnom zimsku garderobu aktuelnu iz tog doba, ne pitajući se odakle ta skulptura baš na tom mjestu. E, zato služi pisana riječ, sjećanje na ta vremena, ponekom sa nostalgijom, ponekom tek da se sjeti drugova rasutih po cijelom svijetu, kao one male pločice sa Hotela Metalurg koje su našle smiraj sigurno na nekoj deponiji, ili su postali narodski rečeno ,,šut” u nekoj građevini.
Da se vratimo ,,Glavnom junaku jedne knjige”, skulpturi u Holu Industrijske škole.
U aprilu 1973. godine, povodom dana oslobođenja Zenice, u Industrijgoj školi, otvorena je jedna koncipirana izložba pod nazivom ,,Aprilski susret 73″. Učesnici su bili umjetnici koji žive van Bosne i Hercegovine. Zenica, kao jak industrijski grad, obezbijedio je i pet otkupnih nagrada. Skulptura, grafika, slikarstvo, vajarstvo (skulptura), bile su discipline za otkup umjetničkih djela.
Svakako će mnoge interesovati šta predstavlja ova skulptura koja je poslije izložbe i nagrade otkupljena od autora Vladimira Herljevića, i koja je ostala na onom istom mjestu na kojem je bila i izložena na ,,Aprilskim susretima 73″, a poslije je premještena dvadesetak metara dalje pred zgradu RMK Inžinjeringa. Skulptura nosi naziv ,,Galijot” i predstavlja veslača na galiji čije veslo čvrsto sa obje ruke drži ,,GALIJOT”.
Tek sa tom spoznajom, ko slučajno ide u Pedagoški zavod, Poresku upravu, ili skraćuje svoj put prema Željezari, može zapaziti ovog ,,Galijota”, prisjetiti se Željezare i njenih ,,galijota”, koji umjesto teškog vesla u rukama čvrsto drže šipku za proboj VP, na Koksari , na Čeličani Čeličanca koji lopatom u SM peć ubacuje Fero leguru, dok mu kolega pažljivo gleda kroz zatamnjeno staklo u masu još neizlivenog čelika.
Jer, i Željezara je bila jedna velika Galija, sa mnogo galijota, živih i danas sa svojim potomcima čija su djela u Gradu Zenici itekako vidljiva…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
