Sjedimo u prelijepoj bašti Kasine, za mene će uvijek biti Kasina, ma kako se u toj zgradi mijenjala djelatnost. Povod predvečerjeg sijela je prva trudnoća supruge od kolege, muško sijelo, ono bez ustezanja, sa pokoja ,,nagazna”, ali bez zamjerki. Odnekud naiđe i moj žućo, vjerni mačak koji je bio u skitnji po Petrinom gaju i kasinama iza gaja. Žućo je bio poznat u komšiluku, znao je uskočiti kroz francuska vrata na prizemlju garsonjera uz zgradu GP Bosna. Komšinice su ga zvale Ibro, često pitajući jednu drugu, je li ti danas bio Ibro? A žućo k’o žućo, najbolji mu hlad kod Ibre ispred ulaza, a ljubomora čini svoje.
I taman u samo predvečerje, pojavi se lik dobro poznat u Zenici po prodaji cvijeća po kafanama, a za vrijeme lijepih dana i po Zeničkim baštama. Lik sriktan, pripremljen za cjelovečernju laganu šetnju od bašte do bašte našega grada. Prva mu je bašta Kasine, i prvo drušvo kome će prići smo mi. Htio nas je mudro zaobići, jer svi smo bili muški, što veli, kome bi mi mogli kupiti crvenu ružu, a i žućo je mačak. Ali, ne lezi vraže, slavljenik iz drušva ga zovnu, upita ga, koliko ima ruža u ruci, lik kao iz topa odgovori, pedeset. Pošto jedna? Marka, veli sređeni prodavač ruža. Slavljenik izvadi pedeset maraka i kaže, kupujem sve. Lik uze marke, nevoljko pruži onih pedeset ruža, u očima mu neka sjeta, stoji bez riječi, gleda u onih pedeset maraka, pa pogled mu na ružama, i izusti…Šta ću ja sad? Vjerovatno misli u sebi, neću se pojaviti u mnogo zeničkih bašti, neću prići parovima da kavalirima ponudim da dami kupi ružu, neću upoznati nove ljude, pitat će se stalni gosti što me nema…i na kraju, valja se vratiti u onaj stan u Papirnoj iz kojega sam izašao prije nepunih pola sata, vratiti se u svakodnevicu života…
Valja se vratiti među oronule zidove koje je još za vrijeme AU po projektu E. Musila ozidala tadašnja vlast, ciglama iz Zeničke Ciglane, napravljenih od Busovačke gline, namijenjenih za silne dimnjake koji dan danas ispuštaju dim nebu pod oblake, podsjećaju nas na ondašnja vremena.
Kasina je danas dobila novo ruho, a Papirna? Papirnu obilaze televizijske ekipe, snimaju ali ne prikazuju, neka snimaka, zatrebat će im nekom prigodom, možda će snimiti i po koju crvenu ružu, barem kada pomenuti iz priče izlazi sa buketom iz oronule zgrade Papirne, idući od bašte do bašte nudeći ih kavalirima čije se dame nadaju jednoj ruži iz buketa, čineći ih sretnim, jer ma koliko se činilo da je to čin koji iza okolnih stolova niko ne primjećuje, čin je to veliki, koji se pamti. Baš kao i onih pedeset crvenih ruža iz Kasine jedan Zeničke Željezare…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
