ČIK POGODI Ili, šta je Zeničanima šezdesetih godina zamjenjivao današnji Fejsbuk!
U poplavi današnje ,,žute štampe”, teško je izdvojiti bilo koji časopis koji bi se isticao, kako svojim sadržajem, tako i čitateljstvom.
Godine šezdesete, prošlog vijeka, ostavile su puno traga u životu ljudi iz tog vremena. Doba koje se smatralo revolucionarnim u zemljama čija je revolucija još trajala, poput revolucije u Latinskoj Americi, iz doba Če Gevare, doba hipi pokreta, mira i ljubavi, odjeće u cvijetni dezenima, muzike, literature, filmova…mode vojnih jakni iz Vijetnama, komandosima, vijetnamki, farmerica, duge kose, prevazilaženja tabu tema u životu, ljubavi, poslu.
Komandoske, jakne sa umetkom od bijelog umjetnog runa sa kapuljačom, podignutim džepovima u visini laktova, uz super Rifle farmerice – bile su pravi modni krik. Obavezne SM boje i poželjno da se ispod miške nosi bar jedna LP ploča. A kad je toplije, skine se runo i ugođaj je potpun. Porijeklo, Italija, Ponte Roso, Trst.
Vijetnamke su bile drugačijeg kroja, malo kraće, sa sakrivenom kapuljačom i puno džepova, prava vojna bluza. Da li se ona zvala vijetnamka zbog Vijetnama, zasigurno ne znam, jer je temperatura u Vijetnamu prilično visoka, kako bi se jakna tamo nosila. Ipak, vijetnamka je obilježavala nekakav bunt, nekakvo neslaganje sa aktuelnom politikom.
Bluze su se mogle kupiti u komisionima u Italiji, ili pak u vojnim skladištima američke vojske, ponekad i sa prišivenim činovima njihovih časnika, ili pak sa rupom od metka na njoj. Bedž sa nekim znakom -likom, uglavnom buntovničkim , činio je sastavni dio jakne.
Karirane košulje, kaubojke, čizme Kanađanke koje su se i ljeti nosile, mašinsko pleteni džemperi u kućnoj radinosti, farbane majice prethodno zavezane konopcem da bi se dobili isprekidani krugovi kao simbol bunta protiv terora nad narodima, sve je ukazivalo na burna dešavanja iz tog perioda.
Sve se to radilo nekako romantičarski, barem na našim prostorima, uz zadovoljstvo što i sami učestvujemo u tim zbivanjima, makar indirektno. Uz to, sve je bilo popraćeno i putem medija, putem literature koju su vlasti znale prozvati šund-literaturom, ali čija je cenzura na ovim našim prostorima ipak bila blaga u odnosu na naše susjede, bez obzira što smo znali reći da je naša zemlja okružena BRIGAMA.
Ono što treba istaknuti iz tog vremena , bar što se literature tiče, svakako je zabavni list, novine ČIK POGODI.Zamišljena u početku kao novina sa puno križaljki, rebusa, zagonetki, preporodila se u časopis ČIK, koji je obilovao različitim sadržajima , rubrikama, koje su podsjećale na današnji FEJSBUK. I ne samo da su podsjećale, nego su bile i vrlo slične današnjem fejsbuku, kako sadržajem tako i formom. Kasnije se ČIK preobrazio u Novi Čik, zatim u Reporter, pa konačno u ZUM reporter.
Osnovna rubrika je bio nečiji lični profil sa fotografijom , adresom, godištem, preko koga su se sklapala poznanstva, širilo prijateljstvo, rađale nove ljubavi. Danas je to puno brže, ovako elektronski, u odnosu na te godine, jer ipak je Čik izlazio jedanput u sedam dana.
Rubrika Romeo i Julija iz našeg grada, u koju su zaljubljeni parovi iz različitih gradova slali svoje fotografije, kako bi se glasovima brojnih čitaoca birali oni najbolji, svako je bila najpopularnija.
Kasnijom analizom dolazi se do zaključka da je sve to bilo režirano, da su reporteri iz redakcije išli od grada do grada , pisali, fotografisali, a potom sami dodavali generalije. Baš kao što su pisci, honorarno zaposleni u redakciji, pisali u rubriku Draga Saveta, pitanjima koja su pobuđivala različite strasti kod čitalaca takvog pisanja. ,,Istinite” erotske priče, doživljaje, pisali su ljudi iz redakcije, pa pod pseudonimom objavljivali, na opće ushićenje čitalaca koji su bili uvjereni da su to autentična pisma samih čitalaca.
Rubrika, konkurs za najružnijeg muškarca, pobudio je zanimanje čitalaca Čika iz Zenice, jer je prva pratilja bio Jasmo M. momak iz Zenice, koji je za tu titulu dobio nagradu Gramofon.
Najljepše oči, rubrika u koju su stizale fotografije gdje su se mogle vidjeti samo oči, pa iako su bile crno-bijele, čitaoci su se mogli opredjeliti koje su oči najljepše. Među najljepšim očima bile su oči i jedne Zeničanke, trgovkinje sa odjela parfumerije u robnoj kući, sa kućom u naselju Potok.
Rubrika Dvojnici, zaokupljala je pažnju kod čitalaca, jer ako neko smatra da liči na poznatu ličnost, mogao je poslati svoju fotografiju kako bi se čitaoci izjasnili o sličnosti, a onda je naravno slijedila i nagrada. Da je Zenica tada bila u trendu svih modnih zbivanja, pokazuje i pobjeda jednog momka iz Zenice, koji je ovjekovječio svoju sličnost sa tada popularnim Antoanom, muzičkom zvijezdom.
Zeničanin a’la Antoan se zvao Boško Đ, i bio je nagrađen jednogodišnjom pretplatom na list ČIK.
Časopis je obilovao i erotskim fotografijama, od kojih su neke bile u koloru, tako da je nakon kupovine na kiosku bio vješto skrivan od roditelja. Naravno od mladih čitatelja .
Uskoro se pojavio i časopis Adam i Eva, potom Start magazin koji je nastao iz Moto magazina…a danas je sve to začinio Fejsbuk!!!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
