Kompozicija za kompozicijom se stvara pred mojim očima, pred zjenicama mojih očiju, u mojoj Zenici. San, nedokazani doživljaj koji se najčešće poslije odsanjanog ne pamti, ali, ovaj put se itekako urezao u moju stvarnost, urezao toliko duboko da bih volio da ga dosanjam,da postane stvarnost, da se ona kompozicija slika nađe u mojoj sobi, u vrhu zidova, u dva reda, da gornji red dodiruje plafon nastojeći da ga probije, da ode ka onom plavom nebu, da se stopi sa zrakama sunca , da se jedna ona zraka sunca nasloni na jednu od onih slika koja je samo na platnu zasebna, a u stvari sve one čine jednu cjelinu, jednu misao, žilu kucavicu na kojoj se vide oni otkucaji koji nam život znače i koji idu od slike do slike dajući joj život kakav mu samo umjetnik može dati.
Čudni su putevi ljudski, isprepletani su, nekada poredani geometrijskim pravilima, nekada sakriveni jedan od drugih, nekada nedosanjan san, san koji se izgubi iz sjećanja, san koji nečijom voljom ti bude poklonjen u stvarnost, u jedno lijepo sjećanje, u jedan trenutak gdje si bio u do tada neostvarenom snu, pri ostavljenom zadovoljstvu i zahvalnosti što ti se to desilo.
I ko se pojavi u mom snu? Sam moj Grad, moja Zenica ne oskudijeva u umjetnicima svih izražaja, muzike, glumaca, književnicima koje također mogu uvrstiti u ovu grupu, grupu ljudi kojima je podaren talenat, ljudi koji su na svoj način drugačiji, ljudi koji se razlikuju po svom talentu. Zenica kao grad sa velikim brojem akademskih slikara, talentovanih ljudi koji svoje impresije prenose na platno, papir, drvene plohe…nema ni jednu akademsku slikaricu za koju bi mogli reći, evo naše umjetnice, naše dike i ponosa Grada.
Ali, ljudski putevi kao što rekoh, isprepletani su baš kao i putevi našeg Grada. Svi vode u svom smjeru, svi se spajaju u jedan put baš kao ljudski krvotok.
Nedavno sam pisao o našoj Blatuši-Koreji, Bronksu kako su joj ime dodali poštovani čitaoci, a upravo u toj Blatuši-Koreji-Bronksu rodi se jedan talenat, slikarski talenat. Za tili čas odraste u dvorištu u kojem dominira jedna stara ašlama, u njezinom hladu iscrta prve svoje crteže, napravi od gline prvu svoju skulpturu. Hlad ašlame, poneka zgažena ašlama iz koje izbi modro crvena boja, otvori joj vidike ka drugim bojama koje je mogla vidjeti iznad rijeke Bosne u neposrednoj blizini, rijeke koja prkosi i teče pokraj ,,Koreje”, teče iako joj je ljudska ruka upravo tu mijenjala tok, navodeći je na riječne kamene police koje je ona sa lakoćom savlađivala.
Ljudi koji žive kraj rijeke, djeca koja se igraju na njenoj obali, crpe iz nje i ne znajući ogromnu količinu energije, one pozitivne, one iz duge koja počesto premosti rijeku, tamo sa drugom stranom, sa plodnim poljima prigradskog naselja Pehare, gdje vrijedni mještani obrađuju zemlju otimajući je od blizine ,,teške industrije” i ceste koja spaja sjever i jug ove naše Zemlje. Nekada je tu bila i skela, čamac vezan za sajlu koja je spajala dvije obale, bile su i jegulje koje su plivale oko čamca izazivajući ribare svojim zmijolikim oblikom da ih uhvate. Čamac, skela, lađa, imala je i svoj red vožnje, a uloga joj je bila da Ekonomiju KPD -a poveže sa gradom, da se njezini proizvodi pojave na zelenoj pijaci, u radnji odmah na početku upravne zgrade pijace, tamo gdje je Đuro oštrio makaze i noževe, popravljao kišobrane građanima Zenice.
Upravo u takvom jednom okruženju izraste jedna buduća umjetnica Zenice i željna znanja upisa, jedina iz Zenice, Srednju umjetničku školu u Sarajevu gdje se susrete sa poznatim našim Bosanskohercegovačkim slikarima, svojim profesorima koji će tvoje znanje prenositi na ovu buduću akademsku slikarku, usmjeravati je u njenom radu, prepoznavati njezine kreacije, stvarati od nje jednog umjetnika kojim će se Zenica dičiti. Zenica je to i zaslužila da ima i ona svoju Micu…Poželimo joj srećnu budućnost i uspješnu i kreativnu karijeru, dajmo joj pored njezinih roditelja podršku koja joj je neophodna…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
