Piše: Ibrahim Emić
Stariji sugrađani sigurno se sjećaju ovog filma sa Evom Ras u glavnoj ulozi. Film je snimljen davne šezdesete baš u vrijeme kada je i prvi televizijski signal stigao u Zenicu. Za TV signalom stižu i prvi TV prijemnici, naravno crno-bijeli. Bili su marke RR Niš tipa 865, a mogli su se nabaviti kod trgovca Mušana u prodavnici na Carini, u zgradi iza BEKO prodavnice. Zeničani će znati gdje je to pa neću puno objašnjavati. Uostalom ovo što pišem tiče se Zeničana. Zahvaljujući potrošačkim kreditima , 865. televizori uskoro su se mogli naći u mnogim domovima Zeničana a ubrzo na njima heklani miljeić i venecijanska gondola donesena sa Pijace Ponte Roso iz Trsta. Kakve povezanosti sada ima crno-bijeli TV 865, gondola iz Trsta, službenica PTT sa današnjim vremenom?
Opet da spomenem taj TV 865. kupljen kod Mušana. Uz njega se mogla kupiti i jedna folija, veličine ekrana televizora, folija koja se lako montirala na ekran i dočaravala sliku u boji. Kažem dočaravala jer su to bile dugine boje baš kao danas one postavljene na Zeničkim mostovima. U trenutku na TV ekranu je lice Eve Ras crveno, pa kako se pomjera narandžasto, pa onda žuto, zeleno, plavo i na kraju ljubičasto. Nije to dugo trajalo. Ljudi su dižući one svoje zelene roletne na prozorima, gledali prave prirodne boje kakve su se protezale duž obale rijeke Bosne, i uviđali da su ti vještački filteri čista prevara za oči ali i prevara samih njih dočaravajući im stvarnost onakvu kakva ta stvarnost nije. Radije su gledali Evu Ras u crno-bijeloj boji diveći se njezinom prirodnom ljepotom i njezinim prirodnim stasom nego se zavaravati nekakvim vještačkim bojama koje su se za čas mijenjale i dočaravale nerealnu sliku baš kao i danas kada se poslije noćnog šarenila pojavi dnevno sivilo grada. Filteri, kako su ih u to doba ljudi nazivali ,,slika u boji”, brzo su našli svoje mjesto kod djece koja su ih makazama rezali nadajući se pomračenju sunca da bi kroz njih gledali taj događaj.
Prođoše godine, pojaviše se televizori u boji, ,,filteri” se zaboraviše. Kad ono, evo opet filtera i to u dvadeset prvom vijeku. Uvedoše nam ih na mala vrata. Ovi mlađi će sada reći, -Šta je starije, crno-bijeli svijet ili filteri? Stariji će reći, – Stariji je svijet u prirodnoj boji. I eto polemike. Polemika će se prenijeti i u GV koje sve više liči na crno-bijeli svijet ispred kojeg je postavljen onaj famozni filter u duginim bojama. Na kadru boje će se mijenjati iz sjednice u sjednicu, vijećnici će mijenjati boje onako kako se postave, kako na kojeg dođe određena boja, pa će čas biti crveni, čas zeleni, plavi, ljubičasti pa i u narandżastom odijelu , a njihova lica, baš kao da nisu pod filterom, bit će bezizražajna, bez emocija, bez ikakve boje, osim onih kojih je zadesila žuta boja, ali takvi tada i ne dođu na sjednicu. Satima su spremni raspravljati o malinama, valjda priželjkujući više crvene boje, o podsticaju u poljoprivredi priželjkujući više zelene boje, a oni koji ne žele mijenjati svoju poziciju,biti ni tamo i vamo, mudro će šutjeti, ne pomjerati se da ne bi pokvarili friško namještenu frizuru. Stiče se dojam, posmatrajući ih, da jedna siva boja koja je ko zna kakvim kanalima dospjela u Zenicu , polako preovladava među njima , a oni kakvi su ništa ne preduzimajući prepuštaju joj se. Prepuštaju i čekaju kraj mandata pri tome razmišljajući koju će boju izabrati na narednim izborima, za dvije godine izabrati i smjestiti se u udobne vijećničke klupe prethodno zauzimajući govornice ispred čijih govornika su postavljeni filteri koji dočaravaju boje baš kao na onim našim mostovima. A i sezona cvijeća uskoro dolazi!!!”
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
