Krajem osamdesetih u Zenici, Zeničkoj Željezari bilo je 24. hiljade zaposlenih. Skoro pa pedeset posto svih zaposlenih na području Zeničke regije. Istina, bilo je dosta radnika iz okolnih mjesta, gradova od Maglaja nizvodno, pa sve do Visokog uzvodno od rijeke Bosne. Devet kapija na koje su radnici ulazili idući na posao radeći četverobrigadni sistem, a i idući s posla noseći u rukama, obično petkom svoju radnu odjeću kući na pranje. Predujam za tekući mjesec uoči prvog, a plata sedamnaestog. Isplata predujma i plate je u kešu- gotovini, obično na šalteru ulaza u Upravu pogona, tada već OOUR-a.
Najfrekventnija kapija je Kapija broj tri koja je ujedno bila i okružena sa mnoštvom ugostiteljskih i trgovačkih objekata koji su bili ,,pojačani” privremenim tezgama u sezoni voća i povrća. Jedan od takvih ugostiteljskih objekata nadomak Kapije broj tri bila je popularna ,,Livnica”. Blizina kapije joj je vjerovatno davala prioritet gdje svratiti poslije posla na osvježenje sa kolegama, jer od kolegica je to bilo teško očekivati zbog samog ambijenta u spomenutom objektu.
Odakle ime “Livnica”. Još za vrijeme AU, izgradnjom Željezare radile su i male proizvodne firme vezujući se za željezarino gvožđe proizvodeći raznu željeznu robu, povremeno i poljoprivredne alatke, plugove, drljače, sve ono što se nije moglo proizvesti u mnogobrojnim kovačnicama u Zenici i onaj alat koji je zahtijevao livanje pojedinih dijelova tih alatki.
Jedno od takvih industrijskih preduzeća bila je i livnica sivog željeza ,,Werosta”, vlasnika Karla Weroste, doseljenika zajedno sa stručnjacima iz AU koji su i gradili Zeničku Željezaru. Zabilježeno je da je to preduzeće brojalo 30. radnika. ,,Werosta” livnica nalazila se na prostoru bliže kapiji dva Željezare, skoro pa do Stare Valjaonice. Jedna takva Livnica je bila i u krugu tadašnje Kaznione istog vlasnika. Livnica kod kapije dva radila je sve do rata kada je Karlo Werosta predao livnicu novoj vlasti u Zenici, napustivši Zenicu ostavivši sve novoj vlasti. Poslije rata, sva imovina je nacionalizovana, zajedno sa imovinom koju je Karlo imao na desnoj obali rijeke Bosne, kuća i ljetnikovac, koja je predata KPD -u i na kojoj je otvorena KPD ekonomija koja i danas postoji. Prelazilo se skelom sve do kraja šezdesetih godina, jer drugog prelaza nije bilo do izgradnje mosta kod hotela Metalurg.
Poslije rata blizu Livnice bile su kuće porodica Brankalioni, Tomić, Miše šnajdera koji je u blizini imao i svoju krojačku radnju, u kući gdje je pored njega bila brijačnica i ugostitelj Ramo Gurman.
Kafana Livnica nazvana po blizini samog pogona Livnice, u početku je imala svoj rejting, čak se i plesalo na njenom krovu uz prigodnu muziku tadašnjih muzičara iz KUD-a. Ali vremenom Livnica je postala birtija za koju se pričalo da u dane kada je plata u Željezari bude pojačanje sa konobarima i pojačanje sa milicijom, prvim zbog navale gostiju, a drugim radi preventivnog djelovanja i čuvanja reda i mira. Iza Livnice bila je i mala bašta a unutar same zgrade, šank, kuhinja i sala. Unutrašnjost nije baš odavao neki luksuz, čak naprotiv. Zidovi su bili toliko požutjeli od dima i isparenja pića da se nisu mogli prekrečiti ma koliko se moleći trudili. Ali, to nije smetalo gostima čija je pažnja bila više usmjerena na jelo i piće ispred njih. Razgovor se vodio svako sa svakim, nije bilo parlamentarnosti među sugovornicima, a kome se takvo nešto nije sviđalo, imao je izbor, Kasina jedan je bila blizu.
Šta je privlačilo goste da baš svraćaju u Livnicu? Vjerovatno ono iskonsko, sloboda, iz zatvorenog prostora Željezare izlaziš na kapiju, ko nije radio u Željezari to nije mogao ni osjetiti. Pogled stražara na kapiji koji te ,,skenira” da li iznosiš nešto nedozvoljeno, da li ćete pretresti, ili ćete samo pogledom ispratiti van kapije gdje si na ,,otvorenom”, na uslovno rečeno slobodi, svakako će utjecati na to da svratiš u prvi ugostiteljski objekat, a to je kafana Livnica kod Kapije tri Željezare Zenica…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
