Moj brat teška industrija ide na posao u pola šest, A sa njim kolona iz Crkvica, radnika Željezare. Svi će skrenuti desno, prema svom radnom mjestu, jer valja stići do Čeličane, VP, Kovačniče, Valjaonice.
U rukama im je kantica na tri nivoa, rano spremljeno jelo, salata, zahlada. Moj brat teška industrija, nema vremena za pauzu u restoranu, on će doručkovati kod svog radnog stroja, na kranu, kod čeličanske mačke, kraj užarenog ingota. Prije preuzimanja stroja će u banju, da obuče radno odijelo, cipele sa čeličnom kapicom ili sa drvenim đonom.
Stavit će onaj veliki šešir na glavu na čijem obodu je zatamnjeno staklo kroz koje će tačno odrediti temperaturu vrelog gvožđa u kokili ili temperaturu upravo izlivenog ingota. Ruke mu moraju biti smirene kada uhvati onu užarenu zmiju i usmjeri je u valjački stan da bi se na drugoj strani ta užarena zmija, sada siva, namotavala na kotur i dalje išla na lager ili se ispravljala i od nje stvarala armatura.
Ali prije toga treba preći rijeku Bosnu, tu krivudavu zmiju koja nije užarena ali neodoljivo podsjeća na onu iz Valjaonice. Kolona šutke prelazi most, pokoje biciklo naruši tišinu šuma rijeke koja svojim tokom kao da usmjerava putnike namjernike prema njihovom radnom mjestu. U glavama putnika za Željezaru dnevne misli.
Kako odraditi smjenu, jer četverobrigadni je sistem, sutra je noćna, pa onda dva dana slobodan. Rano je o zimnici misliti, treba malo na odmor, a i rekreacija je tu, od prošle je već godina dana, kasa uzajamne pomoći, djecu spremiti u školu. A već kad si na drugoj strani mosta, kolona ljudi iz pravca Jalije se priključuje ovoj koloni da bi se negdje kod Bilinog polja kolona polako dijelila prema kapijama željezare. Neko će na jedinicu, na autobus za mašinskoremontne ili Bluming, ovi sa kapije dva će u Valjaonice, Čeličanu, elektroremontne, sa trice će u termoelektranu, visoke peći, koksaru, a ovi sa četvrtice će u Kovačnicu, plinsku, pumpne stanice…
Ima još pet kapija ali na te kapije će radnici iz drugih krajeva Zenice, ili iz okolnih mijesta koji su došli lokalom ili autobusima. Odradit će se smjena, za bonove će se u restoranu kupiti pokoja oblatna, kolut sudžuke, da se djeca obraduju.
A kod kuće ih čeka topao ručak, iz kuća i stanova različiti mirisi jela, poslije ručka će se čuti kako žene upozoravaju djecu ispred zgrada, nemojte galamiti , čovjek mi odmara ili Iz noćne je…A ovaj most stoji tu prkosno preko pola vijeka ali sada opterećen sa automobilima koji kružnim tokom idu na različite strane, a ne, kao nekada u pola šest kada su radnici tiho, svako sa svojim mislima išli ka Željezari…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
