Kanal, naselje nadomak Grada, industrijsko naselje sa samačkim objektima, Kasinama , zgradama sa puno soba, dugim hodnikom i zajedničkim prostorijama na kraju. Tu je sniman i film ,,Uzavreli Grad”, film koji je opisivao Zenicu poslije II svjetskog rata.
U Kasinama su stanovali radnici Željezare koji su došli iz gotovo svih krajeva Jugoslavije. Za razliku od KPD Kolonija gdje se Ibro rodio, Kasine su bile sušta suprotnost, neuslovnije, predviđene sa samce, ali, čije su se sobe brzo pretvarale u porodične, jer, dolaskom u Zenicu radnici su se osjećali usamljenim pa su brže bolje išli u svoja sela i dovodili mlade sa kojima su se vjenčavali i osnivali porodicu. Bilo je na Kanalu TV aparata, a i kvarova zbog variranja napona i vlage koja se pojavljivala u sobama od otkuhavanja veša u loncima na pećima na loženje, šporetima.
Svako domaćinstvo je imalo veš lonac napravljen od pocinčanog lima sa ručkama, kapaciteta 50.litara, koji se kupovao zajedno sa daskom za ribanje i drvenom lupačom. Na četvrtastoj dasci bio je pričvršćen rebrasti lim koji je služio za pranje veša, sapunanje i ispiranje u limenoj banjici. Ako bi se radilo na otvorenom, u dvorištu, na potoku ili rijeci, lupačom se veš udarao da bi iz njega što više prljave vode izašlo, i poslije lakše veš ispitao.
Živo je bilo u to vrijeme na Kanalu. Stanica milicije, kafana u kojoj su se subotom održavale igranke, mljekara, naselje kuća sa po dva stana sa dvorištima punog cvijeća, autobuska stanica posljednja na liniji Kanal -Bolnica. Kružno okretanje autobusa , na kraju naselja Kanal, jednom riječju živo radničko naselje.
Brana koja je služila za potrebe željezare činila je Kanal još živopisnijim, a za ribare jezero iznad brane pravi ribarski raj. Vrbe su svojim granama dodirivale površinu jezera i pravile male brazde u vodi, baš kao i motika što pravi brazde kada se okopava tek izniklo povrtno bilje iz zemlje. U vodenim brazdama bila su jata riba koja su kružila oko mamca prikačenog na udicu ribara, ribara čije je biciklo bilo nemarno naslonjeno na obalu, na bajr rijeke Bosne, jezera koga je pravila nizvodna brana.
Kažu, ovuda nije tekla Bosna, tekla je kroz Željezaru, promijenili su joj tok, zbog potrebe fabrike. Koja je to ljudska sila da promijeni tok rijeci? Da li je sve to bilo potrebno? Rijeka je vijekovima sebi pravila korito, izlijevala se i ponovo vraćala u svoje korito, a sad, za potrebe fabrike ide drugim tokom , tokom koji joj možda ne odgovara , ali mora tako.
Stari bunker, iz drugog svjetskog rata, prkosio je zubu vremena. Bilo je takvih bunkera duž rijeke Bosne, obično kod mostova koji su spajali obale. Bunker, samom svojom pojavom, nagovještavao je svoju snagu i kazivao da to može, da može razdvojiti obale i ljude, bez obzira što se nalazio odmah uz most, kontrolišući tako prelazak ljudi sa jedne na drugu stranu obale rijeke Bosne.
Zašto bunker nije do sada srušen, da ne podsjeća ljude na rat, već su čak jedan bunker pretvorili u kafanu, tridesetak kilometara nizvodno, gdje se autobus na međugradskim linijama zaustavi da bi se putnici osvježili i nastavili dalje put prašnjavom cestom do odredišta.
-Neće više biti rata, pomisli Ibro. Ovo u Vijetnamu, Koreji, Izraelu, Egiptu, ovo je tamo negdje daleko, Daleko je i Če Gevara , Fidel Kastro, Kuba i Južna Amerika. Ali, puno omladina o njima priča. Čak prave majice sa Gevarinim likom, idol im je. Nedavno je poginuo postavši idol , simbol protesta kod omladine…(nastavit će se)!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
