Evo, poginuo je nedavno idol omladine Če, uletio u zasjedu, zarobili ga pa potom ubili. Mislili su time da i njegovu ideju ubijaju. Kako je poginuo, popularnost mu je naglo skočila. Revolucija je to, povedu narod za sobom, ali ovoga puta u Boliviji mu to nije pošlo za rukom.
Razmišlja Ibro i gura trokolicu ispred sebe. -Dobre su one jakne vijetnamke i one komandoske. Raja zenička ih nabavlja u Trstu u vojnim komisionima. Poneke imaju i tragove činova od vojnika koji su ih nosili. Mogu se oblačiti i zimi, imaju unutrašnji prsluk koji im daje toplinu. Već su prepoznatljive po Zenici, ali rijetke, teško je do njih doći. Eh o čemu ja razmišljam, jest da bih volio imati jaknu Vijetnamku, ali skupe su, možda da nabavim jednu kad počnem raditi, kad završim zanat?
Korak po korak, obrćući svojom snagom točkove trokolice, a naslanjajući se desnom rukom na sjedalo, Ibro se udalji od Kanala i približi se kapiji tri željezare. Sjeti se Ibro kada je zajedno sa majkom još kao dječačić od pet godina ulazio na tu kapiju. Morala se pokazati lična karta pri ulazu u krug željezare . Na samom početku, sa lijeve strane počinjao je niz jednospratnica Željezarske kolonije. Ljudi koji su se poslije rata, dolazeći sa strane zaposlili u Željezaru, tu su dobijali i smještaj, baš kao i na Kanalu. Ljudi koji su tamo negdje u Posavini, istočnoj Bosni, Krajini, Hercegovini, ostavljali plodna polja i bogate vinograde, dolazili su u Zenicu trbuhom za kruhom i zauvijek tu ostajali. Ali, na njihovim ognjištima ostajali su im roditelji, braća , sestre. Imao je ko da obrađuje njive i vinograde, a težački život ovdje se njima mijenjao u radnički, Željezarski, možda još teži od onog težačkog zemljoradničkog, teži ali nekako slađi, redovna plata, sljedovanje , osmočasovno radno vrijeme, godišnji odmor, rekreacija…
A Zenica raste, razvija se. Evo, kasina više nema, čeličana se proširila na njihovom mjestu, ostala su sjećanja na tu koloniju kada je Ibro zajedno sa rodađakom Halidom odmah iza kuća na skladištu starog željeza, išao da traži kuglagere za trokolicu od kojih su pravili vozilo tada popularno među Zeničkom djecom. Jednostavna kolica, sjedalo od daske, pozadi dva kuglagera na drvenim osovinama, a naprijed upravljački dio baš kao na motoru koji se naslanjao na treći kuglager.
Magnetna dizalica je svojom bukom upozoravala Ibru i Halida koji su se sklanjali kada je nailazila iznad njih. Nije se smjelo ništa drugo uzimati, bili su upozoreni od odraslih, jer na haldi je bilo i oružja iz rata koje se topilo zajedno sa drugim željezom u čeličani. Čelik še izlijevao u čelične gredice , i, pomisli Ibro, možda se od tih gredica pravi novo oružje za neki novi rat, ko zna?
Sada Sana i Redžo, Halidovi roditelji, sada stanuju na Odmutu, u novoj zgradi. Redžo, porijeklom iz Tarevaca radio je u čeličani Odmah do kuće u koloniji u kojoj je stanovao.
Kolonije više nema, Željezara se proširila za četiri SM peći, ali, kapija tri je na svom starom mjestu. Vidi se i onaj sat tamo iza Visoke peći, sat koji se urezao u Ibrino sjećanje iz vremena kada je još kao dijete ulazio sa majkom u krug Željezare. I stražari su, čini mu se ostali isti oni od prije deset godina. U braon uniformama, sa titovkom na glavi i sa natpisom ,,obezbjeđenje” na gornjem dijelu lijevog džepa. I onaj brkati stražar koji je došao možda iz Krajine, koji onako velike brkove na krajevima njeguje, sjećajući se svog Potkozarja, svoga stada i striženja ovaca.
Brkati stražar je sjedio u stražarskoj kućici i lijevom rukom je uvrtao lijevi i desni brk, fazonirao ih, a desnom rukom je nešto ispisivao. Vjerovatno je vježbao svoj paraf, pomisli Ibro, jer stražari su za vrijeme noćnih smjena i vremena kada se nije ulazilo i izlazilo iz željezare, imali dosta vremena za vježbanje svog potpisa i parafa. A neki su možda i učili za školu za odrasle…
Gura Ibro kolica i razmišljajući o Kapiji tri i kolonijama, stiže do semafora u Novoj Zenici. Ulica pokockana granitnim kockama od kojih je Ibrina trokolica poskakivala zajedno sa TV aparatom u njima , spriječavalo je Ibru da brže ide…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
