Dosta toga je rečeno o djelu i liku Tominom, ali ima nekih interesantnih stvari koje bi trebalo napisati o ovom Zeničaninu.
Bar-Zenica, ostala je ipak u njegovom srcu Zenica kao prioritet, kao mjesto gdje je imao prijatelja na svakom koraku ove naše Zenice. Kada Tomo krene od svog Čeličnog solitera u kojem je živio i stvarao, pored svoja dva ateljea, u Sunčanoj dolini i u prizemlju Hotela Internacional. Ostavio je on traga u Interu, tamo na zadnjem spratu, na lijepoj terasi koja gleda na Stadion Bilino polje. Ideja se rodila u gladnoj 1993/94-oj godini, godini u kojoj se tražio komad kruha nepresušni.
Iz Čeličnog, pa kod Ibre u Servis. Traganje za novim idejama. Već tada, ispod prijemnog pulta u Servisu, bilo je knjiga različitog sadržaja, uglavnom o našoj Zenici. Spontano je sve to bilo, jer u Servis su navraćali, pored Tome i Albin Šehović sa Muhamedom Kratinom, gdje se diskutovalo o različitim sadržajima, a najmanje o ratu. Dođe nam pod ruku knjiga Zenica-Grad komuna u kojem je na jednoj stranici bila nacrtana mapa Zenice , prvi crtež Zenice iz 1697.godine, čiji se original čuva u Austrijskom muzeju. Plan je da se od direktora Intera zatraži mjesto na kojem bi se taj plan realizovao. Gornja terasa sa sjeverne strane bila je idealna za tu realizaciju. Hamdija Kulović, direktor Željezare ustupi bakreni lim, Preporod dadne limara i sve to bude realizovano za kratko vrijeme uz naknadu Tominog abonomana za ishranu u Hotelu. I danas, to Tomino djelo krasi terasu Hotela Internacional.
Odavno je znano i poznato, da Tomin reljef motiva Visokih peći, napravljen od lomljenih keramičkih pločica, krasi ulazni hol na Metalurškom Institutu, kao i kompozicija Zeničkih motiva u holu Metalurškog fakulteta u Zenici.
Murali su posebna priča o Tomi, veliki mural na zidu u Raspotočju, mural u Srednjoškolskom centru na Bilimišću, koji je rađen na Ibrinu inicijativu i kojega je Tomo nekoliko sedmica slikao. Ideja, crtež na papiru, prenijeti na zid sa papira, prethodno postaviti skelu, sve su to bile etape kroz koje je Tomo prolazio, jer, valjalo je pet zvanja-zanimanja prenijeti na zid da budu prepoznatljivi i posjetiocu škole, roditelju, budućem učeniku. Tomo je to sve u jednoj kompoziciji predstavio, spajajući frizerski, krojački, električarski, vozački , elektronički zanat u jednu cjelinu koja krasi hol škole.
Oslikavao je Tomo i stari radio, portret slučajnih gostiju u Servisu, sve na podlozi koja bi mu dolazila pod ruku, što mu se našlo ispod ruke, što je nalazio na putu od svog Čeličnog prema Gradu.
I desi se ono neminovno, Tomo nas zauvijek napusti, ali iza njega ostade mnogo prijatelja koja ga ne zaboravi. Sama od sebe, kao dug prema jednom dobrom čovjeku, velikom umjetniku, rodi se ideja da se digne jedan dostojan spomenik čovjeku koji je dosta dao Zenici. Milenko Šećerović, njegov veliki prijatelj, umjetnik, učenik Tomin, dođe na tu ideju. Gospođa Kristina Knežević ustupi crveni mermer koji je ostao od oca joj, poznatog Zeničkog kamenoresca iz Raspotočja Marka Kneževića, a Hilmo Kakrić sve to fino obradi i ispisa na crvenom mermeru epitaf koji sroči Zenički pjesnik Emir Sokolović. I tako, dadoše svoj doprinos da se mjesto gdje počiva Zeničanin Tomislav Perazić trajno obilježi…
Kako je u svom životu koji je kratak, treba biti prvo čovjek da bi stekao ovakvu nagradu da ga se i poslije njegove smrti rado sjećaju ljudi, uz našu obavezu da to zapišemo kao primjer budućim generacijama, da znaju, na osnovu djela koji su to nama dragi ljudi ostavili, ko je uradio mural, ko je uradio reljef, ko je uradio bilo šta što, ovoga puta sa umjetničke strane, čini Zenicu i Grad bogatijim…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
