Živjeti u Zenici a ne čuti za Petrin Gaj je malo vjerovatno. Naravno, tiče se moje generacije, onih starijih pa i mlađih, ali ne toliko mladih da bi zapamtili ovo o čemu ću pisati.
Naime, ljubav za filmom odvede čovjeka, ne preko crvenog tepiha, nego preko kaldrme na drugi kraj grada, a na drugom kraju grada je kino Metalurg.
Treba proći kraj Isićkine kuće, kuće Đerića, Sarajlića kuće, Ragiba kazandžije Ragiba, Opatije, preko Kočeve pa kroz Kučukoviće do Bilinog polja, a iza Bilinog polja Petrin Gaj. Gaj se nalazio odmah iza Škarine kuće prema Kasini i kinu Metalurgu.
Prolazeći kraj Škarine kuće, mogli su se čuti bokserski udarci u vreću, jer tu su se nalazile male sale Partizana II u kojoj su bili smješteni zenički bokseri i džudisti. Stanoje Gutić je trenirao boksere, a Bato milicioner džudiste.
Moglo se vidjeti kroz prizemne prozore kako džudisti na strunjačama izvode svoje zahvate, a i boksere kako udaraju u one svoje vreće. Na ulazu u ulicu prema kinu, mogao se vidjeti Enin NSU motor parkiran pred njegovim ulazom. Sa lijeve strane je bio Petrin Gaj dobiven po imenu Petre, žene koja je stanovala u baraci u samom gaju. Gaj je u stvari bio šumica mladica i protezala se sve do nekadašnje Kuglane.
Petra je radila u Željezari i sama je stanovala u jednoj sobi u baraci. Inače taj dio je popunjen barakama u kojima su stanovali radnici Željezare obično pristigli iz drugih krajeva zemlje. U istoj ulici, sa desne strane su se nalazili, i još se nalaze Ešovi, zgrade koje je projektovao prof. Juraj Neidhardt.
Na kraju ulice koja se zvala Nikola Tesla, kino Metalurg koji je sa zadnje strane bio spojen sa Radničkim univerzitetom u kojemu su se dokvalifikovali Željezarini radnici, kao i polaznici Srednje i Više škole SKJ, kadar koji je kasnije išao na Visoku školu u Kumrovec. U zgradi je bila i biblioteka Marksističke literature.
Vratimo se u ulicu Nikola Tesla. Kino Metalurg je bilo rangirano kao drugo kino, poslije kina 29.Novembar. Njegov prostrani hol, slike glumaca ispred ulaza u lože, davale su mu savremen izgled. Prodavnica slatkiša još veći ugođaj, a i Kljam slastičar sa svojim proizvodima je nadopunjavao taj ugođaj.
Preko puta Hotel Kasina, pa je nekada bila nedoumica da li ići na muzikup u prelijepu baštu hotela Kadina ili gledati film sa Avom Gardner, Sandrom Di, Klerk Geblom, Kirk Daglasom, jer su upravo njihovi portreti bili izloženi na ulazima u lože.
U unutrašnjosti Perinog Gaja mnoštvo baraka i mnoštvo stanovnika. Zgrada Automoto društva još nije bila izgrađena, a zgrade Kasina pet i šest stršale su nad onim barakama kao velelepne vile. Na kraju sporedne ulice se nalazio mlin, još iz vremena Austrougarske, zanatske radionice Zeninga , Mimin kiosk, Mišo šnajder, brico, Gurman, UPI Grill, sve to naspram Kapije dva Željezare. U jednoj od tih baraka se nalazio i Aero klub koji je vodio Željko Ungar.
Kako i zašto je Petra i Petrin Gaj bio popularan, to vjerovatno znaju stanovnici okolnih baraka, a Petru sam upoznao dosta kasnije, kada je stanovala u ulici A. Goldbergera, kao jednu prijatnu i finu komšinicu.
Nažalost, ni Petrinom Gaja ni Petre više nema, ostale su samo uspomene i ona blatnjava poljana iza benzinske pumpe koja služi kao divlji parking i poligon za polaganje vozačkih ispita…
Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
