Zeničke priče: Pedeset godina Službe hitne medicinske pomoći… Ovih dana navršava se ravno 50.godina od postojanja Službe HMP na adresi Nikole Tesle broj šest.
Moja sjećanja dopiru u raniji period, kada je Služba HMP bila sasvim na drugoj adresi.
Naime, u sklopu stare bolnice u kojoj su se liječili rudari kao i bolnički kapaciteti sa nekoliko desetina ležajeva, između bolnice i kuće Dr. Aska Borića, nalazio se prizemni objekat u kojoj je bila smještena Služba HMP. Ispred prizemne zgrade nalazila se fontana, lijepo uređen mini park sa klupama. Tu je služba bila smještena sve do sedamdeset treće godine kada se preseljava na adresu Nikola Tesla broj šest, telefon broj 94. Preseljenje je uvjetovala izgradnja Poliklinike, kao i Dom zdravlja koji je ranije napravljen na dijelu rukometnog stadiona i dijelu zelene površine. U to doba, u samom komšiluku, bila je uprava Rudnika, ispred koje je bila stalna postavka rudarskog okna različitog tipa. Poslije će u toj zgradi biti SIZ stanovanja.
Rukometni stadion je bio savremeno izgrađen, sa svlačionicama, tribinama, a još se na fasadi bivšeg Stambenog servisa mogu vidjeti tragovi rukometne lopte. Đulan, Reuf, Selak, Merdanović Meho, Begagić, Meha, Dudo, Car…bili su neki od igrača tadašnjeg RK Čelik.
U prizemnoj zgradi gdje se sedamdeset treće godine smjestila Služba HMP bio je laboratorij gdje su se vadili različiti nalazi. Sve je to upotpunjavao i Dječiji dispanzer kao i TBC paviljon koji je graničio sa školskim igralištem IGK škole, sada MĆĆ.
U to vrijeme bilo je popularno sakupljati sličice iz različitih artikala i popunjavati albume čime su se itekako nadopunjavala znanja školske djece. Nekako tih godina, u modi je bilo i sakupljanje praznih kutija od šibica. Oni stariji, koji su znali o čemu se radi, rekoše nam da tih šibica ima u kantama iza laboratorije. I nas grupa krenu u potragu. I zaista, otvorivši poklopce od kanti oči nam zasjaše, mnoštvo šibica. A kad smo ih otvorili slijedilo je razočarenje…Uglavnom, Služba HMP , na adresi Nikola Tesla broj šest, pružala je usluge građanima Zenice punih 50. godina. Prije par godina napravljena je saobraćajnica za izlaz na Bulevar da bi se skratio put do Bolnice.
Jedno vrijeme, u ratnom i poratnom periodu, Služba je bila smještena u prizemlju Poliklinike, a prostorije na broju šest je koristila Služba za Mentalno zdravlje i ovisnost u kojoj je bio smješten i muzički odjel na kojoj su pacijenti mogli primati i tu vrstu terapije. Vrijeme prolazi, pedeset godina je jedan tren, posmatram one sitne pločice kojima je oblijepljena fasada Doma zdravlja, a kojima je bio oblijepljen i Hotel Metalurg, posmatram i razmišljam koliki je broj ovih pločica, koliko ljudi je otišlo iz Zenice, neko zauvijek, ljudi koji su imali kontakt sa ovom Službom HMP, sa Dječijim dispanzerom, sa spastičnim bronhitisom, koliko je djece zaplakalo primajući onaj vrući penicilin i bilo nagrađeno od roditelja odlaskom na ćevape kod Imšira ili u neku ćevabdžinicu u čaršiji.
I evo, nakon 50.godina , ostat će samo uspomena na prizemnu zgradu na broju šest, a na njenom mjestu će niknuti nova zgrada Službe HMP, nadamo se funkcionalnija i opremljenija, sa ovim sadašnjim kadrom za koji se može reći da maksimalno i kvalitetno pružaju svoju humanu djelatnost, kadar koji je itekako zaslužio da dobije nove savremene prostorije…Halo, 124…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
