Kapija broj četiri ŽZ, po svim pravilima službena kapija. Sa desne strane ulaz za radnike, a sa lijeve strane kancelarije službenika Obezbjeđenja ŽZ i prolaz za goste ŽZ. U blizini nekadašnji vatrogasni toranj sa zgradom u čijem prizemlju su bile garaže vatrogasnih vozila, a na spratu su rukovodioci Obezbijeđenja ŽZ i njihove službe. Jer, valja funkcionisati sa preko dvadeset hiljada radnika, obezbijediti sigurnost pogona i njihovu imovinu.
Svakako treba spomenuti davno zaboravljenu Kadrovsku službu koja se nalazila lijevo od ulaza na Kapiju, smještena u montažnu prizemnu zgradu koja je u tu svrhu radila sve do izgradnje nove Kadrovske u kojoj je sada Poreska uprava, a montažna zgrada je popunjena radnicima-radnicama koji su radili na očitanju dijagrama dnevne proizvodnje ŽZ, a dijagrame su im svakodnevno dostavljali radnici instrumentari skidajući sa pisača u kabinama proizvodnih pogona.
Prije samog prilaza kapiji,u pozadini Glavne direkcije ŽZ, one sa satom na prednjem dijelu, nalazile su se prostorije Kase uzajamne pomoći ŽZ. Uz bočne stepenice, na staklena vrata i ukazuju se blagajnički šalteri. Kasa nije bila nešto što je bio sastavni dio samo Željezare, Kase su imale i druge ustanove Zenice, ali je Kasa uzajamne pomoći Željezare ipak bila vodeća, jer ipak, preko dvadeset hiljada radnika je nešto monumentalno.
Kod samog zaposlenja, radnik se mogao upisati u Kasu, što je bila njegova vlastita volja, kao i iznos novca koji će mu se odbijati od plate na konto Kase uzajamne pomoći. Kasa je imala svog rukovodioca, profesionalno zaposlenog radnika, svoj Upravni odbor, svoju komisiju koja je odobravala tražena sredstva od strane članova Kase, uposlenika ŽZ.
Pravila su bila da možeš podignuti svoj ulog, da možeš na ulog podignuti još toliko. da možeš prelamati dug i ulog…jednom riječju pravila koja i nisu bila pravila, osim na papiru pri tome dajući mogućnost radniku da iz ničega podigne sumu koju mu odobri Kasa.
Radnici su najčešće dizali novac za dnevne potrebe, nije bilo kamata, ali su dizali i za veće investicije ukoliko se investicijom može nazvati kupovina auta koja su im se nudila u obližnjoj BOSNAAUTO kući. Poslovnica Bosna Auto je bila smještena u ulici Borisa Kidriča, zauzimala je cijelo prizemlje stambene zgrade, gdje je bio i izložbeni salon u čijem izlogu se smiješio fićo ili neko drugo Zastavino vozilo, u zavisnosti od ponude. Šef je bio Zeničanin Dedić, iz Maserikove ulice. Ali, jedno je kočilo put od Kase do Bosnaauta. Bez obzira što je bio ceker pun para, u Auto kući se pravio spisak prioriteta za kupovinu auta. Upišeš se na spisak željenog auta, položiš novac iz Kase i čekaj na red. Sve je zavisilo od vrste vozila koje si platio,kada ćeš biti obaviješten da vozilo preuzmeš. U to vrijeme, najtraženije vozilo je bio Fiat 750, i na njega se najduže čekalo, slijedio je Fiat 850. zatim Stojadin kako su popularno zvali Zastavu 101. Poslije Yugo 45, pa Fiat 1300, Lada, Zaporožac. Fiat 1300. se mogao odmah dobiti, ali zbog velike potrošnje goriva, 14.l, radnici ŽZ su ga izbjegavali. Zaporožac ruske proizvodnje je također bio odmah na ponudi, ali njegova velika potrošnja goriva i one dvije cijevi auspuha koje su virile iza, kao i buka koju je stvarao, bio je najmanje popularan, ali je i on imao svog kupca.
Kasa nije toliko služila za zimnicu, jer se Sindikat za to brinuo kao ni za vlastitu stambenu izgradnju, jer povoljni dugoročni krediti uz minimalnu kamatu su obezbijeđivali krov nad glavom radniku.
Što kažu, sve je funkcionisalo u najboljem redu sa Kasom, do se ne desi neka malverzacija sa zajmovima, gdje ,,zaglavi” njih par glavnih u Kasi…ostalo je bila stvar istražnih organa. Ipak, Kasa je nastavila svoj rad sa drugim rukovodiocima pružajući usluge za koje je i namjenjena, usluge Uzajamne pomoći…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
