Za kratko vrijeme, šezdesetih godina, Zenica je vrtoglavom brzinom mijenjala svoj izgled. Sam centar grada brzo je prelazio iz starog u novo. Jezgro čaršije od vrela “Kadinica” pa do “Konjske česme” naglo je mijenjalo izgled koji su činile zgrade i saobraćajnica.
Ukida se vrelo “Kadinica”, a preko njega se trasira nova ulica koja se sastavlja sa ulicom Talića brdo. Nova ulica nosi naziv Hasana Zahirovića Lace i proteže se sve do Obalnog Bulevara koji je u izgradnji. Sa obale Bosne nestaje Otpad, nestaje Stočna pijaca, Štamparija. Šestića han još prkosi novini, a Enizagina ćevabdžinica seli se u “Slatko Ćoše”.
I stolar Ibro iz prostora uz stari SUP prelazi u prostore Zanatskog centra. Tašnar Ibro i obućar Suljo također mijenjaju lokaciju. Završava se i novo kino a prilaz mu je između lagera Bosnaprometa i Šestića hana. Naselje Talića brdo brzo nestaje, a na mjestu mahale prave se nove zgrade. Odmah na početku petospratnica, jedina zgrada takve vrste u Zenici, u čije se prizemlje smješta uprava obdaništa. Zgrada je već useljena a šintaruša iza nje prkosi novom vremenu. Iza nje su kuće starije gradnje koje samo čekaju svoj uskori kraj.
Uz ulicu od Talića brda prema drvenom mostu redaju se sa desne strane prizemne kuće sa izuzetkom trospratnice Kaknjine kuće. Lijeva strana je već popunjena “Mostarkom” i gradilištem Uglovnice. Do Mostarke je bašta gdje se još uzgaja salata, a do nje crvena četvorospratnica naseljena uglavnom ljudima koji su doselili iz naselja nestalim proširenjem Željezare. Uz cestu, iznad crvene zgrade kuća Mutapčića koja je spremna za rušenje. Slijepi sokak dijeli Kaknjinu kuću i kuću Sarajlića. Od kuće Sarajlića slijede još jedne kanate iza kojih je prostrana avlija u kojoj su smještene još dvije kuće sa pomoćnim prostorijama, a čija bočna strana graniči sa Begagića putem. Glavna ulica (JNA) je toliko široka da se tek dva auta mogu mimoići.
U slijepom sokaku u prizemnoj kući smješten je Radio TV servis, a reklamna firma za servis je okačena na bočnom dijelu Kaknjine kuće. U prizemlju Kaknjine kuće je smješten muški frizeraj u kome je radila frizerka Šemsa. Do njega je bila prodavnica pretežno mliječnih proizvoda, kako se u to doba zvalo – mljekara. Sama zgrada bila je pravljena od crvene cigle, obrasla lozom a bila je smještena, gledajući današnju poziciju, na mjestu parking sata ispred prodavnice namještaja Oriolik. U zgradi su stanovali braća Ahmed, Muhamed i Enes, poznati zenički limari-bravari koji su imali radnje u samom početku naselja Mejdandžik, odnosno početka stare čaršije.
U “Kaknjinoj” kući stanovali su i njihov otac i djed. Iza zgrade je bila avlija sa pomoćnim objektima. Rušenjem kuća iza Kaknjine zgrade, priprema se izgradnja zgrade Maksuzije, gdje su stanove trebali dobiti stanovnici porušenih kuća. Plan je da se ulica proširi sve do iza Kaknjine kuće, do same Maksuzije. Maksuzija je moderno projektovana, sa podzemnim garažama, uz mogućnost da svaki stanar otkupi i garažni prostor ispod zgrade, a predviđen je bio i prostrani parking sve do Željezničke zgrade. Kada se pravila Maksuzija moglo se prelaziti iz Kaknjine kuće na skele gradilišta što je dozvoljavala sama blizina Kaknjine kuće i zgrade Maksuzije. Po završetku zgrade, u prizemlje se useljavaju prodavnica konfekcije Standard, namještaja Oriolik, PBS. Maksuzija je i danas moderna zgrada koju ne treba posebno opisivati, a ni sadašnje stanovnike koji su većinom potekli sa tog dijela Zenice.
Postepeno se ruši stari dio bivše ulice JNA, a na njihovom mjestu se grade Londža 1, Londža 2, Pošta 6… Time Talića brdo potpuno mijenja svoj izgled, a Zenica dobija jedan pravi stambeno poslovni prostor koji joj je nedostajao…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
