,,Poželimo joj srećnu budućnost, uspješnu i kreativnu karijeru, dajmo joj, pored njezinih roditelja podršku koja joj je neophodna…”
Upravo ovim riječima sam završio prošlu priču ovog naslova, ali bez navođenja imena naše mlade umjetnice, djeteta iz Zenice pred kojom je blistava budućnost zahvaljujući njenom neospornom talentu koji je naslijedila od oca Ruzmira i bila pod budnim okom svog nastavnika u Osnovnoj školi Musa Ćazim Ćatić, Jasmina Kukavice.
Već od samog kretanja u Osnovnu školu, prihvatila je to kao svoju obavezu završivši je sa odličnim uspjehom, bez i jedne ocjene ispod pet, da bi tako nastavila i u Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu.
Nadam se da će ovo biti prvi članak o našoj Zani i da će ostaviti traga o njenom početku uplovljavanja u umjetničke vode.
,,Kao što dobro proveden dan donosi zadovoljan san” , napisao je Leonardo nekada davno za vrijeme Visoke renesanse koju je sproveo zajedno sa Rafaelom, Mikelanđelom, Ticijanom, a Zana kao djevojčica je u istoimenim likovima iz ,,Nindže Kornjače” nije vidjela to samo kao junake iz crtića, nego se zainteresovala odakle baš ta imena, pored Donatela, da se nađu u crtićima njenog djetinjstva. I od svakog je uzela po malo, a najviše anatomiju ljudskog tijela kojoj je Leonardo itekako pridodavao važnosti. Za Zanu su ti likovi bili stvarni, stvaraoci visokog preobražaja u slikarstvu, pri tome zahvatajući pored renesansnih građevina i proučavanje ljudskog tijela, njegove anatomije povezujući time da je sve to čovjek stvorio. Zana nije zanemarivala ostale predmete, matematiku -geometriju smatrajući da geometrijska Vizualizacija pomaže u likovnom izražaju preobražaja oblika.
Posmatrajući rijeku Bosnu u blizini svoje kuće, Zana je zapažala virove u rijeci izazvane skretanjem rijeke, a kada je Bosna nadolazila posmatrala je šibanje vode po njenoj obali. Sretan je onaj ko se rodi, odrasta i živi blizu rijeke, podstican svakim danom da voda dosta toga nosi, da nosi sam život.
Odatle i Zanini rani radovi koji su upravo inspirisani ljudskim organizmom, prirodom koja ga okružuje, koja mu daje oblik, koja mu određuje njegovu visinu, koja mu daje talenat za koji on možda i ne zna, ali ipak talenat koji će u jednom trenutku isplivati baš kao one kamene police kada se rijeka Bosna povuče dublje u svoje korito iščekujući kišu ili topljenje snijega sa obližnjih planina i brda oko Zenice, planina i brda koja imaju neobična imena, koja se mogu čuti u ispričanih legendama, u pričama koje se pričaju sa koljena na koljeno. Zana, kćerka Ruzmira i Azre Fetić, pred kojom je svijetla budućnos, već na samom početku svog usmjerenog obrazovanja u Umjetničkoj školi, već pokazuje zašto je ona jedina iz Zenice upisala Umjetnost kroz svoje ocjene kojih je nabrala
već šezdesetak, ocjene koje su baš kao njezine ašlame iz njezinog dvorišta u Blatuši, a sve su maksimalne. Svjesna je Zana, sa svojih šesnaest godina da je pred njom postavljen veliki zadatak kojeg treba dugo godina riješavati, zadatak ,,pravouglog trougla”, života sa četkicom i paletom, olovkom, štafelajem…
Zani u ranoj mladosti nije bio, od strane roditelja, ni umjetniči ples koji je pohađala , pri tome formirajući svoju viziju ljudskog tijela koje je itekako komplikovano, a u biti jednostavno.
Zani, baš kao i ostaloj Zeničkoj djeci koja znaju šta hoće, želim uspješan rad u oblast za koju su talentovani i koju su sami izabrali…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
